Livije i Grci (Dionizije Halikarnašanin, Polibije)¶

Livije živio 59 pne - 17 ne.

Dionizije Halikarnašanin je suvremenik Livijev: 60 pne – nakon 7 pne. Rimske starine.

Polibije je stoljeće stariji od Livija, c. 208 – c. 125 BC; Historije, opisuju događaje 264-146.

Hippolyte Taine, Essai sur Tite Live (1854): Livije zna raditi dramu; Dionizije ne zna, Polibija to ne zanima.

Silovanje Lukrecije (D. H. IV, 65 – Liv. 1, 58)¶

Dionizije Halikarnašanin¶

Ὡς δὲ μετὰ τὸ δεῖπνον ἀπῆλθε κοιμησόμενος ἐπισχὼν τῆς νυκτὸς πολὺ μέρος, ἐπειδὴ καθεύδειν ἅπαντας ἐνόμιζεν, ἀναστὰς ἧκεν ἐπὶ τὸ δωμάτιον, ἐν ᾧ τὴν Λουκρητίαν ᾔδει καθεύδουσαν, καὶ λαθὼν τοὺς παρὰ ταῖς θύραις τοῦ δωματίου κοιμωμένους εἰσέρχεται ξίφος ἔχων. Ἐπιστὰς δὲ τῇ κλίνῃ διεγερθείσης ἅμα τῷ συνεῖναι τὸν ψόφον τῆς γυναικὸς καὶ πυνθανομένης, ὅστις εἴη, φράσας τοὔνομα σιωπᾶν ἐκέλευε καὶ μένειν ἐν τῷ δωματίῳ σφάξειν αὐτὴν ἀπειλήσας, ἐὰν ἐπιχειρήσῃ φεύγειν ἢ βοᾶν.

A kad je nakon večere otišao spavati, pričekavši veći dio noći, kad je zaključio da su svi zaspali, ustade i dođe pred odaju u kojoj je znao da spava Lukrecija; šuljajući se među onima koji su spavali pred vratima odaje uđe s mačem. Stane nad krevet žene koja se probudila čim je čula buku i upitala tko je to; reče svoje ime i naredi joj da šuti i ostane u odaji, zaprijetivši da će je zaklati ako pokuša bježati ili vikati.

Livije¶

paucis interiectis diebus Sex. Tarquinius inscio cum comite uno Collatiam venit. ubi exceptus benigne ab ignaris consilii cum post cenam in hospitale cubiculum deductus esset, amore ardens, postquam satis tuta circa sopitique omnes videbantur, stricto gladio ad dormientem Lucretiam venit sinistraque manu mulieris pectore oppresso »tace, Lucretia« inquit; »Sex. Tarquinius sum; ferrum in manu est; moriere, si emiseris vocem.«

Nakon nekoliko dana Sekst Tarkvinije s jednim pratiocem, koji ništa nije znao, dođe u Kolaciju. Primili su ga gostoljubivo, ne sluteći njegov naum; poslije večere odveden je u sobu za goste; u plamenu strasti, čim je vidio da je uokolo sigurno i da svi spavaju, s golim mačem dođe zaspaloj Lukreciji i lijevom rukom pritisne njezina prsa: "Tiho, Lukrecijo! Ja sam Sekst Tarkvinije; u ruci je mač; umrijet ćeš, ispustiš li glas."

Prelazak Alpi (Polyb. 3, 50 - Liv. 21, 32)¶

Polibije¶

Ἀννίβας δ᾽ ἐν ἡμέραις δέκα πορευθεὶς παρὰ τὸν ποταμὸν εἰς ὀκτακοσίους σταδίους ἤρξατο τῆς πρὸς τὰς Ἄλπεις ἀναβολῆς, καὶ συνέβη μεγίστοις αὐτὸν περιπεσεῖν κινδύνοις. ἕως μὲν γὰρ ἐν τοῖς ἐπιπέδοις ἦσαν, ἀπείχοντο πάντες αὐτῶν οἱ κατὰ μέρος ἡγεμόνες τῶν Ἀλλοβρίγων, τὰ μὲν τοὺς ἱππεῖς δεδιότες, τὰ δὲ τοὺς παραπέμποντας βαρβάρους: ἐπειδὴ δ᾽ ἐκεῖνοι μὲν εἰς τὴν οἰκείαν ἀπηλλάγησαν, οἱ δὲ περὶ τὸν Ἀννίβαν ἤρξαντο προάγειν εἰς τὰς δυσχωρίας, τότε συναθροίσαντες οἱ τῶν Ἀλλοβρίγων ἡγεμόνες ἱκανόν τι πλῆθος προκατελάβοντο τοὺς εὐκαίρους τόπους, δι᾽ ὧν ἔδει τοὺς περὶ τὸν Ἀννίβαν κατ᾽ ἀνάγκην ποιεῖσθαι τὴν ἀναβολήν.

Hanibal je, putujući deset dana uz rijeku, oko osamsto stadija, počeo uspon preko Alpa, i našao se izložen iznimno velikim opasnostima. Dok su još bili u podnožju, različiti su ih vođe Alobrožana izbjegavali, bojeći se što konjanika, što barbara koji su ih pratili; a kad su jedni otišli kući, a drugi u Hanibalovoj pratnji zašli na negostoljubiv teren, tada su vođe Alobrožana okupili dostatne snage i zauzeli prikladne položaje, ondje gdje je Hanibalova vojska morala proći uspinjući se.

Livije¶

Hannibal ab Druentia campestri maxime itinere ad Alpis cum bona pace incolentium ea loca Gallorum pervenit. tum, quamquam fama prius, qua incerta in maius vero ferri solent, praecepta res erat, tamen ex propinquo visa montium altitudo nivesque caelo prope inmixtae, tecta informia inposita rupibus, pecora iumentaque torrida frigore, homines intonsi et inculti, animalia inanimaque omnia rigentia gelu, cetera visu quam dictu foediora, terrorem renovarunt.

Hanibal, putujući od Druencije uglavnom ravnim terenom, stigne do Alpi a da ga Gali, koji žive u onim krajevima, nisu uznemiravali. Tada, iako su prizor najavile glasine, koje ono nepoznato čine i većim od stvarnosti, ipak su iz blizine sagledana visina planina i snijeg čija se granica tako rekuć gubi u nebu, besprizorne kuće na vrhovima klisura, ovce i krupna stoka u mosurima leda, ljudi neobrijani i surovi, sve živo i neživo ukočeno od hladnoće, kao i ostalo što je groznije gledati nego pričati – obnovili strahovanja.