Inscriptiones in cista privilegiorum Regni (1643), versio electronica

Author: Zakmardi, Ivan Ioannes Szakmardi de Diankoucz Editor: Vladimir Rezar2024-03-05

Tekst na unutarnjoj strani poklopca kraljevinske arhivske škrinje (cista regni Sclavoniae) iz 1643.1

1643. 23. Decembris

Illustrissimo domino, domino comite Ioanne Draskouich, perpetuo de Trakostan, equite aurato, regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclauoniae bano, Sacrae Caesareae Regiaeque Maiestatis cubiculario et consiliario ac confinii Colapiani supremo capitaneo etc., reuerendissimo domino, domino Martino Bogdan, ecclesiae Zagrabiensis episcopo et abbate de Topuzka etc., illustrissimo domino, domino Georgio Erdoedy de Monyorokerek, Montis Claudii et comitatus Varasdiensis supremo comite etc., generoso domino Caspare Orehoczi de eadem, regni Sclauoniae vicebano et comitatuum Zagrabiensis et Crisiensis comite etc., officio prothonotariatus huius regni vacante, egregiis Ioanne Ruchich, Christophoro Ballogouich et Petro Peruan Zagrabiensis, Balthasare Zaboki de eadem, Varasdiensis, Georgio Vragouich de Krisoulian, Crisiensis comitatuum vicecomitibus caeterisque officia regni tenentibus et honores, ego Ioannes Szakmardi de Diankoucz, notarius comitatuum eiusdem regni et exactor, expensis publicis fieri fecit.

Illa ego Sclauonia, ac iam dicta 2 Croatia tellus,
Pars quondam Illyrii Pannoniique soli:
Adstiti Alexandro per bella monarchica Magno,
Gentem etiam indultis extulit ille meam.
Post uarias experta vices tandem addita Christo,
Hungaricae iunxi me sociam ipsa mytrae:
Prima mihi de rege nouo sunt vota legendo3,
Primus in Hungarica nobilitate locus.
Stellam animalque insigne gero, gens Martia, martem,
Ius aequale Hunnis et mihi, taxa minor.
Marti aliquando crucem iunxi pro stemmate binam,
Catholicae solum relligionis amans.
Saepe in caesareum ruit imperterritus hostem
Noster eques: uerum hinc quid nisi nomen habet?
Terra Bohema uiris est culta et dedita nostris,
Sunt fundata meis regna Polona uiris:
Quae uaria in plures emisi examina gentes,
Iam Colapi et Zauo uix fruor4 atque Drauo.

Charissimae patriae suae Sloueniae et Horuathiae5 Ioannes Szakmardi de Diankoucz, eiusdem regni comitatuum notarius et artium et philosophiae magister canebat anno Domini MDCXXXXIII.

Notes
1.
Ovo izdanje latinskog teksta, odnosno njegov hrvatski prijevod, vjerno slijede tekstualni predložak zatečen na samoj škrinji. Postoje ipak još tri suvremene inačice elegije, sve tri sačuvane u protokolima saborskih sjednica održanih u razdoblju 1635.-1691. (protokol br.3, str. 58-59, 507-508; fond HR-HDA-1. Sabor kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije). Prve dvije nalaze se jedna uz drugu, na dva zasebna, u knjigu umetnuta lista, ispisane svečano i ukrašene iluminacijama i ilustracijama, sasvim slično inačici sa škrinje, i čini se da predstavljaju tekdva ilustracijski različita predloška za konačnu verziju koja bi se na koncu trebala naći na samoj škrinji. Zanimljivo je da njihov tekst ipak ponešto odudara od teksta koji se čita na škrinji: također, te dvije „radne“ verzije nisu popraćene i uvodnim tekstom poput elegije na škrinji. Napokon, treća inačica sadrži i uvodni tekst i elegiju, no unesena je u spomenutu knjigu saborskih protokola poput običnog prijepisa, pri čemu njezin tekst uvrštava dijelom lekcije konačne, a dijelom lekcije „radne verzije“ elegije: pretpostavljivo je dakle da je taj prijepis nastao nakon konačnog oblikovanja teksta i njegova postavljanja na škrinju, no ipak uz uvid i u prethodne verzije teksta. Različita čitanja teksta elegije koje se zatječu u spomenutim inačicama iz protokola naznačena su u bilješkama uz latinski tekst ovog izdanja.
2.
„Radne verzije“ elegije umjesto ‘iam dicta’ iz teksta na škrinji imaju riječ ‘unita’, oba pjesnička rješenja metrički su prihvatljiva, pri čemu je vjerojatno sadržajna komponenta (‘već zvana’ : ‘ujedinjena’) presudila prilikom odabira konačne lekcije.
3.
Inačice sačuvane u knjizi saborskih protokola umjestolegendo donose lekciju creando, pri čemu je razlika u značenju minimalna.
4.
Inačice sačuvane u knjizi saborskih protokola umjesto ‘uix fruor’ donose lekciju ‘comprimor’, pri čemu je razlika u značenju minimalna.
5.
Oblici ‘Sloueniae’ i ‘Horuathiae’ vrlo su neobični: izgleda da riječ o pokušaju što vjernijeg polatinjenja hrvatskih oblika naziva za Slavoniju i Hrvatsku, umjesto upotrebe standardnih latinskih oblika ‘S(c)lauonia’ i ‘Croatia’.
CroALa 
Croatiae auctores Latini; Universitas Zagrabiensis, Facultas philosophica