Satura Varronis (116–27 a. Chr. n)¶
Aulus Gellius, Noctes Atticae (Gell. 15, 19)¶
Fons: urn:cts:latinLit:phi1254.phi001.perseus-lat2:15.19
XIX. Argumentum. Verba M. Varronis memoria digna ex Satura, quae inscribitur Περὶ Ἐδεσμάτων.
NON paucissimi sunt in quos potest convenire id quod M. Varro dicit in Satura quae inscribitur Περὶ Ἐδεσμάτων.
Verba haec sunt: Si, quantum operae sumpsisti ut tuus pistor bonum faceret panem, eius duodecimam philosophiae dedisses, ipse bonus iampridem esses factus. Nunc illum qui norunt volunt emere milibus centum, te qui novit nemo centussis.
XIX. Tema: pamćenja vrijedne riječi Marka Varona iz satire čiji je naslov Περὶ Ἐδεσμάτων (O jelima)
Vrlo je mnogo onih kojima može pristajati što Varon kaže u satiri kojoj je naslov Περὶ Ἐδεσμάτων.
Njegove su riječi sljedeće: »Da si od truda koji si uložio da tvoj pekar radi dobar kruh jednu dvanaestinu posvetio filozofiji, već bi odavno sam postao dobar. Ovako, tko upozna njega spreman je kupiti ga za sto tisuća sestercija, a tko upozna tebe neće te za stotinu asa.
Nonius Marcellus (saec. III sive IV a. D), De compendiosa doctrina, lib. II De honestis et nove veterum dictis per litteras¶
MOLLITVDINEM pro mollitie. Varro Papia Papae, περὶ ἐγκωμίων:
Sigilla in mento impressa amoris digitulo
Vestigio demonstrat mollitudinem.
Cicero de oratore liber III: In ipso tactu modum et mollitudinis et levitatis.
»Mekanost« umjesto »mekoća«. Varon, u »Jao tatice, περὶ ἐγκωμίων (o pohvalama)«:
Malen znak u bradu utisnut ljubavi prstićem
trag je koji dokazuje mekanost.
Ciceron, »O govorniku«, treća knjiga: »U samom je dodiru mjera i mekanosti i lakoće.«
Nonius Marcellus (saec. III sive IV a. D), De compendiosa doctrina, lib. VI De inpropriis¶
RICTUM ferarum dici volunt, quum Titinius auctor sit etiam hominis dici debere:
Cave! exporge frontem: habeat semper facito rictus.
Item Pomponius Prostibulo:
Quis hic est? Quamobrem hic prostat? Rictum et labeas quum considero.
Lucilius Saturarum lib. III:
Malas tollimu' nos atque utimur rictu.
Varro Papia Papae, περὶ ἐγκωμίων:
ante auris modo ex subolibus parvuli intorti demittebantur sex cincinni, oculi suppaetuli nigellis pupulis liquidam hilaritatem significantes animi, rictus parvissimus ut refrenato risu roseo
»Rictus« označava otvaranje usta zvijeri; Titinije (autor togate, Terencijev suvremenik) pokazuje da se smije reći i za čovjeka:
Pazi! Obriši čelo; daj, neka uvijek zijeva.
Tako i Pomponije u »Muškoj prostitutki«:
Tko je to? Zašto ovdje stoji? Kad pogledam otvorena usta i usne...
Lucilije u trećoj knjizi Satira:
Obraze dižimo, zijevom se služimo.
Varon u »Jao tatice, περὶ ἐγκωμίων«:
Pred ušima se iz korijena kose spuštalo šest sitnih nakovrčanih uvojaka; oči su bile tek malo razroke i crnom su nijansom zjenica naznačavale jasno veselje duha; usta su sasvim malo zijevala, kao da obuzdavaju ružičasti smiješak
Nonius Marcellus (saec. III sive IV a. D), De compendiosa doctrina, lib. IV De varia significatione sermonum¶
POSCERE, accipere.
Varro Parmenone: In quibus partibus, in argumentis Caecilius poscit palmam, in ethesin Terentius, in sermonibus Plautus.
Poscere significat petere.
Virgil. lib. XII: Poscit equos gaudetque tuens ante ora frementis.
Plautus in Aulul.: Ubi siquid poscam, usque ad ravim poscam prius.
Varro γνῶθι σεαυτόν: Non subsilies ac plaudes et ab Arato posces astricam coronam?
Poscere, provocare.
Virgilius libro VIII: Aut acrem dubites in proelia poscere Turnum.
M. Tullius prima secundae actionis in Verrem: Poscunt maioribus poculis