Antonius Verancius Petro Francisco Parrhisio (12 Aug. 1553), versio electronica

Auctor, recipiens; locus et tempus

Epistula scripta est Sophiae (hodie in Bulgaria), 12 Augusti 1553.

Editio

III.49 (XXIX) 1553. augustus 12.

Argumentum

Pismo za Parizija dao je dubrovačkom plemiću Josipu u Beogradu; tim je pismom obnovio sjećanje i prijateljstvo; ovdje ne treba dalje pisati, jer putuje, nema ni sata slobodnog osim noću; moli za oprost, izražava prijateljstvo, često misli na Parizija, osobito kad sreće Dubrovčane. Zove ga kočijaš. Moli da priloženo pismo pošalje Vrančićevu ocu (Frane Vrančić, 1481?-1563; sačuvano samo jedno Vrančićevo pismo ocu, Carigrad, 9. 8. 1555).

Textus

Antonius Verancius Petro Francisco Parrhisio suo S.

Proxime quum Belgradi essem, dedi ad te litteras cuidam nobili viro, Josepho nomine, qui se dicebat in patriam profecturum. Iis litteris quoniam latius refricavi inter nos mutuam nostri memoriam, non est quod his plura scribam, intentus alioqui etiam itineri, cujus vel horam praeter nocturnas non intermitto. Ignosces itaque, et me vel spiritu tuo tecum amplectere, quum ipse meo te etiam exosculer, quoties in mentem venis. Venis autem quam saepissime, hoc praesertim itinere, in quo dum passim in homines Ragusinos incido, nequeo quin tecum et somnos et vigilias exigam. Verum quoniam avocor ab auriga, qui jam junxit meos jugales et insedit, finire epistolam cogor. Rogo itaque te, ut has inclusas ad patrem meum charissimum quamprimum mittere cures, in quo facturus es mihi rem pergratam. Vale. Duodecima Augusti, 1553. Zophiae apud Tracas.