Cic. Cat. 1, 32-33: Peroratio magnifica (a. 63)

Prvi govor protiv Katiline završava biljantnom peroracijom, uz svečani zaziv Jupitera koji će osloboditi domovinu od pogubnih neprijatelja. Iste će večeri Katilina napustiti Rim.

Fons: urn:cts:latinLit:phi0474.phi013.perseus-lat2:1.32-1.33

qua re secedant improbi, secernant se a bonis, unum in locum congregentur, muro denique, quod saepe iam dixi, secernantur a nobis; desinant insidiari domi suae consuli, circumstare tribunal praetoris urbani, obsidere cum gladiis curiam, malleolos et faces ad inflammandam urbem comparare; sit denique inscriptum in fronte unius cuiusque quid de re publica sentiat. polliceor hoc vobis, patres conscripti, tantam in nobis consulibus fore diligentiam, tantam in vobis auctoritatem, tantam in equitibus Romanis virtutem, tantam in omnibus bonis consensionem ut Catilinae profectione omnia patefacta, inlustrata, oppressa, vindicata esse videatis.

hisce ominibus, Catilina, cum summa rei publicae salute, cum tua peste ac pernicie cumque eorum exitio qui se tecum omni scelere parricidioque iunxerunt, proficiscere ad impium bellum ac nefarium. tu, Iuppiter, qui isdem quibus haec urbs auspiciis a Romulo es constitutus, quem Statorem huius urbis atque imperi vere nominamus, hunc et huius socios a tuis ceterisque templis, a tectis urbis ac moenibus, a vita fortunisque civium omnium arcebis et homines bonorum inimicos, hostis patriae, latrones Italiae scelerum foedere inter se ac nefaria societate coniunctos aeternis suppliciis vivos mortuosque mactabis.

Jezična i stilska analiza

Peroracija ima četverodijelni ritam. Osnovna su joj obilježja svečanost i uzvišenost, uz osobito dostojanstven stil; periodi se većinom sastoje od četverodijelnih oblika, pri čemu je tek završno obraćanje Katilini (hisce ominibus, Catilina...) trodijelno.

Zaziv Jupitera Statora čini jedinstven, kompleksan period, posebno svečana tona, uz karakteristične postupke molitve: obavezno navođenje imena božanstva koje se zaziva, navođenje njegovih atributa koji ga čine zaštitnikom rimske države, detaljno navođenje zahtjeva bogu (u višečlanoj strukturi) te četiri apelativa koji posljednji put određuju urotnike kao neprijatelje domovine; govor završava veličanstvenim proklinjanjem, s aliteracijom i izrazom koji pripada religijskom govoru (mactabis).

Ciceronov politički program. Protiv opasnosti koju predstavljaju urotnici Ciceron okuplja sve društve ne klase: konzule, senatore, ekvite, ali i sve ostale dobronamjerne. Za Cicerona je concordia ordinum savez senatora i ekvita na dobrobit državi; ovdje ga širi na sve državljane, bez obzira na njihov društveni položaj. Taj će program Ciceron kasnije predstaviti kao consensus bonorum omnium, svoju krilaticu za spas republike.