Povijesni kontekst Augustova doba – Oktavijan dolazi na vlast¶
(prema: Conte, Letteratura latina)
Ovaj je pregled važan kao prikaz nesigurnosti i kaosa u kojima prolazi mladost većine pjesnika Augustova doba, i Ovidijevo djetinjstvo.
Nakon Martovskih ida¶
Neuspjeh urote 15. 3. 44. Nije bilo programa, društvene su snage i dalje sukobljene – senatorsku oligarhiju narod ne želi. Kompromis: Marko Antonije, consul designatus i Cezarov vjerni pomoćnik, potvrdio je Cezarovu oporuku: njegov je nasljednik nećak, usvojeni sin Gaj Oktavije (Gaj Julije Cezar Oktavijan).
Oktavijan se vraća iz Makedonije, stječe povjerenje dijela senatora i rimskoga puka (narod je nepokolebljivo na Cezarovoj strani), daruje novce koje je Cezar obećao iz vlastitog imetka, osobito veteranima, koji su temelj cezarovske stranke.
Lepid, Antonije i Oktavijan¶
Antonije je pokušao zamijeniti provincije i dobiti na upravljanje Cisalpinsku Galiju, odakle može utjecati na Rim. Decim Brut to odbija, Antonije opsjeda Mutinu. Ciceron nagovara Senat da pošalju vojsku na Antonija (Hircije i Pansa), Oktavijan vlastitu vojsku nudi na raspolaganje Senatu.
Antonije je poražen kod Mutine, povlači se s vojskom u Galiju i povezuje se s Markom Emilijem Lepidom, cezarijancem.
Marš na Rim (43)¶
NB "Marš na Rim" sugestivan je termin u talijanskoj povijesti: https://it.wikipedia.org/wiki/Marcia_su_Roma.
Kod Mutine su poginula oba konzula. Oktavijan se vraća u Rim, daje se izabrati za konzula (uz Kvinta Pedija, drugog Cezarova nećaka). Nametnuo je vlastitu volju Senatu.
Dogovor u Bononiji, drugi trijumvirat¶
Uz Lepidovo posredovanje, uspostavlja se petogodišnji magistrat koji je ovjeren Ticijevim zakonom (27. 11. 43); to nije privatni sporazum, za razliku od prvog trijumvirata.
Objavljen je rat Cezarovim ubojicama, provode se nove proskripcije (jedna od žrtava je Ciceron).
Kraj atentatora na Cezara¶
Filipi. Brut i Kasije u svojim istočnim provincijama organiziraju demokratski otpor. Sukob kod Filipa (Grčka, na kopnu u blizini otoka Tasa, današnja Istočna Makedonija: https://en.wikipedia.org/wiki/Philippi), ujesen 42: dvije bitke. U prvoj Antonije pobjeđuje Kasija (koji se ubije), a Oktavijana porazi Brut; tri tjedna kasnije, Brutove su snage uništene pa se i on ubio.
Jedini preostali protivnik je Sekst Pompej, sin Pompeja Magna, koji drži Siciliju i ima flotu, ugrožava opskrbu Rima.
Podjela ovlasti: Antonije dobiva istok, Oktavijan zapad, Lepid Afriku.
Prvi sukobi Oktavijana i Antonija¶
Bellum Perusinum. Oktavijan dijeli zemlju veteranima Filipa (41; usp. Vergilije, ekloge 1 i 9: "undique totis / usque adeo turbatur agris", "advena nostri / (quod numquam veriti sumus) ut possessor agelli / diceret: Haec mea sunt; veteres migrate coloni!").
Zbog toga je nezadovoljstvo u Italiji veliko te se Lucije Antonije (brat Marka) i Markova supruga Fulvija pobune protiv Oktavijana, skupe vojsku u Prenestu, nagovore Senat da Luciju da imperium protiv trijumvira (ideja: brat će obnoviti republiku).
Oktavijan natjera Lucija na uzmak u Peruziju, koja pada 40, nakon opsade. Teške kazne za etruščansku aristokraciju, ali Lucije i Fulvija su pošteđeni te je sukob s Antonijem izbjegnut.
Dogovor u Brundiziju. Na susretu u Brundiziju obnavlja se sporazum drugog trijumvirata, potvrđuje podjela (pritom Lepid ostaje na margini), Sekst Pompej dobiva pomorsko zapovjedništvo pod uvjetom da se odrekne piratstva.
Antonije se ženi Oktavijom, sestrom Cezarova usvojenog sina, a Oktavijan je oženio Skriboniju, Sekstovu rođakinju. (U rimskoj su politici ženidbe ravne koalicijskim sporazumima današnjice.)
Dogovor u Tarentu. Antonije pobjeđuje Parte, želi umiriti Armeniju i Malu Aziju, ali 38. ga Oktavijan zove upomoć: izgubio je vojsku u ekspediciji protiv Seksta Pompeja. 37. postignut dogovor: 120 brodova u pomoć Oktavijanu, četiri legije za partski pohod Antoniju, još pet godina trijumvirata (prvi rok je istekao 38).
Poraz Seksta Pompeja¶
(Oktavijan nije poslao legije Antoniju). Kod Nauloha, uz pomoć Marka Vipsanija Agripe, Oktavijan 36. definitivno pobjeđuje Seksta Pompeja (on bježi u Malu Aziju, gdje su ga 35. uhvatili i ubili Antonijevi ljudi).
Lepid isključen iz trijumvirata. Pobjeda uklanja opasnost od blokade Rima, Oktavijan se prikazuje kao spasitelj domovine i garant reda; vraća vlasnicima odbjegle robove (iz Pompejevih redova). U znak počasti, Oktavijan dobiva nepovredivost pučkih tribuna. Oktavijan isključuje Lepida iz trijumvirata (ovaj ostaje samo pontifex maximus).
Oktavijan protiv Antonija¶
Antonije organizira Malu Aziju u sustav kojim vladaju njemu vjerni vladari; 34. osvaja Armeniju.
U Rimu, Oktavijan upozorava na ceremoniju "donacije" vlasti koju je Antonije održao u Aleksandriji, proglasivši "kraljicom kraljeva" Kleopatru (s kojom je u političkoj i ljubavnoj vezi od 37), dodijelivši vlast nad Medijom, Armenijom i Partijom Kleopatrinim sinovima (Helije i Selen).
Antonije i Kleopatra učinili su to zbog istočne helenističke tradicije (monarhije s božanskim moćima), kao što će kasnije učiniti i August i njegovi nasljednici. No, zbog toga je u Rimu Antonije prikazan kao razvratnik u ženinoj mreži, izdajica rimskih običaja; propaganda (rafinirana propaganda: Horacije, Ode 1, 37: https://scaife.perseus.org/reader/urn:cts:latinLit:phi0893.phi001.perseus-lat2:1.37).
Oktavijan i Mecenat: osnova je političkog programa "prvenstvo" Italije (make Italia great again), plodne i aktivne zemlje kojoj pripada prvenstvo u carstvu (Vergilije u Georgikama: laudes Italiae, G. 2, 136-175: https://scaife.perseus.org/reader/urn:cts:latinLit:phi0690.phi002.perseus-lat2:2.136-2.175); protiv mekoputnosti Istoka, Oktavijan nastupa kao obnovitelj /mos maiorum/ (Syme kaže: revolucionarne novosti pod krinkom konzervativnosti), najavljuje povratak tradicijama arhajskoga agrarnog društva; suprotstavlja slobodu republikanskih ustanova helenističkom apsolutizmu.
Italski gradovi zaklinju se Oktavijanu 32. pozivajući ga da povede rat protiv Kleopatre, protiv vanjskog neprijatelja Rima.
Sukob kod Akcija 31 -- Antonije i Kleopatra bježe u Egipat, ondje se ubiju u ljeto 30.
Oktavijanov problem: treba naći pravnu potporu osobnoj moći koju je dobio u ime obrane republikanske tradicije. On se, kao Cezarov nasljednik, borio za senatorsku oligarhiju, a sada mora obnoviti zakonitost ustanova i početi političku normalizaciju.
Od republike do principata¶
Res gestae: Oktavijan je dobio apsolutnu moć na osnovi nejasnoga consensus universorum (prema vlastitoj izjavi iz političkog "manifesta" Res gestae divi Augusti):
Augustus, Res gestae 34, 1: Ín consulátú sexto et septimo, bella ubi civilia exstinxeram per consénsum úniversórum potitus rerum omnium, rem publicam ex meá potestáte in senátus populique Romani arbitrium transtulí.
Izvor: https://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Augustus/Res_Gestae/6*.html (cijelo djelo, kratko ali politički slojevito, vrijedi kritički pročitati!)
Oktavijanov položaj zapravo nije bio pravno utemeljen. Ni zakletva iz 32, nepovredivost, ius auxilii tribuna, konzulat (nezakonito preuzet 31) – ništa nije bilo dostatno zakonito. A vladao je Zapadom već deset godina, imao je široku podršku (pobjeda u građanskim ratovima, propaganda).
Princeps senatus 27: Takav mu je naslov dodijeljen, ali se odrekao časti (to je propagandni potez, povratak moći Senatu); 27. mu Senat dodjeljuje imperium nad neumirenim provincijama (to su one gdje su bile vojske). Kombinacija imperija i konzulata prvo su rješenje za položaj. Iste godine Senat mu daje naslov Augusta i posvećuje štit: Iustitia, Pietas, Clementia, Virtus (također Res gestae, sačuvana kamena replika iz francuskog Arlesa: clipeus aureus, clipeus virtutis, https://www.livius.org/pictures/france/arles/clipeus-virtutis-of-augustus/ ).
Rješenje stanja 23.¶
August napušta konzulat, dobiva prokonzularski imperium nad svim provincijama, dobiva tribunicia potestas (time kontrolira politički život: saziva skupštine, predlaže zakone, ima veto). Konzulat ostavlja nepopunjenim (to je mamac za senatore).
Pokazuje formalni i propagandni obzir i poštovanje prema republikanskim ustanovama; vrši službe a sam nije na njima, što mu omogućava da ima više moći koje ne bi bile moguće u republici. On je monarh koji se predstavlja kao /princeps inter pares/, koji poštuje republikansku tradiciju.
Društvo i kultura¶
Senat gubi funkcije, ali pojedini senatori obavljaju važne dužnosti iz princepsova djelokruga (oni su legati; prokuratori dolaze iz redova ekvita).
Ekviti postaju od financijera državni službenici, osobno vezani uz cara.
Tako je i pri upravljanju Rimom – obnavlja se drevna služba prefekta grada (sada je to senator kojeg imenuje car), 8. p. n. e. obnavlja se i drevna dužnost prefekta anone (ekvit), ekvit je i zapovjednik pretorijanaca (stalne Augustove garde i jedine dopuštene vojne sile u Italiji).
Narodu su potvrđeni drevni privilegiji, time postaju carevi klijenti: dijeli se žito (annona), priređuju spektakli, daruje novac.
Oslobođenici vode carevu privatnu blagajnu (u nju ulaze porezi iz provincija kojima August izravno upravlja). Granice privatnoga i javnoga lako se miješaju.