Ovidijeve prognaničke pjesme
Tristia (3.530 stiha), Epistulae ex Ponto (3.194), Ibis (642)
ukupno 7.366 stihova
Stihovi iz zbirke Croatiae auctores Latini (CroALa)
264.575 stihova, od X. do XX. st.
Zašto samo dio Ovidija?
Zašto samo završeci stihova?
Što je završetak?
neke su od intertekstualnih veza posljedica svjesnoga čina, druge su proizvod amorfne pjesničke podsvijesti
Novaković 1999.
Klauzula: jedna, dvije, tri posljednje riječi u stihu
Klauzule doslovne i "mutne"
tempus in omne
3 MQDQ: Ov 2, Prisc.
19 CroALa: Šižgorić 3, F. T. Andreis 2, Kunić 8, Džamanjić, Ferić 2, Getaldić 3
in corpore uires
8 MQDQ: Verg. 2, Prop. Ov. Manil. Stat. dist. Cat.
15 CroALa: Vitezović, Rogačić 2, Bošković 2, Čikulin, Džamanjić 5, Čobarnić, Baković
ad sidera palmas
16 MQDQ: Verg. 3, Ovid. met. 2, Ov. Ilias lat. Val. Fl. 2, Stat. 3, Sil. Ital. 3, Anth. lat.
13 CroALa: Marulić 2, Bunić 2, Vičić, Kunić 2, Džamanjić 5, Baričević
Dojmljive, manje učestale podudarnosti
barbarus hostis equo
MQDQ: Ov.
2 CroALa: Lipavić, Jan Panonije
carmine mulcet oues
MQDQ: Ov.
CroALa: Kunić
desint alimenta senectae
MQDQ: Ov. (alimenta senectae Sil. It.)
CroALa: Didak Pir
urbe sua est
MQDQ: Ov.
CroALa: Didak Pir
mea carmina vires
MQDQ: Ov.
CroALa: T. Niger
supplicis aure preces
MQDQ: Ov. (aure preces Prop.)
CroALa: T. Niger
patriae facundia linguae
MQDQ: Ov. (facundia linguae 7)
CroALa: Čobarnić
micuerunt nubila flamma
MQDQ: Ov.
CroALa: Baković / Mažuranić
3. Podudarnosti po razdobljima
Ovidijeva djela iz prognaničkog razdoblja – i Tristia i Ex Ponto, ali i polemička pjesma Ibis – bila su hrvatskim književnicima koji su pisali na latinskom trajan izvor jezične građe za specifično područje završetka stiha.
Locirali smo ih u tekstovima nastalim između 1430 i 1960, u rasponu od 3 do 97 završetaka po trećini stoljeća.
Posebno se važnim pokazuju godine 1760-1800, kada djeluju epičari Bošković, Rogačić i Stay, Kunić i Džamanjić.
Što dobivamo takvim industrijskim istraživanjem književnosti?
Određujemo udio Ovidija u genomu hrvatskog latinističkog pjesništva.
Kao u istraživanjima ljudskog genoma, ne znamo odmah koja je posljedica određene sličnosti, ne možemo niti povezati gen s osobnošću.
Prepoznavanje sličnosti omogućava nam da počnemo pripovijedati povijest "populacije" hrvatskih latinističkih stihova.