Croatica et Tyrolensia - final report to UKF

Project info - Croatian version

Znanstveni je cilj projekta bio usporediti dvije novolatinske književnosti, hrvatsku i tirolsku, te stvoriti uvjete za daljnje izučavanje tih dviju književnosti pomoću digitalnih alata. Cilju smo se približavali iz dva pravca: priređujući digitalne zbirke tekstova, kao i bibliografskih i prosopografskih podataka, te priređujući zbornik znanstvenih radova s komparativnim analizama dvaju književnosti. Konkretni su rezultati projekta stoga digitalne zbirke podataka o autorima i tekstovima hrvatske i tirolske latinističke književnosti (CroALaBib i LatTyBib), te digitalne zbirke tekstova hrvatskog i tirolskog latinizma (CroALa i LatTy; potonja je po prvi put objavljena u studenome 2014). Sve su četiri zbirke interoperabilne i kompatibilne, te slobodno dostupne, kako putem internetskih sučelja, tako i u obliku kontroliranih repozitorija koji se mogu slobodno preuzimati i koristiti. Zbirka podataka o hrvatskim latinistima opisala je 2.871 autora i 4.863 djela (uz zapise o rukopisnim, tiskanim i digitalnim manifestacijama tih djela), te 584 naslova sekundarne literature; zbirka tekstova hrvatskih latinista sadrži 530 jedinica s oko 5.360.000 riječi (oko 21.400 stranica). Zbirka podataka o tirolskim latinistima popisuje 2.377 autora i 7.376 djela, a zbirka tirolskih latinskih tekstova ima 89 jedinica s oko 690.000 riječi (oko 3.000 stranica). Napominjemo da se ovdje ne radi o osnovnoj fazi digitalizacije (dodavanju računalno čitljivog teksta uz digitalne faksimile); svi su tekstovi naših zbirki semantički označeni, ponegdje i vrlo detaljno, npr. do razine osobnih imena, tipološki i referencijalno raščlanjenih. Nikad dosad nije toliko podataka vezanih uz hrvatski latinitet bilo okupljeno na jednom mjestu; nikad dosad nije postojala digitalna zbirka tekstova tirolskog latinizma (a nacionalni ili regionalni novolatinski digitalni korpusi općenito su znanstvena rijetkost).

Refleksija i interpretacija problema vezanih uz povijest dvaju novolatinskih književnosti, te uz usporedbu kao specifičan metodološki pristup (uspoređuju se, naime, dvije književnosti koje se koriste istim jezikom i formama, ali nemaju tijesnih veza, već supostoje paralelno) omogućene su, prvo, znanstvenim skupom koji je održan u Splitu, 22. i 23. travnja 2015, a potom zbornikom radova sa skupa, koji će pod naslovom Croatian and Tyrolean Neo-Latin in Comparative Perspective: Challenges, Prospects and Case Studies biti objavljen 2016. kod nakladnika Böhlau Verlag. Namijenjen međunarodnoj neolatinističkoj publici, zbornik će donijeti 11 radova hrvatskih i austrijskih znanstvenika, posvećenih temama koje nadilaze pojedinačni tekst i pojedinačan autorski opus; svaki je rad popraćen i osobnom reakcijom iz suprotne perspektive.

Proučavanje fenomena novolatinske književnosti suočava se s dva glavna izazova. Najprije, primarna i sekundarna građa teško je dostupna – radi se većinom o starim izdanjima i rukopisima, rasutima širom svijeta, nedovoljno ili nikako bibliografski opisanima. Potom, proučavanje otvara niz metodoloških pitanja: kako ostvariti put od pojedinačnih ostvarenja do opće predodžbe o razdoblju, regiji, žanru; kako i kamo integrirati korpus nacionalne novolatinske književnosti (u regionalni, nacionalni, nadnacionalni okvir?); kako podvrgavati kritici ranije pristupe, često već ovjerene tradicijom; kako uravnotežiti odnos književne i kulturne vrijednosti djela, osobito onih koja su relativno nedavno otkrivena, te ih treba po prvi put vrednovati; kako iskoristiti kvantitativne podatke za postizanje kvalitativnih spoznaja o književnosti? Za obje skupine izazova naš je projekt ponudio odgovore. Oni su vezani za hrvatsku i tirolsku situaciju, ali mogu biti lako primjenjivi i u slučaju drugih novolatinskih književnosti.

Problem dostupnosti građe riješili smo oblikovanjem bibliografsko-prosopografskog sustava koji se ne oslanja na tisak, već na digitalni medij, te je sustav, pomoću interneta, odasvud dostupan, a podatke se može neprestano, uz relativno male troškove, dopunjavati i ispravljati (pouzdanost takva dinamičnog sustava osigurali smo implementirajući sustav za kontrolu verzija izvornog koda). Problem historiografskog opisa jedne novolatinske književnosti nismo riješili – radi se o temeljnom humanističkom problemu koji i nije “rješiv”, osobito ne jednom zauvijek, jer se odgovori mijenjaju zajedno s kulturom – ali će i baze podataka i zbornik radova dati znatan doprinos njegovu osvještavanju na području znanstvenog proučavanja novolatinske književnosti. Prilozi u zborniku uspostavljaju npr. nekoliko dosad lokalno ili međunarodno neprepoznatih žanrova novolatinske književnosti (svečani govori pri ustoličenju dužda, prigodničarska menipska satira, figuralna poezija), a kritički propituju ulogu regionalnog i nacionalnog pristupa u povijesti književnosti, kriterije uključivanja opusa u književni korpus, kao i ulogu kvantitativnog pristupa u rekonstrukciji književnog života jedne kulture. Rad na zborniku i digitalnom korpusu potaknuo je i tri posve nova smjera istraživanja, dosad neprepoznata u nacionalnim, pa i međunarodnim razmjerima: istraživanje hrvatske novolatinske drame, istraživanje upotrebe vlastitih imena u novolatinskim tekstovima, te istraživanje općih kriterija za opisivanje djelatnosti renesansnih humanista.

Znanstvenoj održivosti daljnjih istraživanja hrvatske i tirolske novolatinske književnosti projekt je doprinio uspostavljajući suradnju s nekoliko sličnih evropskih inicijativa (Open Philology Project Humboldtove katedre za digitalnu humanistiku Sveučilišta u Leipzigu, Standards for Networking Ancient Prosopographies, COST Action IS1310 Reassembling the Republic of Letters, 1500–1800, te Companion to Central and East European Humanism); osobito je poticajna suradnja s poljskim, mađarskim i slovenskim istraživačima novolatinske književnosti. Projekt je angažirao troje mladih istraživača (od kojih je jedna, zaposlena kao doktorandica, tijekom rada na projektu uspješno doktorirala na Sveučilištu u Innsbrucku), dok je četvoro knjižničara te dvadesetak studenata (diplomskih i doktorskih, iz Hrvatske i Austrije) obučeno za pripremu digitalnih znanstvenih izdanja u XML formatu. Svi su ovi ljudi suradnici na našim daljnjim aktivnostima i njihovi potencijalni nastavljači.

Financijsku potporu za nastavak istraživanja tražili smo prijavljujući se, kao sudionici konzorcija, na dva velika natječaja (Erasmus+ i Horizon 2020 – e-infrastructures), te na nekoliko manjih (European Social Fund, I Tatti Fellowship, UK Arts and Humanities Research Council).

Sama je istraživačka grupa projekta okupila desetoro znanstvenika (osmero hrvatskih, dvoje austrijskih), a u radu znanstvenog skupa i zbornika sudjelovalo je još šestero kolega (dvoje hrvatskih i četiri austrijska znanstvenika); dojmljiv smo zajednički nastup ostvarili nizom izlaganja na šesnaestom kongresu Međunarodnog udruženja za novolatinske studije (IANLS) u Beču, u kolovozu 2015.

Project info - English version

Our main goal was to compare two neo-Latin literatures, Croatian and Tyrolean, and to provide basic digital tools for their further analysis. The goal was reached through two lines of research, one textual and bibliographical, the other interpretative. The project created digital collections of data on authors and texts of Croatian and Tyrolean Latin literature (CroALaBib and LatTyBib), as well as digital collections of Croatian and Tyrolean Latin texts (CroALa and LatTy, the latter first published in November 2014). All four collections are interoperable and freely accessible through internet interfaces and version-controlled code repositories. Croatian neo-Latin bibliographic and prosopographic collection records data on 2,871 authors and 4,863 works (together with data on handwritten, printed, and digital manifestation of these works); we also have records on 584 works of secondary literature. The collection of Croatian Latin texts comprises 530 units with some 5,360,000 words (ca. 21,400 pages). The Tyrolean collection has records on 2,377 authors and 7,376 works; there are 89 Tyrolean Latin texts published, with ca. 690,000 words (some 3,000 pages). It is important to note that we did more than a basic digitisation (converting printed books into digital facsimiles accompanied by OCR). All texts in our collections are semantically annotated, in places quite deeply (to the level of personal names), and analysed typologically and referentially. This is the first time that so much data on Croatian Latin literature is collected in one place; this is the first digital collection of Tyrolean Latin (while national and regional scholarly digital corpora of neo-Latin remain rare).

Reflection and interpretation of problems brought about by comparing two neo-Latin literatures (those using the same language and the same forms, but lacking direct connections and existing and developing in parallel) were made possible first by a conference in Split (22 and 23 April 2015), and by the proceedings of this conference, to be published in 2016 as Croatian and Tyrolean Neo-Latin in Comparative Perspective: Challenges, Prospects and Case Studies (Böhlau Verlag). The intended audience of these proceedings are international scholars of neo-Latin literature. The volume comprises 11 papers of Croatian and Austrian scholars. They discuss themes wider than a particular text or a particular authorial opus. Each paper is accompanied by a response from a different perspective (Austrian scholars comment on Croatian papers and vice versa).

The study of neo-Latin literature today faces two main challenges. Firstly, our primary and secondary material remains difficult to access – we study manuscripts or old and rare editions, dispersed all around the world, often with insufficient bibliographic descriptions. Second, a number of methodological questions has not been met with sufficient rigour; it is still not widely discussed how to move from individual works towards general interpretations of periods, regions, genres; how, and where, to integrate a corpus of national neo-Latin writings (into a regional, national, supranational frame?); how to test earlier approaches, often sanctioned by tradition; how to balance literary and cultural value of texts, especially those which have been only recently rediscovered, and have to be judged for the first time; how to use quantitative data to enrich the quality of our understanding literature?

The project responded to both challenges. Our responses come from particular Croatian and Tyrolean contexts, but can be easily transferred to other neo-Latin literatures (or tested on them).

The question of accessibility was solved by designing and developing a bibliographical and prosopographical system relying not on print, but on the digital medium. Such a system is easily accessible over the internet, and the data can be relatively cheaply added or corrected (reliability of such a changing resource was ensured by using version control for our code and data). The question of neo-Latin literary history was not solved – we deal here with one of the basic problems of the humanities, which is not “solvable”, especially not once and for all, because the answers change as a culture changes – but our digital collections and our conference proceedings aim to present the question more clearly in the field of neo-Latin scholarship. The papers in our proceedings have managed to describe e. g. hitherto unrecognized genres of neo-Latin literature (orations before the Venetian doge, Menippean satyre as form of occasional poetry, figural poetry) and to approach critically the role of regional and national interpretations in literary history, the criteria for including literary works into a corpus, and quantitative analysis as a contribution to reconstructing literary activity in a society.

Our work on the proceedings and the digital collections opened three new avenues of research, hitherto unrecognized either on national or on international level: a systematic research of Croatian neo-Latin drama (based not only on texts, but also on performances); large-scale research on usage of personal names in neo-Latin texts; a set of criteria for describing activity of Renaissance humanists. Scholarly sustainability of further research on Croatian and Tyrolean neo-Latin literature was enhanced by our collaboration with similar European initiatives: the Open Philology Project of the Humbold Chair for Digital Humanities, University of Leipzig; the Standards for Networking Ancient Prosopographies; COST Action IS1310 Reassembling the Republic of Letters, 1500–1800, and the Companion to Central and East European Humanism. We also had inspiring exchanges with Polish, Hungarian and Slovenian neo-Latin scholars.

The project engaged three early career researchers (one of them started as a PhD student, to defend her PhD successfully at the University of Innsbruck during her work on the project); four librarians and some twenty students (graduates and postgraduates from Croatia and Austria) was trained to prepare digital scholarly editions using XML. We see all these people as our colleagues, our future collaborators and partners.

To ensure further financial support, we applied, as members of larger consortia, to two important calls (Erasmus+ and Horizon 2020 – e-infrastructures), and to several lesser grant schemes (the European Social Fund, the I Tatti Fellowship, the UK Arts and Humanities Research Council); one of our postdocs was awarded the I Tatti Fellowship, which will enable him to work in Italy for a year. The research group consists of ten scholars (eight from Croatia, two from Austria), while six more colleagues (two Croatian, four Austrian) took part in the conference and in preparing the conference papers. The project had a visible present at the Sixteenth Congress of the International Association for Neo-Latin Studies, in Vienna, in August 2015.