Pripovjestj Paerve Kgnighe

Prippovjes paerva

Junacka Matti paerva saplacce.

Ptichi Orla i Kokkosc.

Hrâst visoki ghdîno hvoje

Jest prostranne svê prusgjo

Gliubgliesglivvo Gnjesdo svoje

Orrò vaerhom bjesce svijo:

Hrek od Duba sciupagl ghdje 5

Tuj Piplichje kokkosc krije.

Orro dalek kad lettechi,

Sa nach hranu gnjesdo ostavvi,

Ptichi bjesce ki povechi

Veselomsu pri sabavi 10

Nu vddiosce cîm Pippljchie

Silla uhitti tad Orlichje:

Svôm naravnom mochi tada

Sgelni pljena, svak – cjaſ jacce

Na Piplichje svakki padda 15

Ranni, davi, na gnih skace:

Kokkosc vajmeh zijech nemira

Na plod krilâ svoj prostira

Punna bjesti, punna jeda

Sad ovvega kgljunne, i ranni, 20

Sad druggoga maertva gledda

Sad Pipljchie draghe brani

Veselise tôm u sgoddi

Gnjih od smaerti da slobboddi.

Docîm Orro k' svômſe vrati 25

Praſnu Gnjesdu, maertve i viddi

Draghe Ptichje, jad kusciatti

Svak – cjaſ vechi vaerh gnjh slidi:

Bî sgiallostan veomma tada

Zijech Neſrechie, tughe i jadda. 30

"Nauk ovvi pravi buddi

Kîse u sebbe pousda od vechie

I smjono vajmeh sudi,

Da poghibja nejma i smechie

U nesdrello tichie Ljetti 35

Sgivot lasno svoj dospjetti."

Pripovj. II.

Tko mosge, i kogn – mu mosge.

Seglianin kognuh.

"Ko Plemmichia jur boggatta

Slusgbom budde svom dvorritti

Gnegga obilna cekka plata

Dar cestitti."

Svjetli Plemmich pun obblâſti 5

Moghuch bjesce jur od vechie;

Kragl – mu udjeli dijo svê vlaâſti,

Mnoghe, i srechie.

Dragha gnemmu bî posgiudda

K' sebbi ljepe kogne uſeti 10

Nailjepscemu nemoch huda

Smaertno prjeti.

Onſe svak – cjaſ jadda, i tusgi

Ghdjno kogna ghinnut viddi,

Er ikakkav ljek neslusgi, 15

Placcat slîdi!

Kad Seglianin gnemmu obbechia

Kogna taj – cjaſ oſdravitti,

Komu od drusijeh kreppoſ vechia

Kognuh bitti: 20

Usrok posna te nemochi,

I kakavſe ljek hottjo;

Sdravvne terse na pommochi

Baerſ spravvjo:

Kad gneggovve zijech krepposti 25

I po Ljezjm kogna osdravvi,

U Plemmichiu zijech raddosti

Mir boravvi:

Obbilnomu plati trude,

Svescto mosge harno, i drago, 30

I darrovvat gnemmu budde

Mnogho blago.

Pripov . III.

Tkogodse i sa liſ skrie,

a koga nemosge ni Dub da sakrje.

Bogattaz od Pravde slobbodjen,

a Siromah pedepsan.

Potisctenik od svojega Grada

Kad ubosctva, nevoglje i glada

Prem malahnu budde stvâr ukraſti,

Nehajuchi sa srâm i necjaâſti,

Kad sacciuje, sctose nagn govorri 5

Baerſ pobjesge k ' najgustijom Gorri

Ustavnikaâ cetta po nesgoddi

Gnegga u Hreku cesvine nahoddi,

Ghdjese trese sgjallostan u Lizu,

Ter ù tmâstu vodiga Tamnizzu; 10

Nu Bogatta Ciovjeka moghuchia

(Kî grabechi mnogha dobra tughjâ,

Kad ù Pravdi bî Sudaz prihudi

Protiv Boghu beſ sakona sudi

Vajmeh gnemmu nagn sctose govorri 15

Dunda, i Tetku da s' otrovvim morri.)

Pravda budde kada narediti

Dase budde Slobnik uhittitti:

Uſtavnikâ cetta toij ù sgoddi

Ù Gosposkoij Polacci nahoddi, 20

Selen vjenaz ghdjemu kitti celo

Sa Taerpessom ghdje sjeddi vesselo.

Mnogho s' gnime Pivaâz ù drusgini

S' gnimma raddoſ usmnosgittu cinni:

Oblic, Slato tad privara biva, 25

Ustavnizim ocu saslipiva.

"Potisctenik kad sakrivit budde,

Obkrusgiuga poghibje od svude,

Nêkse ù Gorre najgustije skrije,

Utech Pravdi jur podoban nie: 30

Cîm Bogattaz u krivine sgoddi

Od Pedepſe svakkeſe slobbodj."

Priciza IV.

Pr. Pobiscesce ſebe ſa tughje sjedbe.

Sjeme ſcita, i ſebe.

Varh poglja prostrana ſebe siat ſcito

Vidjesce Segljana kad djello svarsci to,

I umoran na travi sjede ſelenoj tu,

Na rjeci uho stavi tih ptizâ, i ova cju,

Dase one gljuto karaju ſa sjeme 5

Od sebe prosuto. Parva poce, ſa me

Sve sjeme ima bit, kê na ljevu pade:

Al ti tû dopustit, tacjoj velit stade

Druga hrabrenia, nechju stvar nikada,

Da martva s' toga ja ſnam ostat nesklada.

Tescko, kadbi od vas teghla kâ ù sjeme,

Prjeti ovako ù glas, trechja druſieme,

Ù srjedi kojeje. Cimse neugaghjaju,

Rasmjerje i vechjeje, etose udaraju

Nemillo kgljunima, i beſ ſarno kusiti 15

Sve leſcjat na tlima martveje viditi.

Sa tughje kad posle njekise srjecisce.

Sebi istim sctete ſle cesto doradisce.

Pripov. IV.

Pobisceſe Sebbe sa tughje Sjedbe.

Siemme od Sgitta i Bitcavzi.

Bitcavazzaâ mnosctvo ugledda

Sjatti sgitto po Livaddi;

Cîm umorran Sjallaz sjedda,

Ciuje kôse drusgba inadi.

Jedan recce: koigod pade 5

Od sjemmena lievom Dijo,

Mojchie bitti: nechie ikade

Velli hudi drugh nemijo;

Nechiu, recce, pritaerpjetti

Da tvoj budde, josc da snobih 10

Kaervim inad ti dospjetti,

Maertav ostat josc da immobih.

Ako kigod smjonbi bijo

Po sred Gumna tegnut sgitto,

Sgivot svojbi dovaerscjo 15

Prjeti drughi sillovvitto.

Nu meghiu – gnîm svak – cjas gorri

Nemir pocne, bjeſ, sgiallosti;

Cîm drugoga jedan morri

Smaertnijem rannâm beſ millosti 20

Beſ jednoga saerna isjesti

Pun nemira, tughe i glada,

Gnekki od ranne, gneki od bjesti

Sred Livadde Maertav padda.

"Docîm drughi tvorri Smechiu 25

Sa stvar tughju vechie – krati,

Nesna tusgian sctettu vechiu

Da sam sebbi budde immatti."

Priciza V.

Pr. Upalamuje sjekira ù med.

Segljanin kie med iſnascjo.

Staro dubje sjechi zorom u ljetgni dan,

Sajedno hodechi velika mnosc Segljan'

Hrabreno svi trude, vegljega i od ſnoja

Kapgljaju odasvude udaim svakoja

Tescko i ſapjehani cim mnoghi chjute trud 5

Etose nakani tù doch neſnam od kud

Lovorko, koga san podugli usciko bj,

I on tù hrast jedan uſe sjechi sebi,

Naulasc i obra tega, er ſna s' mallo truda

Oborit dachjega. Kako ne? Od svuda 10

Kada dub biasce staros pridobila,

I hrekmu vech ſjasce, nego na dva dila.

Udren dub od gnega krechjese ù varhu

I dae udrit jacega, paobi na svarhu.

Tù cjudo al iſnenad bj veglje viditi, 15

Sjekirom er on kad jur posce mlatiti

U hrek unutrie, sctoch' vidjet? Smokrenu

Eto on iſvlacie, medom i sljepgljenu.

Medom, kê pomgniva tù pcela sakupi.

K' domuse uputiva pospjescno, i pokupi 20

Ù sud, ki donese, medene tê sate,

Nit vechje brinese sjech dub rad ſgode tê.

Kadgod vechje imagne ces – je onom donjela,

Dostoja ki magne, ako paſisc djella.

Pripov. V.

Uppalamuje Sjekira u Med.

Seglianin Med Nahoddechi.

Isctom jasna kada ishoddi

Okittjenna zvjetchjem Zora

Jer do baerso Sunze isvoddi

Gljettno u dobba kogne iſ tuorra.

Mnosg Segljannaâ Dubje sjece 5

Osctrijem Gvosdijem kroſ Dubravve,

Snoj veliki lizem tecce

Zijech trudechie te sabave.

Isdan od sna tuj dohoddj

Tad Lovorko, nu doznije, 10

S' magne truda tome u sgoddi

Hrast sa possjech lascgne, i prie.

Dub isjedde starroſ vechie,

Hrekſe sagnen viddi kada;

Pod udarzem Dubje krechie, 15

S' ruke slabbe nu nepadda.

Alli vajmeh cjuddne stvari,

Kesu vidjet isnenadi!

Docîm Pastjer Hrek udarri,

Med tekuchi vesseo vaddi, 20

Sctò pomgniva tuj Pcellizza

Gnekko ù dobba stavvi, i skrje,

Nossech Cmullu, draga Liza

Ù gnu kuse Medda slije.

Pun vesseglia, pun raddosti 25

Vêch nehaje Dub sa sjechi:

Vesselise cestittoſti,

I nenadnoij cesti, i srechi

"Sliepa srechia prikaſati

Dobra budde Liza Milla 30

Nedostojnijem vechie - krati

Cîm gnihovva kuſciaſc Djlla."

Priciza VI.

Pr. Isplivoje na sidru.

Cjovjek ki dopliva na sidru.

Put kraja hirdgliva sardito more cim

Jur plav ſachjeriva s' valim strahovitim,

Pomorze sve bljede strah smarti priuſe,

Uſmnascjat a sljede vjetrise, i k' tomuse.

Mnosc dascda sdruscjasce, kâ zarna iſ oblaka 5

Tac silno padasce, da nigda bj taka.

Korabglja valima jur jacim mjesto da,

Rasutim ſglobima terse sva raspada.

Iſ smartnese iſvuchi isctu uſe, al ſamani,

More proſcdiruchi ù dubinu svjeh sni. 10

Josc jedan plovasce po moru, koga val

ſa priklopit stasce s' vegljom silom do mal.

Al s' purre sidro cim ù more padasce,

Val s' naporom mnoghim ki dasku tiskasce,

Dasku, kâje od plavi raſbjene, meghju dva 15

Tac ſubaje ustavi od sidra, dase sva

Usadi tù tako, kô cjavlim pribjena,

I sidru nikako dà pasti morska ù dna.

Rukam potomgase on hrabren uhvati,

Val s' srechjom u cjas – se uſdiſce isti ti, 20

Prjateglski ki na kraj dadega citava.

Ako tebe (ovo ſnaj) hochje Srechja ſdrava,

Stvarimchjese sluscit, ſa tebe spasiti,

Onim, kêchjesc zjenit podobne magne ti

Pripov. VI.

Isplivvoje na Sidru.

Cjovjek plivvajuchi na Sidru.

Docîm vjettar isnenade

Morrem plahu bjes razgliuti

Plav muccenu silla tade

K' starmennittoj tiska Gliuti.

Nepristavno Mugna Sîva, 5

Nochje Maerkla sve prikrilla;

Pottopomſe Dasc proliva;

Poghinnuttje vajmeh silla.

Svak – cjaſ jacce, svak –cjaſ gorre

Pomoraz – se tusgian smeta 10

Ghdjeno uſavri bjesno Morre

Ghdîse s' Vâlom Vâl suſreta:

Vjettar dutti nepristaje

Nêghſe usmnasgia svak – ciaſ vechie

Staermennitte Plav od kraje 15

Rasbjase rad Nesrechie,

Rasliutjene sred Puccine

Nechie ikomu smaert da prosti,

Sillno Morre sred Dubine

Jâs otvorrâ beſ Millosti. 20

Samo jedan tusgian plovve,

Koga Morrſki val ismucci,

Saman pommoch vappi, i sovve

Kada bjesno Morre bucci.

Sidro docîm k' mom upadda 25

Sctizza k' gnemmu ter doplje

Subaâ k' kutjm isnenada

Strucechise sva sabije:

Morrem sidro kad plovechi

Uſdaersgiatſe vaerhom budde 30

Hittar Mladich tôm u srechi

Oblakſciava plovvne trude.

Sidro jacce pritiskiva

Svescto mosge tôm u sgoddi,

Kîga sasvijem sdravva, i sgiva 35

Na sgiudjeni kraj dovoddi.

"Ako tebbe sahraniti

Ceſ ushochie s' blaghe srechie

Korisnochie sdravglia bitti

Sctoje od sctette zjenit vechie." 40

Priciza VII.

Pr. Rece Deva: sctosi ù meni pravo ughledo?

Deva, i Kuna.

Kad Deve uda tâ jamacna parvi krat

Kuni, kâju sreta, bj dato ughledat,

Mallomagn neiſghinu od straha, ere mgnjasce,

Tjela na veglinu duh da odgovarasce.

Al padnut kadaju na kogljena ghleda 5

Cjoecizu, i daju tovarj gnemse dà,

Jur uſlobaghjase, beſ straha i pristupi,

Ter ù glas, s' cesase, ovako ſaupi,

Dvje na harbatu gharbe uſdiscju tebi,

Trechja i na parsim tù? Kad cju Deva, scto bj

Kuna ù gnoj vidila, ter samo dase od tih

Gardochjâ stavila, a ne od ostalih,

Tot ove samo ti ù meni, Sele mâ,

Vidje neiſvarsnosti povechje? Al – te ja

ſaklignem glavom tvom, da kadme budesc ti 15

Sasvih stranâ okom pomgnivo paſiti,

Recesc ù meni scto jel neiſkrivgljeno

Budu tù ſalâ stô, ghdie jedno zjegneno.

Pripov. VII.

Recce Deva, sctosi ù menni pravvo ugleddo.

Deva, i Kuna.

Kad Deve veliki staſ Kuna rasgleda

Cjuddise Priliki, zijech straha ter predda.

Er Tjelo kakvoje, varraſe da tako

Saerzechie bit svoje moghuchje jednako:

Prignutti koljennâ, nu docîm gleddaje 5

Gdje prima bremmenâ, slobbodno pitaje:

Tvê Plechi gukavve, buddimi rad rjeti,

I Paerſi garbavve cemuſu vidjetti?

Kad Deva sluſciasce, da samo rasgleda

Sctò grubo, i mucciaſce bî svescto beſ reda; 10

Dasu ovve, zjennisc ti, kê viddisc ù menni

Naigore grubbosti, tu miso promjeni;

Dobrome rasgleda, bûd Glava tvâ sdravvo

Ù menni jel' reda, sctoggodli jêl' pravvo!

"Scto samo jedinu, prikorrit nebuddi 15

Ugleddasc krivinnu; pomgnivo nêgh sudi,

I nachiesc tad dosti sla, lasgi himbenne

Nikakve vjerrnosti, posctegna, ni zjenne!“

Priciza VIII.

Pr. Ni dobru stezi, ni arghjavu ostavi.

Cjovjek, kise odvisce brine ſa basctinika.*

*djedinika.

Njeki, ki svoima od kreposti iſghlede Stavglja sinovima prid oci, daih sljede,

I ki duh nauzim vrjednim goi gnima,

Zjegnasce, prema gnim blagodaran da ima

Odvisce zjegnen bit, dobra tâ kadaim 5

Uſbude ostavit, resise duscja s' kim

Ovi er jednoga bogatza vidjasce,

Ki dobra josc mnoga s' trudom nastojasce

S' trùdom karvavim stech, ſasctono tuſcjan ti,

(Gnemu ovako htje rech) tvoj duh pecjaliti? 10

Kom' on: od djezeme gljubav silj trudit,

Da stoke bude od mê dobar dil svakom bit.

Ovi umno tad tâ recemu. Ako tvim

Duscjaje uresita krepostiu porodim,

Potreba nj gnima od blaga, keim ti 15

Uſbudesc s' teſima radgnami ostaviti.

Nu ako sarze gnim jurje iſopaceno,

Cinichjesc, gore s' tim daim bude isctechjeno.

Receno jes s' toga: ni dobru nemoj ti

(ſadovogli er malloga) bogastva kupiti, 20

Ni ſlu ostaviti nebud blaga dosti

Erchjega istrosciti svoje ù povoglnosti

Pripov. VIII.

Ni Dobru stezi, ni Aerghiavu ostavvi.

Cjovjek sa svoga Basctinika, alliti Ereda

odvisce pomgniv.

Prikaſati

Budde immatti

Gnekki obbicciaj svôm Poroddu

Stavne isgledde svijeh krepposti,

Duh sa dosti 5

Dase isvaerſnom reſi u Ploddu.

Blagodaran,

Svôm i haran

Dabi Djezzi vechma bio

Zjeni, gnimma kad ostavvi 10

Bigliegh pravi

Dobra, kijemſe Duh reſio

Isnenade

Viddi tade

Boggattoga cîm Gospara 15

Sa vêch stechi, ki svegh trudi,

Snatti sgiudi

Cemu tako Duh umara?

Odgovvorri,

Daſe morri 20

Svê Djeccizze zijech Gliubavi,

Dabi obbilnij gnimma Dijo

Ostavvio

Blaga, koga s' trudom spravvi.

Duh akoje 25

Djezze tvoje,

Gnemmu recce, pun krepposti

Saman gnimma jesu odvechie

Blago, i srechie,

Svakke saman obbilnoſti, 30

Akoe paka

Slochia opaka

Saerze gnimma vech sanjela,

S' tessjemchiesc svak – cjas jacce

Milli Bracce, 35

Gnjih ponukat na slâ Djellâ.

"Dobbar kîje

Gnemmu nie

Potrebnitto Blago od svîta,

Onnje miran srechie svoje 40

Nitti tvoje

Iscte Blago, sgjudi, i pita.

Alli inako

Svoje opako

Traje vrjeme Slobnik hudi: 45

Prosippatti blago ù Slochie

Svak –ciaſ hochie:

Saman tvêſu Mukke, i trudi.“

Priciza IX.

Pr. Nemogu bit i Vuzi siti,

i koſlichi na broju.

Kuna, i Koſle.

Kuna, kû uſnositi gharm sasvim kriasce,

Vuka besjediti ovako sliscjasce.

Nenasitnos ova, kâ svegh poticenas,

ſa ſcivot Vukovâ bilabi ù ſao cjas,

Da krotko lasno nj stadonam pljeniti. 5

Tô reksci, koga odnj skoro, sta darpiti

ſubima nemillim Jagneta na travi.

Ona mûce ſa tim poghje da dobavi

Hranese sctogodi, kad eto ureda

Mlado Koſle odi, ghdi skace, ughleda. 10

Cim meju sobome, prjategli kô milli

Rjeci oni tihome bjehu besjedili,

Koſle uſe velmise na vuka tuſciti

Scto svake mnoſise godine dospiti

Svoje brachje po ſlom vide grabiteglju, 15

Rodu ki uſplodit svôm nedase ù veseglju,

Nu ù strahu trajati cinjim ſcivot svoj.

Gnem ona: sctose ti sarcisc, o draghi moj,

Pravedan ghniv tie; al ovo promisli,

Proscdarlos poklie, proch vam kû Vuzi ſli 20

Kaſcju, gnima dana odſgar, jase boim,

Cimte beſ straſcjana vidim it poglim tim,

Tjela udim da tvoga nebude sichjena.

Navischja od svoga bj straha iſpugnena.

Moguchju nemogu stokese uſmnaſcjati, 25

I zjele ubogu istodobno ostati.

Pripov. IX.

Nemoghu bitti i Vuzi sitti,

i koslichi na broju.

Kuna, i Koslich.

Ù guſtomu buſu stala

Kuna kada sakrivena,

Vuka kliknut tuj sluscjalla

Nevidjena.

Da nie pljenit lasno oborre, 5

Kâbi vajmeh bila mukka,

Scto proscdaerloſ svak – ciaſ gorre

Morri Vuka!

Docîm ovvò bessjeddio,

Jagancichia raſkidatti 10

Pocce, koga saplienio

Ù Pojatti.

Kuna tada po Livaddi

Iskat hranu hoddilaje,

Kosle skakat iſnednadi 15

Vidjelaje.

Skladno gnegga kad posdravvi,

I s' gnimeſe rasgovorri,

Kosle nemir kasge pravi,

Kîga morri. 20

Svakko, recce, Vukje hudi

Ljetto porraſ uccinnio,

I nasc dabi vechma trudi

Tragh dospio.

Sgjallim bolleſ, tughe, i jaddâ 25

Kâte morru svak – cias jacce,

Recce kuna, nummi sada

Rezi Bracce?

Kadje Vukom po Naravvi

Dano Porod vaſc pljeniti 30

Strahme na ovvom dachiesc travi

Maertav bitti;

I do mallo beſ obsira

Vuk tvoj sgivot da ne umorri,

Cîmſe skitasc beſ Paſtira 35

Sâm po Gorri.

Svescto kuna tad nariza

Do baerſose sve to sgoddi,

K' gnemmu vajmeh huda liza

Vuk dohoddi. 40

Ugn kaervavi sub sabije,

Daerpi, davi, mucci i derre,

I dôk gnegga, miran nie,

Ne proscderre.

"Stvâr moghuchijeh usmnosgitti 45

Nemosgesse tac jednako

Nitti slabbijeh zjele bitti

Stvâri tako.“

Priciza X.

Pr. Tko sebe goi, najbogli perivoj goi.

Cjovjek ki sebe istoga raſloſcito goi.

Miljenko, Radivoj, i Gljubmir s' vegljome

Prostrani perivoj gojahu pomgnome.

Meu sobom svakoga mjeseza djegljahu

Scto vartla iſ toga iſvadit biahu.

Al lakome odvisce biusci naravi, 5

Niscta oni nehitsce kuhati lukavi.

Ù tarbuh sugdaim vruchja nedohodi,

Jestojska luk je gnim i samoj ò vodi

Kapglize beſ vina slabo ſcivukaju.

Radat, kie cina moga, vladaju 10

Kôse oni videchi lakomo od vechje,

ſa pjeneſ stech vechi, Radat koi nechje

Da sctedi trosciti raſloscno pjeneſ svoj.

Receim: vi vasc ti ſa goit perivoj

Stavgljate pomgnu svu, al tko sebe goi, 15

On ò perivoju najbogljem nastoi.

Tko rjeci Radata s' dobre strane hita,

Na kieh pada tâ pripovjes dohita.

Al i ovo ſnat ima, prikorednu da ù svim

Takoghjer stvarima ſalihos ja hulim. 20

Pripov. X.

Ko sebbe goij, naibogli Perivoj goij.

Cjovjek sam sebbe rasborno gojechi.

Mlâd Barſctanko, s' gnim Radmijo,

Dracko ù Drusgbi tom josc budde.

Svakkije od gnjh baerſ spravvio

Zorrom pochi svê na trude:

Vaert urescen zijech hittrosti 5

Svakkeijm ploddi raslikosti.

Jednom Mladi Mjessez kada

Svoj okollisc svjetlo reſi,

Selennijeh vaerh Livaddâ

ſdrake sterrech sgar s' Nebbeſi 10

Cîmſe vidde kobne sjenni,

Terse opeta Mjessez mjeni;

Tad sdrusgeni jur Pastjeri

Plod od ſemglie rasdiegliuju,

Sgivech vajmeh gorre od svjeri, 15

Sasve obbilni jur gladduju;

Sirrov jedu Luk, Capullu,

Piju hladne vodde Cmullu.

Gnih Listavko docîm viddi,

Ghdjejh morri glâd nemillo, 20

Kî rasborno trattit slîdi,

Skladno i krjepit svoje Tîlo,

Mnoghom passech gnjh ù jedu,

Ovvu glaſi tad bessjedu:

Vi pomgnivo nastojte 25

Uressiti Perivoje

Da jest vrjedan, nauccitte

Kogod krjepi Tjelo svoje;

Jest Perivoj ghisdav, ljepi,

Koggod sama sebbe krjepi. 30

"Ovvo koggod rasumije,

Lasnochjese domislitti,

Svescto rekoh mallo prie,

Koga hochiu prikoritti:

Nêk pohullit svak – ciaſ budde 35

Neurednâ Djellâ, i trude.“

XI.

Pr. ſaludumie biser, kadmi garlo davi.

Gospoghja, i Oghargljaj.

Gospoghja diſasce oghargljaj cim s' vrata,

Ki nabjen biasce bisera, i ſlata,

Krivoga gledajuch darsci ù nezjeni:

On se snebivajuch mahnituje zjeni.

Tot mene, kim ſcena svaka, kâ omiliti 5

Nastoi, urescena iscte sveghjer biti,

S' vrata odmechjesc tvoga sama, ers' ohola, ti?

(Gosp.) Ne zjeni da s' toga jate htjeh smetnuti

Nego er scto chjutim, ſlo davisc dame ti.

(Ogharg.) Trak popusti, i vech tim nebudse

strasciti 10

(Gosp)Alimi i tako ti vrat davisc.(Ogharg) Boglje tô

Htjejmi tomaciti. (Gosp.) Ja, bichje kû prosto

Dopade, udata ſa muſcja buduchi

Veoma bogata, on u ſlatne obuchi

Hotjeme hagline, na rukam parstene 15

ſamjerne svjetline stavimi, i zjene.

Na dvoru tkogodi da mene vidi it

Srechnia ne rodi dase druga ima mnit.

Nu pak kao ù kuchi ſcivemo ....Rjec ſceni

Tad on pisjekuchi, vech ne kaſci meni, 20

Recejoj, i sctosi davgljena, krivo daj

Muſcju, ne prinosi tuscbe na Oghargljaj.

Sred blaga, i svake raskosce vechkrati

Duh muke opake nepokojan pati.

Pripov. XI.

ſaludumje bisser, kadmi gharlo davi.

Gospoja, i Ogargliaj.

Prighisdavva kad Gospoja

S bjela Ogargliaj vrata disge,

Ugn upirruch occi svoje,

Gnega tlacci, jed rasgisge.

Ogargliajse veomma cjuddi 5

Zjenech daje svjest gubilla

Ogar. Cemu, recce, possor hudi?

Menni jesi scto nemilla?

S' takom vjameh oholloſti

Cemu odmechiesc rusgno menne? 10

Ljepom kêsu slavne vlaâſti

Kad vrât resu s'samnom sgene.

Gosp. Daje ohollaſ, ah ne zjeni,

Sctosam tebbe ja dignulla;

Daviſc (govvor nie himbenni) 15

Mallo nieſam isdahnulla.

Ogar. Nemo date to vech smeta,

Ogargliajse tad isusti,

Ako ciujesc date opeta

Davim, mallo trak odpusti. 20

Gosp. Davisc vajmeh ti svakako,

Gospojatte s' tegga tlacci.

Ogar. Nemo sudit naopako

Govvor, mollim, tvoj tomacci.

Gosp. Sa Ciovjeka kad Bogatta 25

Mogha is bichia potisctena

Srechnom ceſti tih udata,

Gliubglieſglivvo ter ciutjena

ſlato, Biser mû ſa srechiu

Svakke uressne jur naprave 30

ſlatnu dava Musg odjechiu

I raslike josc sabave.

Kogod menne tada viddi

Punnu dike, slavve i uressa,

Srechi mojoij svak savidi 35

I sladdosti mogha udessa:

Nu da budde ko vidjetti,

Sctome u kuchi svak – ciaſ morri...

Ogargliajoj neda isjreti

Ovakojoij ter govvorri. 40

Tvû bessjeddu vech ustavvi,

Ogargliaja nemo tvoga

Krivit, sctote morri, i davi,

Krivi Musgia, krivi istoga

"Sred Bogastva vechie krati 45

Smuchja, himba, jad pribiva,

I mnoghosse putaâ obrati

U Plac grossni raddoſ sgiva.“

Priciza XII.

Pr. Golo ſdravglje, gotova nemoch.

ſdrav nemochjan.

Daje ſloces Scturiza ljekaru vegljasce,

ſasve pomast liza, sraznaga kaſasce.

Nemochi bigljega s' dvora er vidit nj,

Naravi on gnega plascive odvech mni

Jerga svjetovati uſe da ſlu voglju, 5

I brighe tjerati bude, kêga koglju.

Scturiza al er isto govorit sljedimu,

Ljekar mnoghe uſ tô nemochi broimu,

Ke ù nami stati obicnesu ù potaj,

Damue obaſnati, kû ima cjovjek taj. 10

Niednom on od ti' gnemu er odgovara

Nemochj da pati, strah uſe ljekara

Zarna [...], raſbita, odviscju kû ù gnem mni,

Luda, al mahnita jurga ucinila nj.

Scturiza, komu sva van ſdravglja nestasce, 15

ſa sebe sckarbgliva ljekara er vidjasce,

Raſdrjesci uſo ti s' tri rjeci ovako.

Naprjeda vechje ti nehodi nikako.

Ja ſdravglje doista da imam, budti ſnat,

Al golo erje tô, nemochi on jest brat. 20

Ubosctva toliko gljudise strasciti

Opchje, ſlu koliko najvechjem na sviti.

Pripov. XII.

Gollo ſdravglie, Gottova Nemoch.

ſdravv Nemochian.

Stanovitto potvardiva

Svom Ljecniku Mlad Lovorko,

Daga Nemoch bolleſniva

Mucci gorko.

Nijedan bigliegh od Nemochi 5

Mosge Liecnik jur poznatti,

Nesna kêchie tad pomochi

Gnemmu datti.

Sumgni daje svê Naravvi

Prem strascivve, termu recce, 10

Da svê Misli hude ostavvi

Na dalecce.

On stanovvit sillovoje

Da Liecnike skuppit budde

Ki Nemochi jeda svoje 15

Posna trude.

Liecnik pomgniv immennuje

Kogod liecit dobro ummje:

Toij bessjeddi nevjerruje,

Miran nie. 20

Sumgni Liecnik s' svom stavnosti,

Da nebuddu hude voglie

Usroccitti Mahnittoſti

Trud, Nevoglie.

Nù Lovorku, kôm nestaju 25

Osvèm sdravglia stvari ostale

Gnegga taj – cjaſ osdraviaju

Rieci malle.

Vechme liecit, recce, ostavvi,

ſdravjam tvoje beſ pomochi: 30

Gollo sdravglie bigliegh pravi

Jest Nemochi.

"Prid ubosctvom strah immatti

Svegh obbicciaj jest Cjovîku,

Nêgh da svakko slo kuſciatti 35

Budde vjku."

Priciza XIII.

Pr.Tughja ſemglja ubia cjovjeka. .

Tovari, i Vuk.

Gladan Vuk iſ gore kad sighje ù poglje,

Isctuchi ù obore uvuchse, da koglje,

Livadi na rosnoj Tovarâ pasuchih

Iſnaghje velik broj: njekise oncjas od gnih

Od straha splascisce, rilo grabiteglja 5

Kad strascno vidisce, ter bjeſce dalek tja.

Druſi a naſad tim pocesce vitescki

Nogam podkovanim metatse, nek ſna ki

Udarazâ kruti' cekaga vegli broj.

Smionstvo na gljuti kad biga tislo boj. 10

Protiv neprjateglju tughinu ù ovima

Budi od boja ſceglju rodno mjesto oslima,

Tac da Lav svakise na kuchi svoj mgnjasce.

Potom Vuk stavise, s'kims' arvat imasce,

I na pamet ſgodno doghjemu, s' kakvime 15

Udarzem neſgodno ù staro bj vrime

Jedan svoga roda tresnut, kadje uſdarje

Isko ù Osla damu dà svoje ſa ljekarje,

Na traghse vratiti voli, i tarpjet glad,

Negh daga kopiti gvoſdeni ubiu tad. 20

Hrabrenstva i slabomu rodno mjesto ulaga,

Tughje i prisnascnomu mnogokratga odlaga.

Pripov. XIII.

Tughja ſemglja ubja Cjovjeka. .

Tovari, i Vuk.

Isctom sdrakſe svjetli zorre

Guste islassi Vuk is Gorre,

Na Livaddi

Isnenadi

Kad Tovarraâ mnogho viddi 5

Cîm gneggovvu tescko morri

Glad utrobbu po svom Gorri

Savjevati vechma slîdi.

Usplasceni pobjegosce

Vuka jedni cîm vidjesce: 10

Smjon od vechie

Nejma smechie

Drughi, nîtse strasci, i boij,

Negh s' Noggami Vuku prjeti,

Da snà Kochie tad dospjetti, 15

Ako kod gnjh blisu ustoij.

Mjesto gnimma svijem Roddjenno

Takkoſ dava prem hrabrenno:

Svakki bitti

Lavv saerditti 20

Na svojome kuchi zjeni.

Vuk stà docîm raſmisgliati

Ù junackom bitſe Ratti

Ù gneggovvom jest spommeni

Strahovvitta huda sgodda 25

Cîm gneggova jedan Rodda

Iscte darâ

Od Tovarrâ

Nerasborno koje pita:

Tescke udârze, gorke i ranne 30

Davat Tovar nepristanne

Dokle umorri svâ kopittâ

Povratise Vuk na sada

Prikorednoſ taerpi glada,

Nêgh dospjetti 35

Svoje Ljetti

Pod Noggami Tovarskijem.

"Snaghu, kreppoſ Roddno Mjesto

Slabbijem joscte dava cesto,

Disge tughi kraj jakijem."

Priciza XIV.

Pr. Pragh od Kuchje najvechje bardo.

Poklisar, kise djeli iſ svoje kuchje.

Na Bosnu poklisar jedan poslan kie

Buduchi svaku stvar spravio mal prie,

ſa puta kâ toga trjebuje ghargljasce

Prjateglja svakoga, i diezi djegljasce

Medene zelove, i dobroj Gljubi svoj. 5

Jur slughe gnegove, kiehje ne mao broj,

I prateſc sva prid gnim ide, pak uputi

I onse isti ſatim posledgni: al nuti!

Pristupi kad na pragh, tajcjas-se uſtavi

Odstupi ter na tragh, i gljubitse stavi 10

ſcenu, i djezu iſnova, sluſcbi i nareghivat

Sad ona, sad ova: tù ga al vechje nj stat,

Opetase uputi ſa iſit, nu iſnova

Na praghu on chjuti noghe kô od olova,

I ljenost ù svemu tjelu. Tô videch svoj 15

Dragh jedan recemu prjategl, brate moj,

Kao barda visoka tichjesc proch, na vrati

Kad kuchje pri roka ljenos – te tâ uhvati?

Kom on: nestrasceme barda ina, samo da

Proghjem ja kuchje mê pragh visci svih bardâ.

Stvari, na svjetu kê mi vechma gljubimo,

S' mukese velike od gnih odzjepimo.

Pripov. XIV.

Pragh od kuchie naivisce Baerdo.

Poklisar dielechiſe is svoje kuchie.

K' Betanſkomu kragliu otiti

Mlad Vladimir cîmse spravvi

Pokliſarſe poklonnitti,

Sctò triebbuje sva pripravvi,

Svû Gljubovzu, Djezzu gliubi 5

I zellovvâa brojse gubbi.

Slughe, Prattesc i Dvoranni

Na pried iddu: Plemmich kade

Trudech isit nù ſamani

Prista na Pragh isnenade 10

Svû Djeccizzu terse vrati

I Gliubovzu zelivati.

Svôm Cegliadi sapovjeddi

Mnoghe ostavvit tadà budde,

Sadse vrati, sad put sljedi, 15

Sa djelitſe pun posgiudde:

Cjuti olovvne svê stuppaje

Na Pragh opet ter pristaje.

Utaernutjem priusetto

Cjuti vajmeh sasvijem Tîlo, 20

Neobicciajnijem cjuti speto

Saerze jaddan tad Nemillo,

Nie krepposti, Nejma mochi

Odjelitse vech, i pochi.

Gnegga budde cîm viditti 25

Jur Priategl, gnêm bessîddi:

Kako hochiesc Baerdaâ usiti

I vissoke Gorre, i Hridi

Kad nemosgesc zijechia smuchje

Ostavvitti Pragh od kuchie? 30

Menne Miso tad govvorri

Usit Baerdaâ scto nie Mochi

Sad nemucci, kôme morri

Pragh od kuchie mê sa prochi.

"Trudse djelit, trud ovoje 35

Ostavvitti dragho sctoje.“

Priciza XV.

Pr. Nejakaje rjeka svaka,

kâse ù dosta djelj trakâ.

Selo, i Rjeka.

Selo moli riku, bjes vodâ da bude

Uſpreghnut veliku, gnivami kê ude.

Na molbe ona têse ne prighnu, kê tlaci,

Poraſni i unese skup vodâ josc jaci.

Selo opet moliti sta, i ako nechjese 5

Ganut, gnoj ſapriti, osvetit dachjese.

Molbe ona iſnova tlaci, i mal ſa tim,

Kô prie, poglja sva potopi vodam svîm

Tad Selo poklie zjenilo da vechje

Gnemu zkniti nie, tê se i na nesrechje 10

Da imo oſvat, i ſla ſa svoju sahranu

Na kugodje tekla sctetno ona stranu,

Dase dubu odredi potozi kopjacjam.

Veselo tô sljedi sva mlados, i na sram

Rjeke bj velike, erju ù trakâ dosta 15

Raſdjeli, tolike dajoj sile ne osta;

I kâ prj biasce ohola odvisce,

Kaono dostojasce, ruſcnoju sruscisce.

Djedina kadse ima i veglja djeliti

Glavam meu mnoſima, slabo svak ſahiti.20

Pripov. XV.

Nejakaje Rjeka svakka,

kâse u dosta djeli Trakâa.

Selo, i Rjeka.

Usmnosgittu Selo Rjeku

Snisgno drughda molli i prosi

Bjeſ da ustavvi svomu tjeku

Sjedbi sctettu da ne nossi.

Tlacci Rjeka Molba, i rjeci, 5

I po Sjedbâm sillno ulaſsi

Tescku osvettu tad prjetechi

Selo tusgbe vechma glâſi.

Tlacci Rjeka svak - cjaſ vechie

Sctò gnoij recce Selo tade 10

I zijech hude jaoh Nesrechie

Sve potoppi tad Livadde.

Kad to selo vidjet budde,

Miru hochie proriditti;

Mnosg potokâa cinni od svudde 15

Pomgniv s' rallom isdubstiti:

Baerso Mladdoſ, i vesselo

Dosta ù trakâa Rjeku djeli,

Vale ustavglia, docim Selo

Viddi ispunnit svescto sgelli. 20

"Basctinnechie bit Prilika,

Kâse ù dosta djeli Glavâ

Sasvè usmnosgna, prem velika

Mallu svâkom koris dava."

Priciza XVI.

Pr. Na bjedno scigljese svaka bjed dohodi.

Pastjer, i Jagniza.

Jur Ovza raghjasce, i kuje okotila

Jagniza er biasce mallo ſdrava tila,

Pastjerju oſdravit nastoi s' ljezima,

Neſnajuch, kâ mnosc prit k' gnoj novih ſalâ ima

Nemochi cim tila njesctose biasce 5

Jagnizi odloſcila, sobomju vodjasce,

Travomse da mlada mekahom uvrjeſci.

K' veceru nu kada s' ostalim scigljeſi'

Domase vrachjasce, vajmeh onju vidi

Ghdinose uſtavgljasce, ter hromi, i ne sljedi.

Bjednu uſe na plechi, ù nogu nemila

Daseje videchi dracjajoj ſabila.

Kadjomje iſvuce van pastjer, i obloſci

Travom, kû iſtuce, boljojse odloſci,

I opet vodie jur ſdravu na pasce, 15

Ali ondje er ije plascno, i mal ſcgvatasce,

Takose raſceſce karvjoj, da ranize

Tjelo sve sastrjesce pune sukarvize.

Dase opoganile nebi drughe, sa svim

Gnu lûcj: oſdravile bjehuse rane cim 20

S' podobnim ljezima, k' staduje pristavi.

Dva cimse al roſima biu ovna na travi,

Jedan, er ljena bj ubjeghnut, s' cesti ſlom

Nemilojoj probi desno rebro s' rogom.

Nesrichja, jaoh! na tô Pastjer rece tada, 25

Tebe samu ſascto svaka svegh dopada?

Pod ſvjeſdam kadaje tko rodjen ſlobnime

Srechja nepristaje tvoriti rugh gnime.

Pripov. XVI.

Na bjedno Sciglieſe svaka bjed dohoddi.

Pastjer, i Ovciza.

Cîm Malahno Jagne Ovciza

Kotti; Pastjer gnu pomosge

Gorskijeh ljekom od Travizzâ

Jeda osdravvit tusgna mosge

Nesnanih takom dachie ù sgoddi 5

Opet bitti cîmſe usploddi.

Nedavajoij jur pomochi

Neghje voddi na Livaddu,

Jeda osdravvi s' te Nemochi,

Cîm usppaſe travu Mladu: 10

Pomagase nù sadosti

Mladijeh travaâ rad krepposti.

S' ostalijem ovzâm kada

K' svômſe obborru vechie vrati,

Sad pristajat, hramat sada 15

Budde Pastjer gnù gleddatti.

Na rammeje digne, i viddi

Da gne noghu Draccia vrîdi.

Pastier dôcim osdravvje

Ù Bollesnom tom nesgoddi, 20

Pommaſ ranni ter privije

Opet k' Travi gnu dovoddi,

Kû pohlepno docim grise

Nitti scvachje, rasboliſe.

Kaerv vri vajmeh isnenada 25

Gubba kosgiu svu pokriva

Da ne otruje drugha staddâ

Sasvijem od gnjh odlucciva:

Kadje od tegga vech osdravvi

S' staddom taj - cjaſ gnù sastavvi: 30

Ovan s' drughijem cîmſe bije

Jedan vajmeh meghiu plechi

Ovzu ranni, kâ neummije

Od udarza tad ubbjechi;

Kliknu Pastjer, cîm to gledda, 35

Cemu svakka k' tebbi bjeda?

"Kîje tusgian na ovvem Svjeti,

I nevogljan kije od vechie

Svegga morri, svemmu prjeti

Svak - cjas nije rugh od srechie: 40

Sred istijeh ceſ raſbludâ

Progonniga vajmeh svudda."

Prizica XVII.

Pr. Iſa vuka i Koſlichiſu siti.

Koſlichi pritusti.

Pretile ù grad Segljan vechje negh opchjasce,

Koſlichje er jedan dan doghna, scgnih ufasce.

Veglju dobit sebi. Kupovâc jur sila

Okolo gnega bj ù cjas - se okupila.

Ù scto oni svakoga od koſlich' pipaju, 5 Tuste i vide, od toga kie uſrok pitaju.

Kjema on: nemojte zjenit, da ù svima

Kuscjosam dobre tê, ka srechje Koſlima.

Mnoghemi uhiti vuk silni iſ pasce:

Al kadse on nasiti, ki meni iſostasce, 10

S' maline gnihove trave er sve ljepsce

Griſkaju one i ove, mnogo opretigljesce.

S' veglje rjeke kad sit moguch - se napio,

S' tracka uboſim pit neſavid' nemio.

Pripov. XVII.

I sa vuka i koslichisu sitti.

Koslichi prettilli.

Koslichje tjerroje cîm u Grad pretglje

Obbicciaj immoje Seglianin negh' prie

Uffagne dobiti veliko tad sacce,

Poccejh zjeniti scto mosge jur jacce

Mnosg kupaâz cîm svudda raſgleda koslichie 5

Kâ tvorri tad cjuddâ, prettille kad vighje!

Seglianin tad gnimmi: Nemojte vi vechie

Cjudditſe, kad svîjmi nie bilo te srechie.

Sred Gorâa, Livaddâ sunosg hudi proscdroje

Vuk svega ter stadda svescto immam ovvoje, 10

Erihje prem mallo, sctoggodje glignivnosti

Vuccjom ostallo, Pasceje sadosti.

Sad [...]viditti s' teggasu moij Milli

Travizzom jur sitti koslichi prettilli.

"Cîm moghuc dohoddi, da sgeghiu sagaſi 15

Od Rjeke na voddi, ter usni saquassi,

Potrebna kad viddi kraj vrella ghdje pie

Da gnemmu savidi pristojno jur nie."

Priciza XVIII.

Pr. Njedna tuga samodruga.

Srechja umarljeh stvarj Gospodariza.

Srechja, kû Boscizom gljudi ucinit htisce,

I mnogojoj potom moguiſstva udjelisce,

Sve stvar, kao htiasce redi ona na saj svit,

Ljep kê ù red vighjasce Radosti - se kupit,

Sjemo, i tamo gnih na dalek raſluci, 5

I s' stupaih hromih k' nam hodit nauci.

Dobra njeka malla stuci, kê mallima

Na svoj rok su imala dopast umarlima.

Sctogodi ſcjalosti biasce, i muke

S' mnogome tvardosti ſaveſa ù struke. 10

S' tôga kada tuga jedna komu doghje

ſa gnom tajcjas druga i trechja pridoghje.

Pripov. XVIII.

Njedna tugha samodrugha.

Srechia umaerlijeh stvari vladaliza.

Isti ciovjek vechie - krati

Svoju usmnosgi ceſ i srechiu,

Nesnajuchi dachie immatti

Sgialloſ vechiu

Ova huda jur Bosgizza 5

Cinni svescto gnoij jest drago:

Himbennoga cesto Liza

Kasge Blago.

Cîm skuppjennu raddoſ viddi,

Raslucciuje nadalecce 10

Da ne doghie, sapoviddi,

K' nammi prece.

Mallo dobrâ jur ostavvi,

Ter u jedno savesgiva,

Daſe ciovjek s' gnim sabavvi, 15

Daga usgiva:

Sctolje paka tughe, i jadda

K' sebbi skuppech tvaerdo daersgi

Da s' gnim Gliudske srechie tada

Sve dovaersci. 20

"Sgjalloſ paerva cîm postavvi

Noghu, drugha vajmeh sliedi;

Mnosg, kâ s' gnimma svegh boravvi

Saerze vrjedi.“

XIX.

Pr. Vrati mesctru gvoſdja.

Od Segljana Kovac.

Dubechi puc ù svôm Rataj sebi vartu

Krugh vegli pod ſemgljom (kao stavgljen neſnam tù)

Iſnaghje gvoſdeni: scgnime gre iſ sela

Ù grad, ki dalek nj, on sarza vesela,

Ù kovacnizu ide, tere prie svega 5 Scto ſcjudi da iſide gvoſdja gnemu od tega,

Stade mesctru kaſat. Ù vech rasjezaga

On djela, da omekscjat bude, ù ogagn stavgljaga,

Gorusctaga paka vadi, i batom mlati,

Ù sliku ter svaka ſcjughjenu obrati. 10

Pomgnivo ki svu tû segljanin ghledasce

Kovacja rabotu, lasnuje zjegnasce.

Damu dà jur pita orudja, er da obrati

Gvoſdje ù lemesc kriv tâ hochje, i jurga mlati

Ù Kovacja Rataj pritvoren iſnenad. 15

Nevjesta ali taj sa posao gnega kad

Momce od kovacnize ughleda, gvosdja ti

Lohsce iſ desnize mesctru, rece, vrati.

Nitkose ù tughjemu ſanatu nek smie

ſabavgljat, erchjemu rugatse tko umie. 20

Pripov. XIX.

Vrati Mesctru Gvosdja.

Od Seglianina Covac.

Jamu dube cîm voddenu

Svôm Seglianin u Livaddi

Budde peccia jur gvosdenna

Nachi taj- cjas isnenadi

Kû raddosna noſsi liza, 5

Ghdieje blisgna kovacnizza.

Svescto sgelli Mesctru recce

Od gne damu skuje, i cinni;

Dosta u djelaâ gnu rasjece,

Grie oghgnennom u vruccini: 10

Kad sgestoko gnu rasgara

Tvardijem Magljem cesto udarra.

Mesctar spravglia scto skovvatti

Oko tegga pomgniv trudi;

Seglianinga cîm gleddatti 15

Budde laſno dae to sudi:

Pita gvosdja ter do mallo

Da skovvatti budde rallo.

Ne Seglianin vech, nêgh budde

Gvosdje Covac udarratti: 20

Tlacci take Momak trude,

Mesctru recce, Gvosdjâ vrati:

"Saman svakka jest sabava,

Svescto nie tvorba prava."

XX.

XX.

Pr. Hrani kogna kako brata;

a jasciga kako (*) duscmanina.

Kogna dva.

Kogn marscjav, koga htje Gospodar da svude

Putnicke kocie poteſat uſbude,

Tac drugom vegljasce, od sebe koga vech

Pretgljega vighjeasce: molimte, umjejmi rech,

S' cesaje ovo, da ti, komuse Gospodar 5 (Bj komi vidjeti) kaſce odvisce osctar,

Sadti uſdom steſcjuchi usna, sad scibkom tom

Sapeti biuchi, bodechte i ostrogom,

S' cesaje ovo, ja dim, da opunij vech si ti

Mene, niscta tarpim ki toga na sviti, 10

Kom on: ſasve meni Gospar, kadme jasce,

Duſcmanin sarcbeni nadvornose kaſce,

Alga ja sasvim tim svemu ù ostalomu

Blagodarna chjutim: tjelu on pretgljat momu

S' mnoghim cini jecmom, na dan me dvakrati 15

Timari rukom svôm, i svitam bogati'

Naghiſdan ja hodim, i ſlatno scgvachjem tô

Ù ustih scgvalo, cim pruchje ti priprosto,

I pljev ijesc, ljeti ghnusan od prascine,

Kâ na te doleti, ſimi od kaluſcine. 20

S' dobrim nacinima pomiluj slugu ti,

Dati on ù tesckima poslim dobro odvrati

Pripov. XX.

Hrani kogna kako bratta;

a jasciga kako duscmanina.

Dva Kognâ

Svaerſcen trudom, i svaerſcen ſadosti

Liettim, mnoghom i morren slabbosti

Kogn sgjallosne svoje dnevvi traje,

Poteſati kolje nepristaje,

Kad pretgljega vidjet isnenade 5

Budde kogna sred travne Livadde;

I cîm viddi daga slato resi,

Recce gnemmu, kako srechian jesi?

Nummi rezi kakosse dogoddi

Dase svakka tebbi srechia ploddi, 10

kad snam s' tobbom dajest Gospar gorri,

Nemillosno kîte svak- cjas morri,

Tvaerdo obusda, plechjaâ vajmeh bosti

Nepristaje, bitti beſ Millosti:

Ja, kî tegga netaerpim icessa, 15

Tvojegase jur cjuddim udessa,

I ciuddimſe tvojoij prettillosti,

Srechi tvojoij, tvojome raddosti.

Menne sasve, gnemmu tad govorri,

Kadme jasce, Gospar tescko morri, 20

Nu ja gnegga posnam millostiva,

Cîm po gnemmu s'samnom Mir pribiva;

Mnogho menni jecma dava jesti,

Tre s' ceſallom, svakkom dari ceſti,

Moije Pokrovv, urreſsna naprava, 25

Slatnijem ſcvalom menne sausdava;

Cîm ti buddesc Livaddom pastitti,

Kalom Simi, prahom gnuſan Litti.

"Slugha tvoga gladan neumorri,

Dobro zjeni dat vjerrno dvorri."

Priciza XXI.

Pr. Oli kucku ubi, oli scjarni raſbi.

Kucka, kâ mûku ije.

Lovorko svaki dan ſcitia megljasce

Trud mu al neugodan rad sctete biasce.

Pokli on stavise, da domachja mûkom

Pohlepno gostise gnegova kucka tom,

Lupesctini on ù toj jednomje uhvati, 5

I dobro rebra gnoj sctapinom iſmlati.

Al niscta, svighjase er opet beſ svjeta

Na mûku vrachjase, bjenaje i opeta

Iſtjerana na dvor iſ kuchje cesto bj,

Al ſliza ki otvor ſa uljest nasclabi. 10

ſasve da i drugajoj jescjase davasce,

Ukradena tajoj al draſcja biasce.

Prjateglju buduch svôm tû ſlochju kaſao

S' pameti on svjesnom svjetmuje ovi dao.

Da od sad tâ tebi nebudu sljediti, 15

Kuckuje ubit trjebi, ol ſcjarni raſbiti.

Kogod grjesci po ſloj obiki, gnega ti

Pedepsi po niednoj, vjerujmi, ne ukroti.

Pripov. XXI.

Olli Kucku ubj, olli sgiaerni rasbi.

Kucka muku jedduchi.

Osctrijem sgjaernjm sgitto kada

Mlâd svak dano meglie Zovko

U svôm vajmeh isnenada

Sconcciavaſe saerza gorko,

Ghdjeno kucka poglie isije 5

Viddi, i plechjâa gnoij pribije

Kucka sato jur nehaje

Nekse opeta k' pogliâam vrati,

Gnu raſarzen nepristaje

Gospar opet udarratti: 10

Is kuchieje tjerra cesto,

Uvuchise naghje mjesto

Gnoij obilna Pichia, i jesce

Jesu, nujom lupesctina

Ugodnija vechma biesce, 15

Nîtse ustavvi tijeh krivinâ.

Priategliu Gospar kasge,

Mudro on gnegga svettovvaſce.

Ako hochiesc paglie tebbi

Usdaersgiatti, kucku ubitti 20

Onciaſ poghi; joscje trjebi

Illi sgaerni tvê rasbitti.

"Kogod griesce, svak - cias gorre,

Saman jesu sve pokorre."

Priciza XXII.

Pr. Svaka rusa ima dracju.

Rusa dracjam obkruſcena.

Ghiſdava grimiſom Ruſciza cim sjasce,

Sva i okol mirisom millim napugnasce,

Odvisce sebi istoj biasce omilila;

Ludose pak ſa svoj tac ures dicila.

Ljerisu ghiſdavi, i bjelochju snjega 5

Nadhode ù slavi, vognasu al ſcechjega.

Zarevichju tvâje ljepascna slika tâ,

Al pomast tmnastaje, cinite i priprosta.

Raskoscjan odvisce zvjetje od Gljubicize,

I cjudno mirisce, al leſci nicize. 10

Ovi mogahuse samnome inaditi,

Svi ostali imajuse meni podloſciti.

Oholno koje bj iſrekla, rjeci ove

Kada Kragl od Nebi vegli ſacju Jove

Svu obstrje dracjami: od tadsu na gnima, 15

Nit vidimo iscta mi blaſceno sasvima.

Koga puk blaſcena ſove, nezjenga ti,

I Kraglje skrovena kâgod ſled ſcjalostj.

Pripov. XXII.

Svakka ruſa imma draccju.

Ruſa Draccjaâ punna.

Cîmſe ruſa

Svoga is buſa

Svôm rumennom reſi Mâſti

Slatki miriſi dava, i ploddi,

Tome u sgoddi 5

Sebbe od visce hvali, i cjaâſti:

Ljepje, recce,

I satjecce

Ljer bjelochjom snjegh: od visce

Miriſ ploddi: liepa Liza 10

Jest Gliubizza,

Slatkijem vognjm i Miriſce;

Uddeſ hudi

Gnoij ossudi

K' ſemgli stati prikucena: 15

Zarevichiu ljepsi od vechie,

Sgjuto Zvjechie

Da ne cinni potisctena?

Plemmennitti

Inaditi 20

Jur moghuſse s' samnom oni:

Svakka drugha vaersta od Zvjechia

Sred Proliechia

Neghſe menni vêch poklonni.

Vajmeh cjudda! 25

Osctre svudda

Obkrusgiuje taj - cjas dracce

Po Naredbi kraglia od Nebbi,

Smjenna sacce

Er oholloſ taku u sebbi: 30

Tom u sgoddi

Dracce ploddi

Ruſa oholla sred Livaddâ

Gnoij okollo nitje uressa

S' huda udessa 35

Ni Liepposti vidjet sadda

"Nemoj vechie

Punna srechie

Jur onegga ti zjenniti,

Puk Mahnitta koga sudi. 40

Lasno trudi

Budde i kraglia jad moritti.

Priciza XXIII.

Pr. Tko scto cini, sebi cini.

Cjovjek, ki Prorjecja govori.

Naukâ vrjednih zjech, kê dava druſime,

Bj dato njekom stech slavno ù gradu ime.

Meu inim ù gnega Moguch ide njeki,

Prosit ki uſega, dabi i gnemu nauk ki

Slobodno iſreko. Najboglje er on mgnjasce 5 Prorecje da njeko gnemu pristojasce,

Tko scto, rece, cini, sebi cini. Cjoek taj

Priprostu prem zini rjec ovu, i ù cjas saj

Mislechi, kâ inim ucinil on ſla bj,

Nevidi, kao s' tim naudi on sam sebi. 10

Al potom ſcjamorit varh djelâ njekih ſlih

Ù puku, i govorit pocese gnjegovih,

I ta das istinita sposnase ocito,

Prinjeta nagn bj tâ pedepsa, i sve tô,

Scto mgnasce da druſim opravil biasce, 15

Na svarhu spoſna s' tim da sebi cignasce.

Na tvorza napokon ſla ista cestkrati

Kâ druſim spravglja on vidimo padati.

Pripov. XXIII.

Tko scto cinni, sebbi cinni.

Cjovjek bessjeddechi Pricize.

Po Pricizaâm slavvu, i cjaâſti

Biesce Cjovjek stekko od Grada.

K' gnemmu Plemmich pun obblaſti

Doghje kada.

Svescto mosge slaghie, i drasge 5

Gnegga molli tom u sgoddi,

Da Pricizu svakku kasge

U slobbodi.

Ovvu is innijeh isabroje

"Tko scto cinni, sebbi cinnj." 10

Da priprosto to rekkoje

Plemmich zîni.

Protiv drughijem, protiv Nebbi

Slo djellovvat svescto smije,

Sve da cinnj gorre sebbi 15

Posno nie.

Kê pravedan jest podnjo

Mukke ù sebbi vechie - krati

Oni, kîje sla tvorrjo

Sctettu plati. 20

Tvorrit sebbi sve nahoddi,

Druggôm budde scto cinnitti,

I prikorran dachie u sgoddi

Svakom bitti.

"Svakko u dobba jest vidjetti, 25

Gdje na Tvorrza Djello pade:

Slosse plati na ovvem svjeti

Isnenade."

Priciza XXIV.

Pr. Kad idesc ù vuka na pir, vodi psa uſase.

Vuk, Ovza i Pas.

Kad Scenu uſeti Vuk njeki htiasce,

Po selih glas leti, da on pripravgljasce,

Pir Vegli ù svoj kuchi: jur broj nemalahan

ſcivina buduchi ſvô na odreghjen dan,

Ovzi istoj cini ſnati (scto cjudo bj) 5

Da i ona meu ini budemu na goſbi.

Ona erse strascila, od gosta da potom

Ù jescju obratila nebise gnem istom,

Kad gnegov na pir ti samabi otiscla,

Sebi pribaviti ſa druga htje viſcla. 10

Kad tô Vuk ughleda, tkoje s' tobom ſli taj?

Gnu upita ureda, tebe samu ſvah, ſnaj.

Gnemu ona: on kuchnik, i Drughje draghi moj,

Ki ù tuſi pomochnik bj cesto privegljoj.

Pristojno ſato jes, da primisc obadva; 15

Al pokli [...] da vech nascegati drustva

Nie mio, na pir ti nech ni mene imat tvoj.

Kad ſô uſme blaſniti, ſlo snuje ù blaſni svoj.

Pripov. XXIV.

Kad iddesc ù vuka na Pir, vodi psa uſasse.

Vuk, Ovza, i Pas.

Ù Gliubavi cîmse morri

Vuk, sdrusgitse terse spravvi

Prosuosse glâs po Gorri,

Kako Pichie mnosg pripravvi:

Mnosg sgivinaâ draga liza 5

Na Pir sovve, s' gnîmu Ovciza

Svijem Svjerîm toje od cjudda

Nuse ovciza strasci, i smeta,

Priusmeje strah od svudda

Da ne doghie saertna sctetta, 10

Ter sumgnivom tom u sgoddi

Svom u Drusgbi Psa dovoddi.

Cîm to vidje, Vukje isusti

Scto Psa voddisc, Milla ovcize?

Himbennoga Drugha pusti, 15

Rasvesselli drago lize,

Sama hodi na raddosti

Mê Gliuvenne cestittosti.

Ona gnemmu: Drugh ovvje

I priategl dnevvi, i Nochi 20

Cesto krati menni kîje

U Nesgoddâm do pomochi,

Ia gneggove zijech millosti

Harnanamuchiu bit sa dosti.

Ako buddeſc primit menne 25

Joscje i gnegga primit trjebi,

Nu ja viddim da sgiudjene

Rjeci ugodne njesu tebbi,

Necekame na Pir, recce,

Pochiu od ovlek na dalecce 30

"Ako tebbe kî milluje

Himben cjovjek jur na svjeti,

Kâ privara saisto tuje,

I tad misli tvôm od sctetti.

Tvom sgivottu vechie - krati 35

Budde vajmeh sasjedati"

Priciza XXV.

Pr. Velle rjeci, a niscta stvora.

Obechjajnik pun rjeci.

Targovnu vegljasce da hochje plav ſgradit

Millosc, i hvastasce, dachje pak bogat bit

Targhe ù gnoj prinosech; al cimse s' druſime

Svjetuje on od vech, dugo gubi vrime,

Ù koi usjecen bit ljes ima dubravi, 5

S' kimse i mesctrom sluſcit, plavmu da sastavi,

Koliko gnem cjaval pochje ſa stuciti,

Jedra, cela, i pakal ghjechje dobaviti.

Ne bj dosta tôse sve vjesctit nu odvisce,

Prj graghja negosc pocela, znat htisce, 10

Koichje vladati najboglje korabgljom,

I pomorze imati vjesctie ù gradu kom,

Mjesto i targovine dava svako koje.

Kad sve ove, i ine stvari obaſnoje

(Vigh ludost cjovjeka) niscta pak opravi 15

Od tega, scto odsjekâ bj prie ù glavi,

Negh dangubi ù istoj, s' komiska tê stvari

Plandajuch ù toj ispraznoj brighi ostari

Ni ù rjeci scto ludoj opchjasce hvastati,

Uſmosci on pjenes svoj, negoga prikrati.20

Ki mnogo tlapechi ù rjeci obechjaju,

Niscta oni trudechi ù djelo stavgljaju.

Pripov XXV.

Vele rjeci, a niscta stvorra.

Obbechiavalaz Mnogho - govorrni.

Strasgimirſe svud hvalio,

Da veliku Plav graditi

Hochie, dabi umnosgio

Namiscgliene svê dobitti.

Cîmse budde svjettovvatti, 5

Kômchie daervâ svjech u Gorri,

Dobba budde mnosg trajatti,

I samanje mucci, i morri.

Rukotvorraz kîchie bitti,

Donjechie sctizze kako, 10

Odkle bochie dobavvitti

Celâ, sidro, jedrâ, Pako?

Kê Pomorze mislo tada

U gneggovvom hochie Plavi,

I po Morru daje vlada 15

Misli koga da postavvi.

Iosc od visce misli cesto

Taergovvinne kêchie bitti,

I podobno kêje Mjesto

Gneggovvijeh sa dobiti. 20

(Luddos gledda na Cjovjeka)

Obasnatti kad to budde,

Niscta isvaerju; nêgh sa vjeka

Sgialli isprasne dnevvi, i trude.

Svescto obblechia, jest privara, 25

Skrati joscte bitje i svoje,

I svesctosse vechie starra,

Gorre kuscia nepokoje.

"Sctogod vele ko govorri,

Budde i s' rjecim obbechiatti, 30

Sacne vele, niscta stvorri,

Gnegga luddos svak - cias pratti.

Priciza XXVI.

Pr. Ghdje sila gospodj, s' raſlogom nehodi.

Vran, i Kuna.

Kada Lav kragljevat usta meu svjerima,

ſapovjed ova dat htje nad ostalima,

Dase tragh od Devâ iskorjepi s' svjeta.

Hud poso, al kragljeva kao ſakon rjecje tâ.

Iſvarscit trjebaje scto silnik naredi, 5

Zkniti krivinaje, i zknjegne smart sljedi.

Cim naprjed po svjetu glas nosi stvar ovu,

ſapovjed Kuna i tû kraglja obaſna novu,

Van sebe od straha sledise, ter iscte

ſabitse odmaha ù kegod skroviscte. 10

Svukud strah od marti pratie, i sveghse gnoj

Prid ocima varti Lav slizi ù nemiloj.

Na dubu sjedechi tad gnoj Vran ovako:

Ù strahu i smechi ti nebud nikako,

Er Deva njesi ti gharbava, nitje vrat 15

Put parsi skucenti, nit imasc ti harbat

Podoban ſa nosit bremena; ti od pseta

Vech splascena imasc bit, i gljudskih ſapletâ.

Oci ona uſgori uſdiſcjuch, spardasti

Cjakagljaz, govori, naſbiglsi Vrane ti, 20

Poveglje er kragljâ ucit hoch mene, ka ù svisti

Nadhodim, mogu rit, tebe i ù godiscti.

Da Lav kragl stavi – ti samar, i svjedok pak,

I Sudaz on isti receti ù glas jak,

Tichjesc Deva biti, bil ſdravu mogao 25

Ti glavu iſniti, i na sud ustao

Beſjedom hitrome dasi vran kaſati,

A ne Deva, kojome onte htje naſvati?

Dobro, ersi krilat, da to nj, ù sckripu kôm,

ſa ſciv bit, skroven stat iſkaobi i samnom 30

ſa start druſih, ſljema da kraglim kigod jes,

Pripov. XXVI.

Ghdje silla gospodj, s'raslogom nehoddi.

Vran, i Kuna.

Lavv kraglievsku cîm scibiku

Darsgi, i svjerîm gospodduje,

Da sasvijem iskorjpu

Deve i taj – cjas odlucciuje:

Svakse na rjec tu poklonni, 5

Kô da jesu gnjm ſakoni.

Prodigliti jest krivina

Scto moghuchi kragl naredi,

Opriecitse nie naccina

Na kraglievske sapovjeddi, 10

I kobise jur ljenio

Pedepsanbi smaertno bio.

Cîmse prospe glâs po svjetu,

I naredbe kuna ciuje,

Ludjem strahom priuſetu 15

Gorki cemmer svak – ciaſ truje,

Biesgi, i Lavva svud vidjetti

Zjeni, dajoij smaertno prjeti.

Na visokom Vran Cesvini

Grachie, i tada gnoij govorri 20

Scto strascitſe tebbi cinnj,

Sctoti ludo saerze morri?

Ti gaerbavva saisto niesi,

Slicni Devi nitt' udessi?

Sille kuccjaâk ti strascisse, 25

I kâ tebbi Gvosdjâ Gliudi,

Oscza i sapnu: Ne scialiſse

Recce Kuna, Tlapce ludi;

Ia prohoddim tebbe s'ljetti

Starjassam i pameti

Ti kraglievske sapovjeddi 30

Uccit hochiesc menne sada:

Svegh uſrok, kratka mâ kaſceti pripovjes.

Ako tebbe Lavv naredi

Osamarit isnenada

Sudaz, svjedok kragl od vechie

Kôchiesc ubjech od te smechie? 35

Ioscti kada budde rîti

Od sad vechie deva buddi

Kakochiescse slobbodditti

Kragl to tebbi kad ossudi

Vran sam ? nechiesc sva samani 40

Bichie vajmeh toij obranni

Tvôm sahvali saisto srechi

Povjetarzem sgivjet sledi

Erbo smaerti za pobjechi,

Tmâste samnom spille i hridi 45

Triebabiti sad iskatti

Sa slobbodno dni trajatti

"Nauk tebbi sada pravvi

Ma pricizza kratka buddi

Samosillnos ghdje boravvi 50

Da su gorke Mukke i trudi,

I ghdje silla jur gospoddj

Ti s'raslogom jur ne dohoddi."

Priciza XXVII.

Pr. Tko tughja kogna jasce, baerſose sjasce.

Cjovjek na tughjemu kognu.

Graghjana buduchi sva posle opravil dva,

Na kognim jascjuchi idu oza doma svâ

Hridgliva puta cim dosta priproghjosce

Ravna ù pogljâ ſa tim na svarhu doghjosce.

Kad eto jednoga, raſdvaja ghdjese put, 5

Kie mjesta iſ istoga, vide tù domâknut

Na dobru on sighjasce kognu, al vesel mu

S' dvorase kaſasce, erega bj ukrao.

ſajedno idu, i kada sred poglja biahu,

Jednoga iſnenada it k' sebi vidjahu 10

S' ne mallo segljanâ: kogna on iscte svoga,

Naſad ne vel danâ gnem ukrasce koga.

Kad spoſna ocito, da koga ovi jasce,

Kogn gnegov isti tô istjahni biasce,

S' gnega dase taj cjas sjasce vegljascemu. 15

On da utece necjas, odgovor dà gnemu,

Na targu kupio dagaje, i nechje dat.

Drughi al erje htio silu ù djelo stavgljat,

Lupesc ù svîh Drugâ pomoch iſkat stade.

ſcjalech oni tûga, i da nedopade 20

Scgnega gnih kâ scteta, strascechi velimse,

Oruſcjana mnosc tâ maknula kad bi se,

Opaſnie rjescemu, unaprjed kupuj ti,

Gosparu al svojemu ti kogna sad vrati,

Stvâr ide ukradena k' Gosparu ol barſo svôm, 25

Ona ol posvojena s' duscjomje nemirnom.

Pripov. XXVII.

Pr. Tko tughja kogna jasce, baersosse sjasce.

Tughja kogna jasciuchi.

Graghjanina dva dospjelli

Cîm sve posle, jur vesseli

Iddu k' Domu

Na bjesnomu

Jasciuch kognu, kada dosti 5

Hridna puta jur prohoddu,

Na prostranno ter dohoddu

Poglie mnoghom u raddosti.

Jest kognika vidjet tada

K' gnjm dohoddit isnenada, 10

Pod gnim pjenni

Kogn selenni:

Turgign kognik pun slovoglie

Usrok skorrni svê krivinne

Zijech sramotne lupesctine 15

Erga u Saerzu morri, koglie.

Kada bjehu sred Livadde

Sva tri vajmeh isnenade

K' gnjm dohoddi

Tom u sgoddi 20

Ciovjek sille pun, i jeda;

Dase sjasce têm govorri

Sramotnoga rusgi, i korri

Na svôm kognu koga ugledda

On vratitga nie hottio, 25

Gnegga, velech, dae kuppio

Beſ privare

Ghdje pazzare

(Skrit uffajuch svû sramottu)

Docîm drughi smaertno prieti 30

Dachie sillom kogna oteti

Svôm poghibje jur sgivottu

Lupesc viddech, tôm u sgoddi

Pommoch pita svôm slobboddi

Drusgbe u svoje 35

Da gnoij koje

Slo negodhje, bolles, smechie

Govorimmu - kogna vrati

Svôm Gosparu, buddi immatti

Kad scto kupisc svjesti od vechie 40

"Ukradenu stvar na svjtu

Snaje baerſo svak occittu,

Vechie - krati

K' svômse vrati

Jur Gosparu: kî pak budde 45

Usdarsgiatje zijech nesvejsti,

U svôm saerzu kê bolesti

Kê ne taerpi vajmeh trude."

Prizica XXVIII.

Pr. Iſ ove koſce nemogu ù drugu.

Tovar, i Buba.

ſlatne ù scto ſcize murvi na ſelenoj

Buba sred granize sviasce, da dom svoj

Sebi cjudnovatim nacinom pripravi,

ſa maose cjas ù tim ſabavam ustavi.

Pokli na Tovara, ò hreku ki nad gnom 5 Sveſanje od gospara, ſaghledase okom.

Vechi dil harbata rane prikriahu,

I muhe na jata karvinu iſpiahu.

Njeke dosadglive tarbuha darſcese,

I kruto bodglive odtle nedjelese. 10

Dase odstrane svîma nogamse udarasce,

I meso ſubima sebi istom griſkasce.

Prem steghnut brani gnem konop travu gristi,

I djeza nagn stjegnem mechjuse u nesvisti.

Bolechse ona gnim ſa ſla tâ recemu: 15

Neboghsi, kao vidim, sasma tjelu ù temu.

Ostavga (er tô mni da moſce) ter hiti

Drugogase, tuſcni da magn vik trajesc ti.

Rilo on placno ochjeri, pak rece, na cin tvoj

Ti mene ne mjeri, prjateglju draghi moj. 20

S' boglje sredhje dato tebie, da zarvak

Sada ti to ſlato predese, i da opet pak

Ljepirse pribili priporodisc na svit,

Da plod tvoj ti mili tac bude vjekovit.

A ja svegh u istoj koſci imam ſciviti, 25

Ù boglje er udes moj nedase obratiti

Tugami tolizim nesrechja njeke trê

Ufagne isto ù gnim od dobra da satre.

Pripov. XXVIII.

Is ovve kosge nemoghu ù drughu.

Oso, i Buba.

Kroſ ſelenne cîm Granizze

Murve, Buba svôm u trudu

Kasno snuje slatne sgizze,

Imma mnoghu tad posgiuddu

Kôchje tada cjudnovvitti 5

Mochi sebbi stân sgraditi.

Tomſe u Misli nu ſabavvi,

Trud sa mallo pusti tada,

Osla viddech s' kîjem boravvi

Mnosg Nevogliaâ, tughe, i jadda 10

Na plechimmâ gnemmu viddi,

Ghdjega ranna morri, i vrîdi:

Na gnu padde mnosctvo Muhâ

K' utrobbisse tvaerdo uspije:

Sa tjerrattjh bjesno puha, 15

I s' kopittjm sebbe bije;

I sa gorru josc Nesrechiu

Djezza stjene nagn ismechiu.

Gnemmu konop sasvijem brani

Troskot Mladi moch pastitti. 20

Cîmga budde nu ſamani

Buba vajmeh posgjalitti:

Kâe na tebbi vaersi, recce,

Osle, kosgiu nadalecce.

Immasc dosta jur taerpjetti, 25

Dôkse isvucese is te kosge.

(Buba ludom u pameti

Zjeni, da Oso svaerchje mosge)

Ter obuzi boglje odjechje,

Sa ne taerpjet trud, i smechie. 30

Osò tusgjan gnoij govorri

S' sgiallosnijem glaſom tada,

Saerze, Sestro, mê nemorri,

Nime s' tobbom Mjerri ikadà

Tisi punna svakke ceſti, 35

Beſ Nevoglie, beſ bollesti:

Uddes tebbi jest primille

Poddo stvari cjudnovvitte

Da zaerv buddesc snovat svile

Radi srechie tvê cestitte 40

Sad u slikki Ljeppirizze

Da promjenit buddesc Lize:

Dase svak -cjas tvoj usmnosgi

Porod draghi vjekovvitto;

Cîm ja tusgian u istom kosgi 45

Pribivachiu stanovvitto:

Brani vajmeh uddes hudi

Srechiu ikakvu môm posgiuddi.

"Huda srechia cesto umorri

Gnekkijeh s' mnogho tughâ i jadâ, 50

Protiv gnimmi svak - cias tvorri

Bolles, cemmer isnenada;

Da nemoghu vêch uffatti

Igda dobra sebbi immatti."

Priciza XXIX.

Pr. Sctobi kola sckripala, Volovi ricju.

Volar, Volovi, i Kola.

Stôgh darvâ na kola naloſci Volar cim,

Priveſa dva vola, ſob dade obilno kim,

Na trud hrabrenie da budu ustati,

I gnih pospjescnie na gnegov dom dati.

Podbodom tega gnih josc nj, dase krechju, 5 Scjalosno kadaih ſamûkat njescto cju.

Neobicnu na stvar raſieghjen ovima

Velê da gnih Volar pokara rjecima.

Kola, kâ veliki tegh chjute, mûce, a vi

Mukâte, niscta ki vucete Volovi. 10

Cestose oni tuſci, koga mal jad mucci,

Koga pecjal dûsci tescja; on cesto mûci.

Pripov. XXIX.

Sctobi kolla scripala, Volovi riccju.

Goveddar, Volovvi, i Kolla.

Cîm Goveddar velik stavvi

Nalogh daervaâ na svâ kollâ

Svesge pod gnjh, i postavvi

Do dva Volâ.

Kîsu obilne pasce sitti, 5

Kê prostranno ploddi Poglie,

Sa da moghu jur truditi

Laxsce, i boglie.

Josc netjerra gnijh, ni badda

Sa da krenu kollâ u trudu, 10

Strahovvitto vajmeh kada

Mukat buddu.

Protiv gnîmse jedi, i gliuti

Cemu bjesno buddu rikat,

Pod bremennom ghdje nie cjutti 15

Kollâ scripat.

"Zijech malahne kî bollesti

Zvili, jaucce, sctoga Mucci;

Drughi hude vajmeh cesti

Taerpi, i Muci." 20

XXX.

Pr. Plata na vrata.

Cjovjek opak, i Plata ù Nemeſi promjegnena.

Beſ svjedoka er dilo ſô cjovjek zjegnasce

Da odvech nemilo tvorio biasce,

Smion doma poghje, vecera, i san udil

Tihimu pridoghje, nochi i dobar pospa dil.

Plata kae vidjela s' barda visokoga 5 Prihuda tâ djela, ghnjevise rad toga,

Dostojno i er spravglja uſdarje gnemu dat,

Na praghse postavlja kuchje ſa spravna stât

Mac - mu iſnenada ù parsi ſabiti,

Vrata otvori kada ſa na dver stupiti. 10

Dobro ide poso gnoj, umri, ubihte ja

Plata, viknu, kao tvoj grjeh opak dostoja.

Kad vidje Bogovâ sva - paſech Otaz taj,

Beſ zkniti da Ova pedepsa scto ù potaj

ſlosardni djelova cjovjek, od udâ tih 15

Ja, rece, i veſovâ svlacimte umarlih

Boſciza budi ti neumarla, i vechje,

Nech - se Plata ſvati unaprjed, negh tvêchje

Nemeſi ime biti, gnimse i tresti ſlizi.

Rjechjesc se ù Ateni ti Romunscja, a Argivzi

Adrastiom ſvatchjete imenom od kraglja.

Da muke sljediti svake cinitchju ja,

I da utech nj ſlima dato, imatchjesc ti

Krila, i na kolima barſimchjesc letjeti.

Krivza bjeguchjega pedepsa hromechi 25

Stiſce, i pusctajega mallo kad utechi.

XXX.

Pripov. Plata na vrata.

Slobbnik i Plata u Nemeſi tojes ù Bosgizzu koja Krivine pedepsce obrachjena.

Slobnik jedan koij zîni

Daga Svjedok kî nepassi

Kad opako Djello uccinni

K' svôm sloboddno stânu ulassi

Tom vecerera, slatko ù sgoddi 5

Ù snu dughu noch prohoddj.

Docîm Plata s' hridi gledda

Straſcno Djello jur Cjovika,

Saerdittoga punna jeda

Misli umorrit sad Slobnika 10

Svescto mosge laxsce, i prie

Odlucciuje daga ubbje.

Sve to ispunni svescto sgjudi

Tvâ dostojna Plata bitchiu

Nechiesc ubjech môm ossuddi, 15

Tebbe, recce, porasichiu.

Pedepsachiu ja nemillo

S' smaertim hudo tvoje Djllo.

Cîm rasgleda kragl od nebbi

Gne pravednoſ tad occitu 20

Nie pristojno, recce, tebbi

Meghiu umaerlijem stat na Svîtu

Vêch promjeni tvoje Lize

O Nebbeſka mâ Bosgizze.

Rad Naravvi svê himbenne 25

.

condidit, vel   , fugere, quod

videlicet nemo nocens poenam suis sceleribus debitam queat effugere. Rhamnusia vero appellatur a Rhamnunte Atticae oppido, in quo ejus statua ex uno lapide decem cubitos alta mali ramum ferebat, et coronam gerebat in varia cervorum sigilla incisam.

Priciza XXXI.

Pr. Kadgod po rugu proso rodj.

Segljanin, i Proso.

ſcito ù vrechju htechi Rataj usut, odmah

Cim putem hodechi otresa sa gne prah,

I iſvrachja sadnaju, sarna kâsu ù kûtim,

Prosa ù skut padaju tê gnive putem svim.

Dasc doghje pak ſgodno, s' kogase primisce, 5

ſarna, i ſcile ù dno duboko pustisce,

Usrisce pak na dvor. Od tega se Rataj

Nestavglja, dokje iſvor malahan, i bus taj.

Proso al ſa time kadase uſdiſasce,

Tarstjemse i mladime raſbogoscivasce, 10

Cjudise, i jedva svîm ocim vjeruje;

Gljubovzu svû ſa tim, i djezu upituje,

Na njeko jesuli sjeme oni misto,

Koim velj, metnuli? - Mi njesmo doisto.

Tad stvar on pomgnivo sarzu ù svôm mislechi, 15

Govori sumglivo: da nj ko po srechi

Prjategl posio ſa scjalu? Al silni

Viharga ſanio s' tughja gumna da nj?

Da nie.... Nu scto ja stuzam? Na mjestu tom

Otresena vrechja (dobrose spomignem) 20

Bj od mene njekada, iſ koje kê bj tù

Proso cim iſpada, ſcitje ovo iſniknu.

Sctoje la cjut boglje bil, mjeseza zjela dva

Tô proso ob?il gnegova blagova.

Red kadgod ta kise opchi stvarj dati, 25 Beſ nade da kise dobra scto prihvati.

Pripov. XXXI.

Kadgod po rughu Prosso rodj.

Tescjak, i Prosso.

Hotech sassut sgitto u vrechje

Tesgjak hoddech gnjh protreſa

Sasvijeh stranaâ kadjh krechie

Is gnjh prossa sjemme istreſa

Is scva vrechie dred Livadde 5

Kê na ploddnu semgliu pade.

Docîm dobbar dasg dohoddj

Prosso budde vech rastjeti

To Segljanin kose sgoddj

Nesna sumgniv u pameti: 10

Saccjuddisse prosso kade

Svê rasciri kitte Mlade.

Nevjerruje vech istjeme

Svijêm occimâ, neſna cjudda;

Pita sgenu, da nie sjemme 15

Possjalla Prossno tuda:

Odgovorri Sgena gnemmu,

Da ona nesna iscta od temmu.

Ioscta budde mislit tada,

Da nie sa rugh kô prossio, 20

Sjemme is Gumna sred Livaddâ

Da nie vikar ki donnjo.

Nu scto mislim sad od vechie

Kad ja streſoh sjemme iſ vrechie,

Kê na semgliu ploddnu pasti

Budde srechnom tad u sgoddi. 25

Mêchie od sredhie bit, i cjaâſti

Sctose menni sad dogoddi!

Ne samallo budde danâ

To gneggovvoij kuchi Hrana

"Cjuddnovittje red od svîta 30

Raslikose vaerti srechie

Kollo: budde samjenitâ

Dobrâ davat ceſ od vechie

Potisctenik drughda budde

Saminiti svê posgjudde." 35

Priciza XXXII.

Pr. Ghdie vele nauchjerâ, barſose brod raſbie.

Plavi dvje.

Sjecena ù visokoj gori kâsu bora,

Ù luzi Gruſcja toj, kraj ghdi ima ponora,

Obratio ù plavi vjesct mesctar bjesce dvi:

Istoga on sastavi utvora obedvi.

Targh one nosechi isti po morskomu 5

Prostoru jedrechi k' mjestu ù istomu.

S' istocne strane kad strahotna godina

ſametnuse iſnenad: uſavre puchina,

Gore i valovite objem proch uſdiſce.

Pomorzim sva prite, i jur ubljedisce, 10

Erih strah priuſe ſle smarti. Jedna gnih

Ù luku tisnuse tuga iſbavi i od svih.

Val ù drugu udara svogaje i van puta:

Na voglju od silnih vjetar potisnuta,

Bjesnu moru ona cim odoljet nemore, 15

Steghnuta bj sasvim ù jaſne ponore.

Raſlikos tâ ù plavih s'cesa? Kase raſbj,

Vadana od mnoſih, ova od jednoga bj.

Pripov. XXXII.

Ghdje vele Nauchjerâ, baerſoſe Brod raſbije.

Dva Brodda.

Na viſokoij uſiecceni Bori

Koja u Mglietskom jest Otoku Gorri.

Dvije korabgle sagradi velike

Od gnjh Mesctar jednake Prilike

Ghdiese svak - ciaſ veselo vidîtti 5

Lukom Grusgia korable graditi:

Dobrijem vjetrom sred Morske Puccine

One jedru punne Taergovinne,

Docîm pocne smijon vjetar dutti

Puccinnaſe valovvîm uſmuti 10

Rekbi Baerdaâ kô Vâli dohodde

S' stranaâ svakkijeh udarraju Brodde

Smaertje vajmeh od svudda vidjeti

Ghdje Pomorzu pripadenu prjeti.

Zvili svakki smaertnu bolleſ cjuti, 15

Erbo viddi dachie poghinnutti.

Morre, Vjettre jedan pridobiva

Brod u Luki slobbodno pocciva.

Cîmſe drughi sred Puccine muci,

Koja sillno raſaercena buci, 20

Kadse Morre svak - ciaſ s' valîm smuti,

K' Staermennittom rasbiase Gljuti.

"Hochieſe snatti scto korabgle dvije

Uddes isti sahran nije?

Brod kî dosta Nauchierâ sluscia 25

Smaertna vajmeh svû porassu kuscia;

Kîse vladat jednijem pustio

Onje ù Luku srechno dojedrio."

Priciza XXXIII.

Pr. Olie malahna Nevjesta, oli velika,

hochjese Svatovi.

Siromah, ki piruje.

ſcenechse Ostoja ſagorku ſa momu

(ſasve dasu oboja ù bichju tjesnomu)

Gnu hochje sasvim tim veselo domome

Voditi putim svim s' velikom spravome,

I kôse obikuje ù mjestu, on ſove 5

Mnoghe, da pratuje, kichjene Svatove.

Mnoſise rad tega ù Selu ijeghjahu,

Prikovnim i gnega rjecima pezahu,

Koi beſ trosciti pjeneſe ù dvoizu

Mogoje uciniti spornu vecerizu. 10

Dicno - spravni er da ti provodi (vegljahu)

ſetâse bogati' ne inih primahu.

Kad Mopso raſborit, i vjesct svjetu tako

Cju gnime rugh tvarit, receim ovako.

Sctono vi tlapite nik unaprjed ovi, 15

Kê ſa tû hulite potrosku, Setovi

Scrednie ſcivuchi sharcili sctosu ù pir,

ſadobiu ù kuchi; al rezte sctogodir

Hochjete, rjeci moj vjerujte, Nevjesti

Svatovi da svakoj hochjese dovesti, 20

Olje gnoj tankovit, ol vegli dohodak.

Od vechje vesel bit svê ù vrjeme moſce svak.

Pripov. XXXIII.

Ollje Malahna Nevjesta, olli velika,

hochiese Svatovvi.

Potisctenik cinnechi Pir.

Suncianizzom cîmse budde

Zorko sdrusgit u Gliubavi,

Pir obilni sred raſblude

Tad pripravvi.

Mnosg svattovaâ tuj dohodj, 5

Putem pratte kî Nevjestu:

Srechnom raddoſ kâje u sgoddi

Po svêm Mjestu.

Slogovorrzi gnekki tada

Rughe buddu kê tvorritti? 10

Mislech doachie vech od Glada

Sett' umrjti.

Ovolike spravve cemu?

Cemu ovake cestittosti?

Veccerriza Mala gnemmu 15

Bî sadosti.

Obbilnômu pristojnoje

Slavvno, uressno pirovvatti

Dava Nacin Bitje svoje

Da potratti. 20

Cîm to sluscia Ciovjek stari

Mudri Raddosc ne dalecce

Svakki obbicciaj, svakke stvari

Snajuch recce:

Cemu sada rugh tvorite 25

Slogovorzi cemu sada?

Nechie umrjeti kô zjenite

Sett od Glada.

Scto potratti svôm u srechi

I Gliuvennom sad raddosti, 30

Onchie saisto baerso stechi

S' pravednosti.

Ovvi Nacin, urreſ ovvi

Piru u svakkom imma bitti,

I Nevjestu jur svattovvi 35

Svegh prattitti;

Illje Rodda plemmennitta,

I slavnoga jur koljenna,

Illje Bitja potrebbnitta

Potisctena. 40

"Sve dohoddj vrjeme u svoje,

Igra, raddoſ, Plac, i trudi:

Ciovjek drughda pristojnoje

Daſe uludi."

Priciza XXXIV.

Pr. Sve svoiem vremenom.

Loſa, i Smokva.

Od Sunza ſcestoka kê udreno biasce,

Groſdje prie rôka erse rumenjasce,

Proſcdirâz mnosc k' sebi veliku priteghnu,

Beſ pedepse al ne bj, bolim tarbuh steghnu.

Smokva, loſe blisu kâ tù bjesce, videch 5

Ti ſcderzi da svisu ſaplatil, cju se vech.

Da i ja scto ovemu prilicne iſmislim,

Prisjesti po cemu tarbusim, ſlochje tim

Tabusim beſadna: al ne ù parvima

Smokvamî (er svak ſna, da loſa proch gnima 10

Iſnaghje tô prie) ſasjede postavi,

Ù onih, odznie kê rastû, var stavi.

Gnim slika istaje, i pomast, kô u parvih,

Al soka dostaje neſdrava tad ù gnih.

Cim putnik se na gnih namjeri, i iſjesti 15

Htije postan mnogoih, ſle ochjutje bolesti.

Vrjeme cini, da stvar saſdri svaka ù cjasti.

Naucen i ti odſgar nevjeruj ochjasti.

Pripov. XXXIV.

Sve svoijem vremenom.

Losa, i Smokva.

Cîmſe iſ ranna scjarat budde

Grosdja, koga Sunze grje;

Kê bollesti, kakve trude

Kuscia Proscdor cimga isije

Gnemmu gljuto zrjevaâ vrîdi 5

I gorkoga vechma morri,

Zijech bollesti zvilit slidi

I proscdarloſ svoju korri.

Blisgna smokva jur viddechi

Sctose budde tad sgodditti, 10

Ah da moghu kreppoſ srechi,

Sa lijem, recce, nauditti

Nacin Losi kîje slugio

Paervo u vochje ne pripravvi,

Nêgh koijem tadje bijo 15

Posledgnijem sok neſdravvi.

Ista saisto gnimmje Slikka

I jednake jur pomast,

Cjudda nie stvar velika

U privaru tad uppãsti 20

Putnik laccian i ſa truda

Gnimmſe budde neſasititti

Kadga vajmeh bolleſ huda

Budde sasvijem morritti.

"Koja sama mosge sretti 25

Prie vremena, nejma stvari.

Tvôm uvjecban u pameti

Pomâstimſe ne privarri."

Priciza XXXV.

Pr. Pusto mljeko i psi locju.

Gljubovnik nemarech ſa svê stvari.

Mljeka pune kotle josc mlaka prid kuchi

Stavgljene jur na tle psi nascli buduchi,

Stasce udigl labati. Star tud prohodechi

Pastjer gnih lokati beſ straha videchi,

Evo (proch Gosparu odasclu jedovit 5

ſa koga, Medaru, ovamu hotje rit,

Ovzâ tvih beſ svjeta iſmuſe mljeko ti,

I kako gljubav tâ pusta svjeſ odnjesti.

S' tascta tô ne rece, erega ù cjas saj

Ughledo bj prece svarnuti svoj stupaj 10

Do ljepe Raklize, ſa kom da ghine ſna.

Od sve on raſbludnize cimse vrachja dozna,

Sasvim praſne sude naghje: tada ù svôm

Sarzu s' prave osude krivo da sebi istom,

Iſgubi er scgne dobit. I ſa sctete svoje 15

Dach' vechje on pomgniv bit staracjaz mnioje.

Al ſa gnom er ghine povolgno ſa stvari,

I posle svê ine mallo Medar mari.

Ki pomgnu ù svoima stvarim nestavgljaju,

U gnih pak istima sctetu oni primaju.

Pripov. XXXV.

Pusto mljeko i Psi locciu.

Gliubovnik vaerhu svoijeh posallâ Nepomgnjiv.

Cîm Siglo Mljeka naghiosce

Psi, gnegga locat poghiosce

Beſ straha, sumgne, beſ smuchje,

Er pusto stasce van kuchie,

Kad tome Pastjer u sgoddi, 5

Star po tem putu prohoddi;

Slobbodno locat ugledda

Pse kada. saerdit od jeda,

Sasve neridi stadnika

Ovako ghgnievvno savika: 10

Hottjo kêsi pomuſti

Ovcize? Gliubav vech pusti,

Kâtje saerze sanjela,

Sasvijem pammet i smela:

Isprasni jesu tvî trudi, 15

Goranko, Mahnit nebuddi

Star ovvo dobro govorri

Er posna Gliubav kâ morri

Goranku saerze cîm viddi,

Ghdje baerso hodit on slîdi 20

Put draghe, mille Pljevnize

Ghizdavva gdjeje Gliubizze;

Od gne kad k' domu dohoddj,

Svê prasno siglo nahoddi,

Nicessa tada govorri, 25

Sam sebbe tescko prikorri,

Er usrok posna tad pravi

Kê sctette prima s' Gliubavi.

Uffa star Pastjer, i zjeni

Slu Narav jeda promjeni, 30

Kad sctettu posnat usbudde

Gliuvenne zijechia rasblude:

Goranko sato nehaje

Ispraſno vrjeme nêgh traje,

Sasliepjen vechma Gliubavi, 35

Svê trude sasvijem ostavvi,

Mnoghumu sctettu donosi

Gliubav, kâ pammet sanossi

"Nepomgna saisto Ciovjeka

Prikorrna bichie do vjeka." 40

Priciza XXXVI.

Pr. Cinimise boglja tvoja cmula raſbjena,

neghli moja zjela.

Dvoiza s' cmulami.

Dvoiza s' svim cmulam na vodu gredechi

Stavisceih na kam, vidise uſ ki techi.

Al mnoſi er biahu druſi ſa pristupit

K' gnoj, oni cekahu, dokim red bude bit.

Tù jedan drugoga cmulu uſe ghledati, 5

Kada iſ meu toga stamuse snjevati,

Da ù gnoj jes njescto, scto svoja neimasce,

Savidan i ſatô ovamu vegljasce

Tva cmula od moje jes boglja. Ovi gnem

Veglj, da su oboje iste istjahne ù svem, 10

Od ghnile tvorene er iste, i da ù gnima

Stvari neslicene na svê oko neima.

Drughi, tughje kêmu jes milo hlepiti,

Tê scjale, recemu, na stranu varſi ti.

Vigh s' dvora tû tvoju kolie svjetlia, 15

Glavubi josc moju ſa oklad stavih ja,

Unutra da ù tvôju boglhaje zklechja mâs:

Pak rukom i okom kuscjajuchju taj cjas,

Zarnila ù gnoj njescto kad ù dnu ughleda,

Kaſcimi sctoje to upitaga ureda. 20

Odadna er bj dil raſbjen, ſa vode da

Uſlusci, ja obljepil paklomsamje od svuda.

Kako hoch, al tvoja cmula i naziknuta

Daje boglja, mnim ja, negh moja zjela tâ.

Lakom ne toliko dobra, kâ jur ima. 25

Prozjegna, koliko kâ vidi ù druſima.

Pripov. XXXVI.

Cinimise boglia tvoja Cmulla raſbjena,

neghli moja zjela.

Dvojzza s' Cmullaâm

Ghdje Hrid Mahom pokrivenna

Nossech Cmulle jur dvoizza,

Sad doch voda ghdje studenna,

Vesselassu sasvijem liza,

Da napunnu Cmulle dvije, 5

Kadse Drisgba sva napije.

Cîm u Drugha Cmullu viddi,

Jedan, saerze vechma morri

I pohlepno gnêm savidi,

Ovakomu ter govorri: 10

Tvâ Cmulizza kolikoje

Vele boglja Cmulle od moje?

Jednakesu, Bracce, prosti,

Tise varrasc obbe dvije,

Nîtt ikakve raſlikosti 15

Vech u gnimmi saisto nie:

Ista semglia, Mesctar isti

Gnjh napravvi, gnjh occisti.

Tughje dobro kî savidi,

Cemu rughgliv, recce, jesi? 20

Tvû rasgledat Cmullu slîdi,

Vidiettichiesc kôse reſi,

I posnatchiesc po Cistosti

Kakoe jesu raslikosti.

Onje gledda, tice svudda 25

U dnu zaerno cîm viditti

Budde, jestmu snat posgjudda

Usrok kakv mosge bitti,

Oblijepihje Paklom, recce,

Is gne voda da ne istecce. 30

Vjerruj saisto sada menni

To da Saerze moje sgelli,

Sud od vodde tvoj rasbjenni

Drasgimije nêgh moj zjeli.

"Lakom dobrâ svâ necjaâſti 35

Kako ù tughjom kîsu vlaâſti.

Priciza XXXVII.

Pr. Hochjese, dati posteglja dobro rodi.

Poſcjude usliscene.

ſcegnjeni svi ſchjude djeze imat, al gljudj

Mallo, daim bude porod dobre chjudi,

Prose ù Bogova, i nacin mahniti

ſcivgljenja gnihova nehaju upraviti.

Dva skoro oſcegnena ù Jova prosjahu 5

Dobra kâ stecena da budu ſcegljahu.

Ovi, da basctina svakomu roditi

Godiscte, i ljetina bude dobra biti.

Neka on djezi od tle kâsechje raghjati,

Odjechje prisvjetle noce dobavgljati, 10

Obilno i gostiti, kô sebi pristoi

A on sta prositi, da odar, ù koi

Ulaſi s' Dragôm svôm, bude doborrodan,

Pusctajuch Bogovom gnivâ miso, i stan.

Jove obadva smiri. Oni od dohodaka 15

Svakoljetnih ſciri sinove, i na svaka

Raskoscna uci gnih uſcivagna, a daje

Duh nagh oda svih krepostj pusctaje.

Drughi djeze ù kuchi od dobre naravi

Nemallo imajuchi vjescbatihse on stavi, 20

I iſ rana iſghledome na dobro nukati,

Sctoga ne jednome ljetina htje iſdati,

Istase nesrechja svarnu ù dobro gnim tâ,

Er ruka sctedechja jur na tô obiknuta

Oza cjuvat stoke; a druſi na obilne 25

Naucni obroke iſ mala i svilne

Nositi hagline, veglje ù mal godiscta

Svescto bj djedine svarnusce ù niscta.

Pripov. XXXVII.

Hochjesse, dati Posteglia dobro roddj.

Savjet usliſcen.

"Sgeni sdrusgen u Gliubavi

Immat Djezze Ciovjek sgjudi:

Bogga mollit saboravvi,

Da oni buddu dobre chjudi;

Nejma pomgnu, ni Nacine 5

Iskorjepit gnîm krivine."

Osgegnena cîm dvoizza

Svê savjete cinnu Boghu

Skruscna Saerza, snisgna Liza,

Da scto sgjudu, stechi moghu; 10

Kê savjetne Bogh posgjudde

Usliscitti taj - cjaſ budde.

Jedan iscte plod Livadde,

Djezzu mosge da hraniti;

Svjetle odjechie prossi tada 15

Ersu kaervim plemmennitti:

Ciste drughi plod Gliubavi,

Bitja Miso Boghu ostavvi.

Oni od plodda semglie svoje

Svû raſkoscno Djezzu hrani, 20

Cîm gnihovvu Slochiu snoje,

Djellâ opakâ gnjm ne brani:

Drughi dobre dava isgledde,

Da sctoe isvaersno, diezâ sliede.

Sgittje sasve vechie - krati 25

Isda gnegga; ta Nesgodda

U bogliesse Djezzi obrati,

I gnjm budde srechna sgodda,

Erjh ucci, da ko sctedi,

Usmnosgitti Bitje sljedi. 30

Cîmse obilno drughi hrani,

Resi i Tjelo svak - ciaſ vechie,

Svescto trudi, sve samani,

Kuscia tughu, jad, Nesrechie:

Svoje Ocinstvo, Dobrâ svojâ 35

Baerso svarsci beſ pokoja.

Priciza XXXVIII.

Pr. Da ne bj Orla, arghjavo-bismo proscli.

Pigljugh, i Vrabzi.

Pigljugh Vrabâz mnogo tjerajuch jednoga,

Ki utich nj mogo, er iſda kriloga,

ſa uhitit stasce, kad Oro, ki iſ viscega

Metnutse spravgljasce iſnenad na gnega,

S' naporom veglime sunuse i cim tuſci 5

Onse neprudnime krjesctom gnega udusci

Zrjeva i sta vaditi. Iſ poghibja po tom

Vrabzu bj iſiti, leti ſa druſcinom.

Ali oni sasvim tim joscter strascjahu,

Er leti da ſa gnim hud Pigljugh zjegnahu, 10

Svarnut i naſada oko nesmiahu.

Umorni nu kada jurve svi biahu

Cemprisa ù gustu kuchjuse sakrili,

Dolechje i on tù, pak velj, moi milli,

Strascitse vechje nj, er oro ki uhiti 15

Pigljuga ucini da nas on ne hiti.

Moguch slabijega kad stasce ſa satart,

Ù ruzi jacega cestokrat naghje smart.

Pripov. XXXVIII.

Da nebi Orla, aerghiavo-biſmo proscli

Pigliugh, i Vrabzi.

Kad Pigliugh tjerroje Mnosg Vrabaâz; cim letti,

I blisu bioje tad jedan cjapeti,

Da tusgian nie mogho lettjetti tad prie,

Morriga jad mnogho, straſciſe poghibje:

Pigliughu nacine sassjedne cîm tada 5

Spravvi Orro s' vissine, nagn sillno ter pada,

Nejmamu millosti, poccega daerpitti,

U gorkom sgiallosti Pigliughſe tusgiti:

Moghuchjom u silli zrjevamu probbje,

S' mnoggomga nemilli raddostim isije. 10

Cîm budde pobjechi tom Vrabcich u sgoddi,

Velikom u srechi k' svôm jattu dohoddi:

Josc buddu predatti, zjennechi vidjetti,

Da Pigliugh gnjh pratti, sa gnimma da letti;

U guste granizze krjusse plasceni, 15

O lude Pticizze, Drugh velli sgiudjeni?

Cemuse plascite, ghdje straha vech nie?

Vesselo lettite po Gorrâm, kô prie.

U srechnom jest sgoddi proscdro Orro Pigliugha,

Nas vechie slobboddi svakijeh od tughâ 20

"Slabboga Cjôvika cîm moghuc umorri,

Moghuchij sa vjka dachiemu jâd gorri."

Priciza XXXIX.

Pr. Cjavka, i ſla ſcena sctose vechje pere,

toje zargnja.

Cjovjek, ki pere Cjavku.

Njeki ovo zjegnasce, da Cjavki kroſ pragne

Zarnostse mogasce naravna dighnut scgne.

Ù cistoj oplaka vodie, i cesto

Ponavglja gnoj paka on isto djelo tô

Nuse stavi ovo, da zargna ù vodi 5

Na svako gnegovo plakâgne dohodi.

Nj cjudo, nogam cim ceparglja, i prahjoj

Na perje pada, s' tim pragnemse diſce gnoj.

ſla ptizo, on tada ſaupi, ſloj ſceni

Ti slicisc, er kada ona glas poscteni 10

Ukaſat nastoi da ſgubgljen gnoj nie,

Tad ù gnoj scto stoi, najvechje odkrie.

Kada ſli stavese krivnosti da odmetnu,

Tadih vecma nase oni isti nametnu.

Pripov. XXXIX.

Cjavka, i sla sgena sctose vech perre,

toje zaergnja.

Ciovjek Cjavku perruchi.

Ciovjek zjeni

Da promjeni

Cjavka svoje jur zaernillo,

Kadje s' voddom on oplace:

Ona jacce 5

Tamni sctoje perre millo.

Nije cjudda:

Cjavka svudda

Tad cepaerglia prah, kî pade,

I gne svak - cjaſ gnusi krilâ: 10

Ah nemilla

Ptizzo, klihnu Ciovjek tade:

Tvâ prilika

Jest velika

Prem pogannoij slicnoſ sgeni, 15

Cîm rusgnosti zkvaern da ciſti,

I stid isti

Povratiti ludo zjeni.

Svescto trudi

Toij posgjuddi 20

Sadovoglit; svak-ciaſ gorre

Sramotnija jur ostanne;

Gnusne ranne

Nitt' occisti svê prikore.

"Gnekki svoje 25

Cîm nastoje

Odaleccit opaccinne,

Ù slo gorre buddu upaſti,

I necjaâſti

Rusgno odkriju svê hitrine. 30

Priciza XL.

Pr . Necini dobra neopaſno date ſlo nennaghje.

Siromah neharan.

Rjec da ovu smiscgljenom pripovjesti od mene

Neisctetit budem kôm, Prjategl spomene

Meni draghe dà svjet, i ova povidje.

Ù gradu, koga rjet imenom svoim htje

Lesandro veliki, poſnah ja jednoga, 5

Ubogh biasce ki, od puka drobnoga,

Opchjasce od Franceſâ Targovaz kom jedan

Davat dva pjeneſa ſa Boga svaki dan:

I tô nepristaon beſ ighda pustiti

Sljeghjasce ſa vech on godinâ ciniti. 10

Dobrostiv ti otide na svarhu, i ù mj?esta

On rodna sva ide, ù kim mnogo prista.

Nu opet erse vrati radi targovinâ,

Spoſnaga ubogh ti, i mislit pocina,

Privrachja i ù pameti, kaobi ovem tescku 15

On mogo donjeti cjovjeku brigu kû.

Dakle sta iſkati od gnega, i tô ſbiglja,

Pjeneſ damu dat iima vas do ziglja,

Kimu ù ſaduſcbinu bil do, dae tù bio.

Beſocnu nacinu ovise cjudio, 20

Kadga cju iſkati (scto stasce ù gnemu tad

Datmu, al nedati) da hochje od gnega sad,

I ruga gnemuse, alga prid Kadiu

ſove ubogh, i tûse s' stran' govori obiu.

Ovi, er ſlo hochje cjovjeka od ſakona 25

Raſlika, i pun ſlochje dighnut pak sva ona

Pjeneſa ubogomu, ovako osudi:

Da Franceſ ovomu ſa sve scto inudi

Vremena boravi, na raſlogh sve plati. 30

Pomgnu naſbigl stavi, kim dobro cinisc ti,

Da ſô, cim dobrom tvim opakose sluſci,

Necini djelom ſlim da tebi prituſci.

Pripov. XL.

Necinni dobra beſ-opaſno date slo nenaghie.

Siromah neharan.

Istinnitta jest bessjedda

Svescto rjetchiu vierruj menni,

Priateglmije pripovjeda

Ne himbenni.

Ghdjeno Nilo Rjeka tecce 5

U Jegjupskom ploddnom kraju,

Lehsandrie na dalecce

Miri ustaju;

Tuj ù tughaâh, i bolleſti

Siromaha posnah tada, 10

Kî s' nemille vajmeh ceſti

Ghinne od glada.

Kom Franacki Ciovjek budde

Svakkom moghuc Taergovvinom

Utarsgitti gorke trude 15

Sadusgbinom.

Stavnu obbicciaj budde immatti,

Gdjega viddi beſ icessa,

Blaggodarno svak -dan datti

Dva pjenessâ. 20

Dobrocinaz pochi budde

Roddno u Mjesto; nuſe vrati

K' Aleſsandrij, sa svê trude

Prigleddatti.

Sillno pita, nu ne prossi, 25

Cîmga Uboghi viddi, i recce:

Daj pjenesse, svescto stosi

Nadalecce?

Cîm Taergovvaz sve to sluscia, 30

Veomma u sebbi sacjuddise;

Gorki u saerzu cemmer kuſcia

Raſaerciſe.

Iasam, recce, Gospar bio

Dat, i nedat pjenneſ tada: 35

Rughe gnime jest tvorrjo

Mnoghe kada.

Gnegga k' Pravdi nu dosiva

Potisctenik tome u sgoddi;

Ghdje Vladalaz jur pribiva 40

On dohoddi.

Gnegga krivijem okkom gledda

Cîm Taergovvaz stoij u strahu,

Sve da plati, sapovjeda

Siromahu. 45

I svak-ciasmu gorre prjeti

Erjm sakon isti nie,

I gneggovvo Blago oteti

Misli od prie.

Kôchie penneſ israditti 50

Siromahu, sve naccine

Budde tada promislitti

Zijech hittrine.

"Nemo cinit beſ-opasno

Dobra ikada ti na svjti 55

S' neharnostjm erchiesc laſno

Plachjen bitti."

Priciza XLI.

Pr. Tko tebe kamenom, ti gnega kruhom.

Ubogh ſao, kise na svjes povrachja.

S' Prorecjem prudnieme da ù boglje svarnem ja,

Vech i istinitieme kâ rekoh mal pria,

Ovu kû prilagam pripovjes proscti ti.

Kad na bogatza kam ſlom ſanesen bjesti

Beſ uſroka metnu siromah, prem da stvar 5

Mogasce i on sctetnu gnem odvratit tadar,

Oliga ſvat na sud, od pravde da bude

Pedepsan ſa grjeh hud s' dostojne osude,

Niscta on tô ucini, negh kgljeb, ki nosasce,

S' milima nacini na darmu davasce. 10

ſao isti blogochju na takuse cjudi,

Kleknu, i ſa ſlochju prosctegne i grjeh hudi,

On stamu pitati, i udiglga isprosi.

Na svjes-se ovi vrati, bogatzu i gâs nosi,

I gljubav kaſce sad on gnemu toliku, 15

ſa gnega dabi radd podnio i smart priku.

Rekosi dogoghjaj, nu sadmi hotjej rjet

Bil vrjedan bio taj beſakon ti podnjet?

Nek Raſlogh mnom vlada, da bih, velim ti ja.

Nu brojmo mi sada gljudi one, ki ſlochja 20

Svazih pritarpisce hrabreno od druſieh.

Pokrat, kadga udrisce pgljuskom po ustieh,

Ustarpgliv podni tô, Lentula ſapgljuke

Katon, Piſistrato Traſcippa, i psujke

Svê gljubi Pitako ohole na goſbi 25

Ghnjev podni jednako. Broj druſih vegh bj,

Kê nevlasc ostavgljam jednu al milomi jes,

S' kom svarhu postavgljam donjeti pripovjes,

Salihos blaga cim obhasctri osctrina

Likurgo ſakonim, ghnjev vri ù bogazima 30

Psujuga, i uſdiſat kogod smion stade

Nagnega odvisce bat; on tarkom Pallàse

Put templa bjeſcjasce, gljute al chjudi ſa gnim

Mladich teziasce Alikandro prid inim.

Jahajuch ne plechi jurmu on (Likurgo ù tem 35

Naſadse obsirechi) sctapom oko iſbi gnem.

Ni mallo nesmeten s' ove on protivsctine

Susta ù putu hrabren, stavne i pun krepcine:

Tù lize boliveno karvim graghjanima,

I oko iſbjeno on kaſce svoima. 40

Prikalom bolnom tom tacse ù ghnjev vargosce,

Pedepsat gnem istom da krivza dadosce.

Hvalj on gnihov sud, i mlaza domome

Jur vodj, nitmu hud bj rjeci, al djelome.

Svescto ostalih slugâ on ima scjaglech tja 45

Akandra ſa druga samoga ostavja.

Nascjoga i buduchi ne ſla, kao druſiga

Zjene, negh kao ù kuchi spoſna on istiga,

Opora od vechje, i prem divje chjudi,

Ufa, da svjes stechje, ni tascto u tem sudi, 50

Likurga ſcivot er Alkandro, i kreposti

Svjetle imauch sveghjer prid ocim, to dosti

Bj, da od tvardovrata prikrotakse ucini

LIkurgu i ſvezata harnosga svâ cini.

Pripov. XLI.

Tko tebbe kamenom, ti gnegga kruhom.

Siromah Slocinaz rasabran.

Sa dat urreſ môij bessjedi,

Odkle pravi Nauk ishoddi,

Scti, mollimte svescto sljedi,

Svescto upisah u ovvom sgoddi.

Idde Ciovjek cîm Bogatti, 5

Ubogh s' stjenom gnegga udarra;

Gnemmu sa to slo ne vrati,

Ni pedepsce, nitti kara;

Blaghij neghli Golubizza

Svescto kruha nossi, doje; 10

Nu sumgniva slobnik liza

Prem veliki strah immoje.

ſaccjudise joscte tada

Krivſam vajmeh, krivſam, recce,

Prid gneggovve noghe padda, 15

I Prosctegne taj-ciaſ stecce.

Chjud opaku svû promjeni,

Rasabresse svôm pameti

I Bogatza cjaâſti i zjeni,

Hottiobi sagn umrjeti. 20

To si ljepo bessjeddio,

Nu rezzimi mallo sada

Billi Djello to taerpjo?

Bjh, kad raslogh menne vlada.

Pribrojimo sada redom 25

Sve, koijemſe slo sgoddillo,

Kîse njesu bjesti, i jedom

Rasaercilli jur nemillo.

Samlatnizzom priko Obrassa

Cîm Socrata gnekki udarrj, 30

Nejma protiv gnemmu omrassâ

Muci, taerpi, to ne mari.

Na Catona Lentul pgliuje

Pisistratta Trasip tvorri

Isto, Pitak scto nagn bgliuje 35

Rusgno sgena , negovvorri.

Isgled ovvi bud sa dosti,

Drughe nechiu sad kaſati:

Cîm Licurgo salihnosti,

I Naprave brani, i krati. 40

Svi Bogatzi raſaerceni

Gnegga rusgno psuju, i kom

Mechiu joscter i Camenni,

Daga sasvijem vêch umorru.

On Pallade tad Bosgizze 45

K' Templu biesgi, laxsce, i prie

Stisge Alcandro, ranni Lize

Joscmu i sctapom okko isbje.

Jur smetaſe niscta tada

Tôm Licurgo hudom sgoddi 50

Kasge Puku kijêm on vlada

Svesctomusse tad dogoddi.

Sgjallu gnegga svi Graghjanni

Hullu Alcandra, hude i Slochie

I molluga nu ſamani 55

Daga morri kako on hochie:

Hvali svescto sudit buddu

Iscte svakke nu Nacine

Ispunnitti svu posgjuddu 60

I prostitti Slôm krivine.

Nachi Alcandra mnogho trudi

Cîmga buddu dovestitti

Posna daje divje Chjudi

Dachie laſno dobar bitti. 65

Ghgnievno gnemmu ne bessjeddi,

Ni pedepsce, nitti korri,

Svôm na Gosbi hranit sljedi

Millo, i skladno s'gnîm govorri:

Licurgove sve krepposti 70

Cîm Alcandro gleddat budde,

Pokorritſe vech sa dosti

Gneggovessu to posgjudde.

Sasvijem sgivot svoj promjeni,

Isvaernosse vechma resi: 75

Onje Mladich vech Gliubjeni,

Srechni jesu gnêmm udessi.

Nie na svjetu drasge stvari

Vêch Licurga, cîm to viddi:

Gnegga obilno svak-cjaſ dari, 80

I gliubitga vechma slidi.

Kgnighe Drughe Priciza I.

Prorecje. Cjemse koſa dicila,

tiemse Ovza sramila.

Jaraz, i Ovza.

Ugasil Jaraz cim jur sceghju biasce,

Vodam u zaklenim onse oghledivasce.

Rogâse visinom svoieh nasladi,

I gustom diglinom, kâ mu je ùbradi.

S' tega Ovzu, na isti kâ vir vodu pie, 5

Er neima ures ti, pun tlaci oholie.

ſadovoglna al svîme onaje dobrima,

Niti gnegovime ſavidi roſima,

Ki er ne u gustime spljechjuse busima,

ſadarſcjan po istime vechjekrat bit ima.10

Da brada pak gnemu ſaludgna biasce,

Nimu ona ù icemu da sluſci vegljasce,

Ù koj i slamize gladno s' svake strane,

[...]echja i palicize videse iſmjescjane.

Hvaliti ſa time barſinu on uſe pak 15

Od nogâ, koime po hridîh skace lak.

Ovza, bjesce gnoj scto stupaj dât magne hrô.

Od naravi, isto tô uſimglje ſa dobro,

Strascech po visokim stjenamse pegnati,

Odkle oni sasvim tim padaju vechkrati. 20

Videchi istinese pridobit on silom,

Hvaliti pocese drugom stvari prid gnom.

Ki miris noſdrim ti moga iſ tjela na dvor

Iſlaſimi ochjuti. Dava Ovza odgovor.

Ti, koi povaſdan chjutiscga, more bit, 25

Tebi daje ugodan, ali ovo mogu rit,

Da meni usiori toliko ti vogn jes,

Na svarhu damichje on, ako ustoim, dich svjes.

Vighse ovdi ſceno ti bludna, ohola kâ

Tvihse koch ghiſdati darim Gljubovnika,30

Drughe kgnighe

Pripovvijes Paerva.

Cjemſe Kosa dicila,

tjemſe Ovza sramila.

Jarraz, i Ovza.

Kad k' viru dohoddi da sgeghju sagaſi,

Svû slikku pò voddi ter Jarraz upassi,

Pun slatke Naslade, dughijeh rad roghâ

I guste zijech brade, hrabrenstva pun svoga

Poccè Ovzu tlaccitti, kâ punna nemira 5

Doklesse napitti nebudde kraj vira.

Onnaſe dobarâ svoijeh pohvali,

Jarzomſe tadara s' hittrosti ter scjalli:

Dicitſe pristanni, tad gnemmu bessîddi,

Ko Jarce poganni, tvê roghe savidi? 10

Kôm buddesc ù trudu sa s' rossîm hoditti,

S' Granizzaâm usbuddu kadase splestitti?

Svudaje kî cjutti tad gnuſna rad smrada

Utrobbu promuti halavva tvâ brada.

Da taerci gdje Gljuti, hvaliſe sa dosti 15

Aerghiavvi gdje puti tad jarraz s' haerlosti.

Ovciza nu zjeni sa korriſ gne vechiu,

Sctò stuppaj gnoj ljeni, sa magnu gne smechiu;

Sunovrat paddatti Jarze-ſe cîm viddi,

I kosse vech – krati niſ stjene, niſ hridi.

Istina sa dosti cîm jarza tad smeta, 20

Pocceſe s' ludosti pohvalit opeta:

Mollimte, gnoj recce, pomgnivo pochjuti

Kakoje dalecce moij Mirriſ sad cjutti?

Ovzamu govorri, ciujesse kî svudda

Tesckome vech morri smrâd tvoijeh iſ udâ

"Sad Ovva Pricize pravi usgled,i slikka,

Poganna Bludnize, bilati sa vjka,

Kadate Gliuvenni himbenno dar reſi,

Svakome jur Sgeni prav prikor ti jesi:

Skladnaſe sa dosti na Svîtu vil stidi 30

Kîema uresiti svakatise ſcena,

Da ſna gola biti, sramila posctena.

Kad tvoje bludnosti, bessocnoſ i viddi.“

Priciza II.

Pr. Akosu barſi volovi,

ſemgljaje djegljena.

Volovi, ki barſce oru.

Dva brata ò svoima po smarti Ocinoj

Radechi poslima napose ſemgli ù svoj

Oru s' Volovima, i mejasc djelie.

Gnih jedan, ki ima Volove barſie,

Sgodise, da oni iſ svoih iſlaſechi 5

I tughih smioni gnivâse hitechi

Po gnim udigl orat lemeſcjom stadosce.

Videch to drughi brat, vole ima ki losce,

Bojati pocese, da nebj on stekao

Ki raſlogh, kadese nebj omcjas oſvao, 10

Ljepoga ughlavi: pobarſce ako oru tvi,

Kihse ti dobavi, moj brate, volovi

Meju nam basctine djegljene dasu, ſnaj,

ſato gnih s' tughine ſemglje gorci u cjas saj.

Mejasci s' tegasu, svak da uſciva svoje, 15

Tughje al hlepnasu cegljad da osvoje.

Pripov. II.

Akossu baersi Volovvi,

Semgliaje diegliena.

Volovvi baersce orechi.

Cjaikose rastavvi kad s' duhom primilli

Sljedjahu s' gliubavi Brattinſki tad Dîjli

Sa korriſ diegljene svakki orre Livadde,

Bigliesgne kijêh stjene raslucju jure tade.

Cîm jedan ulassi na semgliu druggoga, 5 On tusgbe, kê glâſi nemira rad svoga

Kad buddesc oratti, ne presci, gnêm recce

Volovve nêgh svrâti s' mê semglje dalecce;

Marghignam svê djli, kô viddisc, Basctine

Ostavvi primilli te, Bracce, nacine. 10

"Al' Ciovjek vech – krati jur tughje Livadde

Osvoij, ne plati, besocno nêgh krade.“

Priciza III.

Pr. Pribroj, ako i na putu naghjesc.

Cjovjek, kie nascjo tobolaz, i Potvoritegl.

Svescto mosc najvechi stavi opaſ prema ſlim.

Tobolaz hotechi na putu njeki cim

Iſnaghje pun ſlata, tù susta, i broi

Pjeneſe, erga tâ ſnanosſceglja osvoi.

Dvoiza istieme ki putem ighjahu 5

Prem bliſu ſa gnime, tô videch ſcjagljahu,

Da njesu iscli prie: ſac pjeneſ broisc ti

Velemu Damie, onim rece, ſnati,

Sctoje ovdi dinarâ, kê dâmi blaga ces,

Ako ovi Gospara nebude nach pjeneſ. 10

Ova isctom iſrece, kad vidje sebe van

Onoga ghdi tece od truda ſapiehan

Tobolaz iskat svoj: gnemuga on poda,

Ermu ne mao broj obigljeſcjâ ovi dà.

Pun drughi dubine kad dinar iſvadi, 15

Gnega lupesctine krivinom obadi,

Velechi da od pjeneſ; kê ù gnem nahodi,

Jedva pol sada jes, i na sudga vodi.

S' svjedozim ſakletim skaſa ovi istinu,

I pusctan bj ſa tim; na prava al krivinu 20

Oni er stavi, iſgubhi na sudu ſlato tô

"Broj, receno tad bj, da i putem naghjesc scto.“

Pripov. III.

Pribroj, ako ina putu naghiesc.

Cjovjek Tobolaz nahoddechi, i Himbennik.

"Slobnoga triebaje cjuvatſe Cjovîka,

Gneggovva himbaje pogubna sa vjka.“

Pjenessâ sa dosti cîm jedan nascioje,

Pun slatke raddosti brojtjh pristoje.

Kî sa gnim hodilli dva sgjalloſ ochjutu, 5

Da kasnij tad bili srechnomu po putu:

Toij sgoddi cjuddeſe, ter gnemmu savidu,

Scto broij penesse pitatga tad slîdu:

Gnjm smiri posgiudde: Srechianbih ja bio

Nenachſe kad budde koijhije gubbio. 10

Kad taerci uzvigljeni, cîm ovvò bessjedddi

Nach pjenneſ sgiudjeni, pohlepno put sljedi:

Gnemmuga jur vrati beſ himbe, privarâ

Buddemu kad datti prav bigliegh dinarâ;

On gnegga lasgivvo tad vajmeh potvorri, 15

I gnemmu prottivo tad ovvò govorri:

Boglieje vratiti, sctos' ukrò sad menni,

Nêgh i pravdom platiti, Lupesciu himbenni.

On k' Pravdi saklete svjedoke dovoddi

Ikakve beſ sctette kê gnegga slobboddi. 20

Zijech strascne privare himbenik jur hudi

Sve gubbi dinare, Pravdamu kô sudi.

"Miranchie ti bitti, kî srechnom ù sgoddi

Uſbudde broijtti, cîm pjenneſ nahoddi.“

Priciza IV.

Pr. Kogn ſcedan mutne vode ne-ghleda.

Kogn, i Tovar divgli.

Isctuchi od ſceghje iſmucen kogn ljeti,

Bili vode scto ghdje mogo okom naſreti

Iſa kako bj ſaman mjestia vele on

Mimoiscjo sapiehan, naghjeju napokon.

Potokmuje dade, s' visokih ki hridi 5

Tocise; on tade dotarcja ghdi vidi

Da leghla biasce, i naghlo pie gnu,

ſasve da vidjasce kalomje smuchjenu.

Divj ki po srechi tù Oso nahodise,

I ſceghju tarpechi ceka dok sbistrise, 10

Smjescjanu videchi ghdi on kalom piasce

Temuse cjudechi ovamo vegljasce

Scto mutnu piesc ti? Dasi josc hotio

Ne vele cekati, bilbise napio,

Bistre, kao s' vrila: komu kogn, tômie 15

Vjerovati sila, al trjebi ſnatie,

Da kada goruchja ſceghja mori mene,

Ne marim iskat ja, jel voda bistra, al ne.

Vi chjutjenja kis[...]oputna tako,

Proch onom scto [..]potreba, svakako 20

Cekajte, da cistu [...]ghladnu ti

Daj jescju i necistu, gnemuchje ugoditi.

Pripov. IV.

Kogn sgedan Mutne vodde neghledda.

Kogn, i Osò.

Ljettnoga pun truda, da sgeghiu sagasi

Taerciasce kogn svudda Hladjennaz da passi:

Rjekaſe niſ Hridi viſoke cîm slije

Pohlepno gnu slîdi, da vodde popije:

Sctò Voda ghnuſnaje, sctò kalo gnu smuti, 5

Vesselo saerkaje, Protivnoſt ni chjuti.

Osose cjuddio kad kogna tuj viddi,

Tu voddu da pijo, ter gnemmu bessîddi:

Daſ hottjo taerpitti do mallo poslije,

Moghossi popitti te vodde bistrije. 10

Istina jest, Bracce, kogn gnemmu govorri,

Da menne tot – jacce sad sgeghja nemorri,

Viboste sa dosti rasbludni Tovarri,

Te tlacci ludosti kogn sa to nemari.

"Kad gladom Nesrichia dosadi Cjovjku, 15

Svakkaje gnêm Pichia korisna sa vjku.“

Priciza V.

Pr. Metat dinare ù more, a iſkatih svjechjom.

Ribagne Dalmatinsko.

Dalmatinsko onoje osobno Ribagne,

Oò proljechja koje (kad mora reſcjagne)

Nj vech cjut) cinise, i sve do pod ſimu

Nepristav sljedise, kad vrjeme ugodimu.

Od velika ova harcenja jes sprava, 5

Er osvem Brodova, cini s'kimse oprava,

I ù gnih svakomu njekoliko glavâ,

Kih svakise ù tomu ſa platu prodava,

Mreſcju od [...] trjebaje pripravit,

Lucja i toliko kolikchie dosta bit, 10

Da nochi ù svakoj budeim gorjeti.

Svjetlosti er po toj (cjudoje ovo rjeti)

Ribe priteghnute prohode na stada.

Mnosc mreſce ù metnute veglja upade kada,

Parvo oni s' teſime bjehu ucinil kû 15

Spravam ù oneſime, iſvade potrosku.

Gosparim dobiti veglje pak ostaju,

Cinuje er soliti, i ù sude stavgljaju;

Nas Siniglaskome da targu oni isti

Buduje s' vechjome prodati koristi. 20

More al kadase studeno josc chjuti,

Al Pliskavizase pridkrajem ochjuti,

Ù ponor pucine kâ tjera ribu, al s' kê

Drughe ſgode iſghine riba, tad velike

Upadu ù dugove, i ù vjetar pghje trud, 25

Iſreke iſa ove vigh sada, idem kud.

Njeki, kise na tô ribagne bj dao,

Tisuch ſcjutaz ſato ù drugogae iſkao,

Da bude datmuih ù ſajam: on sumgnechi,

Dachje ù tô uloſcit gnih, ovako htjemu rech.

Da ù mene, mnim ja, ti iſctesc ovi pjeneſ,

Sve da ſa ribanja moſc spravit. – Tako jes.

Uſcechjesc nochnoj ti, pak sljedi govorit,

Ù tmi lucja dosti, da vech pljen bude bit.

Takoje, veli ovi: kom drughi, ali josc 35

Ja njesam takovi mahnitaz, da moih mnosc

Pjeneſâ tebi dam ù mre metati,

Da mijh pak svjechjam ti budesc iſkati.

Pripov. V.

Metat dinare ù Morre, a iskatjh s' svjechjom.

Ribagne Dalmatinſko.

Cîm smiri svû vechie saedittoſ pjenasti

Ù paervo Prolietchie Val Morrſkom pò Vlaâſti,

Dalmatin koij – je prem hittar po tminni,

Dôk Jessen dospije Ribbagne svê cinni:

Samjerna spravvaje; tuj Subglje, tui Plavi 5

Cegljaddi dostaje, sctoe trjeba da spravvi.

Cîm Ribbar uppassi, gdje doghie k' Svjettlosti,

I k' Mresgiâam ulassi jur Ribaâ sa dosti,

Raddostan tad budde: svè paervo potratti

Ù sctette i svê trude podpunno saplati; 10

I ribbom Barjelle sogljennom napunni,

Teggottan trud vele s' dobitim okrunni.

Slò hude rad srechie sgoddise nù kada,

Tad ù dugh, ù smechje jur Ribbar upadda:

Uffagne cîm varra jednoga, pitoje 15

Na saijam dinarâ, kad ribbat immoje.

Svjeſ njesam gubbio prosippat sadare

Kê jesam skuppio ja s' trudom dinare

Drughimu tad recce, kadara smaerhnese,

Da Morrem ti prece mê svjetlisc peneſse.20

Priciza VI.

Pr. Svaka ptiza k' svomu jatu.

Prepelize, i Bergljesc

Prepelize tuste mjesto ù svê jed[...].

Bergljeſc videch guste na [...],

ſacjughjen ovako gnim veli s' kojome

Pretigljet vi tako moghuste jescjome?

Tô dobra, one gnem, s' tuda da odvisce 5

Stekosce ù tughjem mjesti, odgovorisce

Er svake godine da sila gnimaje

Vegli dil pucine proch, da budu ù kraje

Toplie prinitse, ghdi jesce vech ima.

Tad uſe molitse pohlepan on gnima, 10

Prohoda da dan ti kad toga bude doch,

Cine i gnemu ſnati, dachje i on scgnima proch.

Nechje one da cjuju gnegove molbe tê

Negh s' ptizam svjetuju da opchi svê varste.

Tôga oſcjali, al mûce djegljenja ceka dan, 15

ſa gnimase i vuce scto docjut poſcjudan,

Da i on ù mjesta tâ blaſcena doleti.

Kad nasta noch tmasta, poce i vjetar dmjeti,

Vjetar ugodan gnim, dachje iti stavise.

Tarknusce kad ſatim, i on ſaletise 20

S' mal svjesti ſa gnima. Boglje one s' krilima,

Nu on gnih bistrima sljedi svegh s' ocima.

Tragh al kad iſgubi on sasvim, od od duga

Umoran ljeta bj pade, i ù cjas struga

Morskaga udusci. Scto velj pripovjes? 25

Dase slicjan sdruſci s' slicniem dobro jes

Pripov. VI.

Svakka Ptizza k' svomu jattu.

Prepelizze, i Svraka.

Prepeoke viddechi vratitſe prettile

Kakoste jur stechi to moghle, mê Mille,

Gnjm Svraka govorri, mollimvaſ, kasgite

Po Brieghu, po Gorri kôm srechnom lettite?

Odgovvor davaju: Prettilloſ jest nammi 5

Gorkomu po vaju, po trudu, tughaâmi:

Svakkonam jur Ljetti pò Morru dalecce

Trjebaje lettjetti, hranaſe da stecce;

Ghdje Sjevver ne dima pò Gorri i Livaddi,

Studdena ni Sima toplinu raſhladi. 10

Svraka immà posgjuddu s' gnimmaſe sdrusgiti,

Gnoj molli da buddu djegljegne glâſiti:

Na Molbe na rjeci Svrakkine na Sgeglie

Svakkaſe tad prjeci, kasgejom dreseglie:

Ù gorkom sgjallosti tad Svraka boravvi. 15

Nu sa svom tajnosti djelitse pripravvi.

Cîm Ptizze tad prece budduse djeliti,

Svrakajh dalecce nesvjesno sljediti;

Kad silloſ Sjeverra dimaſce po tminni,

Baersoijh satjerra pò Morrskom Puccini;20

Nemosge jur tada Svrakajh stignutti,

Ù Morre nêgh padda cîm umor ochjuti;

Er s' svoje Nesvjesti, rad svoga prikora,

Nesrechne zijech ceſti toppise sred Morra.

"Isgledchie mâ bitti Priciza svakkomu, 25

Buddese sdrusgiti da svakki slicnomu.“

Priciza VII.

Pr. Kuchjamse, i basctinam isctu godiscta,

a mudar cjovjek sveghje mlad.

Cjovjek bogat, i Licjar.

Star kuchju, i basctinu, kâ kod gne biasce,

Po obicnom nacinu licbe prodavasce.

Kad jedan, radje ki ſa sebe daih stece,

Bogataz veliki ostalih pritece.

Videch on, Staraz taj sjedinâ glavu da 5

Punu ima, i stupaj tresuch sctapom vlada,

ſa svoja uſega godiscta pitati.

Ludosti kad tega cju Licbar iskati,

Pace ovo ti pita recemu, vinograd

Kolikoje od lita, ſgraghjena i kuchja kad.10

Tôti prudi, ne ſnat vjek Starza, er dokle svjes

Starzim bude vladat, i ù losciem jakos jes.

Mudar al magnechje chutjet ſla starosti,

Alijh tarpjechje s' vechjom hrabrenosti.

Pripov. VII.

Kuchjaâmse, i basctinnâam isctu godiscta,

a Mudar Cjovjek sveghje Mlâd.

Boggattaz, i Glâſnik.

Baſctinu hottjo svû Starraz prodatti,

I kuchju cinnio proglâſit vechi - krati

Bogattaz nu kada starroga tuj viddi,

Sctapomſe gdje vlada, tad gnemmu bessjddi:

Sjedisu tvî Vlaſi, kojesu tvê Ljetti, 5

Mollimte, sad glâsi, kakveſi pameti?

Cjuddise sa dosti na take govorre,

I Glâſnik ludosti potlacci to gorre.

Tebbi iſkat trjebaje Basctine godisctâ

I kuchja kakvaje; nemisli vech iscta 10

Kojasu mâ Ljettâ, kakveſam ja svjesti:

Isctame ne smeta, srechneſam ja cesti.

Cîm Starraz sa dosti dobreje pameti

Usgiva krepposti sgivotta na svjeti

"Kî mudar Cjovjek jeſ, josc Starraz da budde, 15

Srechnije gnêm uddeſ, ne kuscia slo, trude;

S' teggotne starrosti joſc jadmu da kîje,

S' Hrabrennom krepposti pritaerpjet ummje.

Priciza VIII.

Pr. Jagne poniſceno i dvijechje majke posisat.

Dva Jaghnichja, i Mati.

Stjecju cegljad krotka mnoga dobra sebi.

Mlohava Ovza, kâ dvoe okotila bj

Jancichja, jur vidi, da mljeka ſadosti

Neima, daih slidi doit do sitosti.

Ù gnima chjudisu raſlike, ovi ù svemu 5

Mioje, inisu nacini ù onemu.

Pomgnivo dojasce oba, al er dosti

Ni ovi sisasce, ni on zich praſnosti,

Dojnizam i druſim (s'cesachje im biti

Boglje) biasce gnim trjebase sluſciti. 10

Krotakje naghje, al man drughiju iskasce,

I ſato ſcjalostan sctose gnem ſgaghjasce.

Majku uprascja s' ovim rjecim, s' cesaje tô

Da meni k' bratovim dojkam prit nj dato?

Niti mene doje, kisam, i on kako, 15

Utrobeiſ tvoje iſascjo jednako?

Kom ona: osoran ti ersi,ſlote hochje,

A brata dojeti, erje pun blagochje.

Gnemu dakle nastoj ù tom slicjan biti,

I mljeka, sinko moj, imachjesc dost i ti. 20

Kad ſacju tô, ureda smetnu ſlu chjudinu,

Sisatmu svaka dà tad ſasve tughinu.

Pripov. VIII.

Jagne ponisgeno i dvijechje Majke posissat.

Dva Jagagnza, i Matter.

"Onnemu svegh bitti pokojchje, Mir pravi,

Kî budde sgîviti s' svôm blagom naravvi“:

Kottila kadaje do dva Ovza Jagnettâ

Gdje Mljeka nestaje, gorkose tad smeta.

Raslicni sa dosti, Chjud ista gnjm nije 5

Pun jedan blaggosti, prem-smijon drughije.

Vech Mljeka nestaje cîm svak – cjaſ Ovcize

Dobavvit trjebaje josc drughe Dojnize.

Sa nachi blagomu Dojnize laſnoje,

Nu vajmeh druggomu savisce trudnoje: 10

On tada tusgiti poccneſe toij sgoddi,

I teſcko cjudditti sctomuſe dogoddi,

Matteri ter recce: sctò sveghjer Ovcize

Od menne dalecce pobjegnu Dojnize?

Brattami prihrani cîm svakka sa dosti,

A menni sabrani sgiudjene Millosti? 15

Vech smijon nebuddi, Mattimu govorri,

Dospijechie tvî trudi, Nevoglie, prikori:

Pomgnivo tad sluscia sctò Majka bessjeddi,

I raddoſ svu kuscia,bit dobbar i sljedi.

Tad Mljekom sa dosti svû lacnoſ nasitti, 20

I slatkom blagosti svegh budde sgîviti.

Priciza XXXIV.

Priciza XXXV.

Pr. Tries iſ vedra Neba nepada.

Hrast, i Oro.

Trjeska od gorusctoga udren Hrast njekada,

Kom nesta od svoga uresa pol tada,

S' Sjeverne erje vidil stranese svjetliti

Ù nochi Neba dil, i oghgnem goriti,

Da udaren zjegnasce, novimchje trjesom bit, 5

I jur pocignasce vas iſadna treptit.

Oro, ki varh hrasta visoka spavasce,

Potresagna na tâ raſbughjen pitasce,

S' cesaje gnem strah ti: komu hrast, Sjeverni'

Tot neſnasc ki iſ mjesti jadmi ide cemerni? 10

Poghledaj Voſeve kê ſovu ſvjeſde ti,

Ù oghgnu strascnu sve onamo gorjeti.

Namechje opet trjes varch Jove sarditi,

I jachju, vaj ſla ceſ! sasvime dospiti.

Kad obaſna od straha Oro uſrok tako lud, 15

Varſ pripas od maha, rece, i vesec bud.

Er scto mnisc onamo daje oghagn, ſnaj da nj,

Nego svetlos samo, kâ nikom ſla cini.

Po vedru nitse ti trjeskovâ strasci ikad,

Negh vihre reſcjati kad cjujesc iſnenad, 20

Sva i vidisc gustima nebesa kadnose,

Prikrisce oblazima, boj tebi p..vose,

Er Jovu strasce ja tad nosim mugne, ſnaj.

Tlac' tascta poghibja, pravihse pripadaj.

Pripov. XXXV.

Trjeſ is vedra Nebba nepada.

Hrâst, i Orrò

Trjes jednom udarri Hrâst, spaerscech svê Grane,

Trjesomſe privarri S' Sjeverſke Hrâst strane,

Svudiera cîm viddi svjetlitse po Nebbi,

Smetena prividdi poghibje kê sebbi?

Luddoje sumgnila da Trjes-je nesgoddi, 5

Opetſe straſcila Nesrechnoj jaoh sgoddi:

Krepkijeh s' dno sgilâ pocceſe treſtiti

Ko daje nemila ceſ hochie svaerſcitti.

Viſinom kî spâsce, Tresgna Orla probudi,

Hrâst skladno pitasce, kakavje jad trudi? 10

Gnemmu ona bessjeddi: slo kôse S' Sjeverra

Pripravglia, sad viddi Nebbome svudiera.

Ne viddisc leddena kô Svjesda sad gorri?

Kô siaju s' plamenna Nebbeſki sad Dvori?

Strascimſe da Giove nemetne saerditti 15

Oghgnene Trjeskove sa[...]svaerſcitti:

Cîm Orro sluscioje scto s' strahom govorri,

Bûd mirna, rekkoje, tvê saerze ne morri.

Oghgnuje prilika kâ svjetloſ neuddi,

Rad straha velika sumgniva nebuddi: 20

S' oblaka zaernoga kad Vikar nekrechie

Is Nebba vedroga tresnuti Trjeſ Nechie

Saercise kad Giove, bjesnose cîm jedi,

Ja trossim trjeskove kad Visgni naredi.

"Ghdje tascta poglubja, tlaccije na Svîti 25

Istina ghdjeno sija, buddise straſcitti.“

Priciza XXXVI.

Pr. Kogaje Smia upekla, boise i guscterize.

Tovar, i Guscter.

Selenoj Tovar cim na livadi pase

Bjeſcliv-mu prid ocim Guscter objavgljase,

Kise spuse niſ kraj starmen, i teghnu isctom

Nogu ù prolaſaj Tovaru kudom svôm.

Gnega er strah priuse ù biegh plahse dade, 5

Kriepitga on uſe, temu ſborit stade.

Slobodno sljedi ù tom grist mjestu travu ti,

Nechjuteja njedom himbom prihiniti.

Pace i kadabime nukala ſla voglja,

ſla-ti, o Pobratime, nemogu ucinit ja. 10

On govor na tise ustavi, i smetnuv strah,

Scto rece, jatise ù bieghstavih odmah,

Zjeniti ti nemoj beſ uſroka dae tô,

Livadi erme ù toj Smia upeci kruto.

Od tadese boim ja od svega scto laſi 15

Po tlima, i ſemglja, na koj me poraſi,

Snaj, ista da cini sumgnu-mi, po kojoj

Opaſnim nacini' ja stavgljam stupaj moj.

Tko ù tescko upade ſlo kegod od pria,

Samaga pripade sjeda od poghibia. 20

Pripov. XXXVI.

Kogaje Smja upekla, boj-se i Guscterize.

Tovar, i Guscteriza.

Livaddom svudjera cîm paſe Magarre,

Ochjuti Gusctera kod Noghe tadare,

Pobbjesge dalecce, morriga strah pravi

Gusctermu nù recce – Strahomſe rastavvi:

Nukame chjud huda, da tebbi nauddim, 5

Da sgivesc beſ truda, pravedno nu sgjudim,

Da gaerma grijesc ti slobbodno po Gorri,

I niscta na Svjti da saerze tvê morri.

Ustavvi stuppaje svê Tovar, i recce,

Plasciva Chjud mâje, sctò bjesgim dalecce: 10

Upekla kad Smja jest menne gnekada,

Semgliomſe scto svija, strascime josc sada;

Ovvo isto josc mjesto, gdje stojim, govorri,

Plascime jaoh cesto, strahom-me svegh morri:

"Kî tusgian upoje k' Slu mnoghu jedan-krat 15

Najmagne Slo koje buddega pripaddat.“

Priciza XXXVII.

Pr. Cemuje babi ſarzalo?

Baba, i ſarzalo.

ſcena, koj ſcivochja nestade mladosti,

Parva i svjetlochja jur proghje ljeposti,

Ù ſarzalu svojga videch liza sliku

Doba nakon mnoga prem onoj raſliku,

Koju ona opchjasce vidjet, kad bj mlada, 5

S' iſvanske sumgnjasce strane da prah pada,

Sirjahni oni prah, i hitio dase zkla,

S' togaje ona od mah od svudga ocistila,

Da bude kaſati scto ſcjudi. Tac cista

Onagase hvati, al vidje dase ista 10

Gnoj slika prikaſa, tjeme sjedinami

Puno, od obraſa bljedilo s' vrazkami.

Nezjenech, takav gnoj da slika biasce,

Kakvase ù zaklenoj ploci toj kaſasce,

Pocese sarciti ſarzalu, i ſvatiga 15

Laſciva, i jur priti ruſcno iſgharditiga.

Kroſ ſcjortu virechi Dikliza njeka tô

Sarzala i ſcjalechi nedostojna udes ſô

Na ovu ces ſla-te namjeri, govori

Sama sobom, kate [...] prikori, 20

Cim staros korit svû imalabi, i suhar.

Doksi mlad napravu sljedi; a kadsi star,

Stavna dobra, s' kima resise duh iscti,

I pravu ù gnima postavi slavu ti.

Pripov. XXXVII.

Cemuje Babbi Saerzalo.

Babba, i Saerzalo.

Kad Babba Mladdosti s' Zvjetkomſe raſdjeli

I s' hude starroſti Pramjoje vêch bjeli:

Saerzalo jest kada gleddala: - Ghdje menni

Jest Ljeppos? – Napadda da praha nagn zjeni,

Nu kadar occiſti gleddajuch opeta 5

Svoj prikor viddi iſti, gorkoje ki smeta.

Sramotte svê sljede, nevoglia svâ prava,

Obbrasse cîm bljede naſira braſkava.

Gnoj erbo Prilika priasgna nie bila,

Jest s' jeda velika Saerzalo rusgila: 10

To ciuje Dikilzza, scto Babba prikorri,

Millosna ter liza Saerzalu govorri:

Rugajse ti Sgeni, korrite kâ dosti,

Da krivſi ti zjeni s' gne tescke staroſti.

"Pristojna Mladu jes svà skladdnoſ na Svjeti, 15

Nêk iscte bogliu ceſ, starresu kôm Ljetti,

Er redom naravvi, smaert nie dalecce,

Usrokmu bud pravi, da slavvu sgar stecce.“

Priciza XXXVIII.

Pr. Nie plemena do slavna imena.

Muha, i Mrav.

Beſocno tasctima Muha uſch?ogljena,

Dicise dobrima, i tragom plemena.

Ja, vegljasce, kao ti narod od blaſceni'

Bogataz ù lasti provodim moje dni.

Svim meu raskoscjami obilno ſcivem ja. 5

Sveghme i ù polacjami vidjeti jes kraglja,

Gostimse pretilo s' tarpeſe gnihove,

Gospam lize ù bilo i dajem zelove.

Kad rece ova, zjelo mravka zarnomasta

Ù Oksanu tjelo svjetlo vidje ù cjas tâ, 10

Mravka, dicni kie iſghled truda bio,

I ſa lâs ſnao nie, svesctoje ſcivio.

Svjerizu tlacit stao tad rjecim oholnim,

Erese priprosta smuzala bj po tlim,

I ſcivot er vas svoj (sctoje ubogu slicno) 15

Jesci ò potisctenoj provede nedicno.

Tù tako tlapa cim ludo, po nesrechi

Lastoviza s' naghlim krilim doletechi

Kgljunomju eto hita, i diku hvagljenu

Mal pri plemenita od roda i istu gnu 20

U tmastu tarbuha propast ſakopaje.

Tako dospje muha, i ino neostaje

Od gne, negh spomena marſechja hvastanja.

A mravku imena glas svud beſ prustanja

Leti, ù Oksanu ſatvoren er on jes 25

Veglja kraglja ù stanu, svoga krasna ures.

Kuchje i od plemenite tkogodje iſrod, tmast mre,

Cesto a imenite cini krepos sebre.

Pripov. XXXVIII.

Nie plemena do slavna immena.

Muha, i Pcella.

Ispraſnom nadmena bî Muha vrjednosti,

Svojega plemmena hvaliſe sa dosti:

Prohoddim rad srechie veselo dni moje,

Usgivam odvechie pridraghe pokoje;

Mè Plemmſtvo potlacci pristojno sctò nie, 5

Ù Banſkom Polacci pribivam cestje;

Isctami nestanne srechnaſam udessa,

Davami svegh hrane kraglevſka Taerpessa,

Obhoddjm Obraſse liepijeh Gospojâ

Nacinnit omraſse posgjuda jest moja. 10

Cîm ovvo govorri, tuj Mrava rasgleda

Kôm Tjelo satvorri krugh svjetal: Isgleda

Svakkomu kî bio hrabrenna rad truda,

Dokleje sgivjo prattiga ceſ svuda

Rusgnomu govorri na nacin svoj himben, 15

Semgljomſe, prikori, scto vuce potiscten,

Da svega nestane, nejmaſce da ceſti,

Aerghiavve da hrane sillovvan isjesti:

Cîm Muha bessjedi, cîm tako sgjamori,

Cjoppa gnu sljedi, smaertnoje ter morri: 20

. Nesrechno dospije, hvagljena s'gnôm vlaâſti,

K' utrobbi sabbje Cjoppa gne cjaâſti.

Scto vajmeh ostaje! Maerſechia spomena,

Saplati cîm vaje slavnoga plemmena.

Glaſsovit do vjka Mravakchie sgivjeti, 25

Gneggovva cîm Slikka pribiva na svjeti.

"Kî svoga plemmena Svjettlosti ne cjaâſti

Ti Ciovjek immena bittichie svegh tmaâſti.

Potiscten krepposti svê sterre dalecce,

Kad sebbi sa dosti na Svjetu cjaâſ stecce.“ 30

Priciza XXXIX.

Pr. Bogljeje doch kasno na goſbu,

negh ſa ran na kavghu.

Pas raſdarpjen od druſieh.

S' jescjom ghlad dabi kom moghli ſajaſiti,

Dva stranom raſlikom videse psa iti.

Put livadâ jedan ſelenihse odpravglja,

I ſghled ù scto na stran' on svaku upravglja,

Ù gaju vidjeti damuse puta van

Pse njeke, k' gnim leti, i doghje ſapiehan.

Na goſbi nagheijh Ovze, na pol kâju

Jur iſjedena od gnih, al er i gnem daju

Ostatka jesti tâ sebe srechna ſvoje,

Na svarhu obilata obroka er doscioje, 10

Pokli s' tim nasiti milese do voglje.

Pas naumi otiti drughi, ghdise koglje,

I cimse nezknechi uputi, eto na pse

Njeke po nesrechi i on namjerise,

Koise goveda ſa rep stasce klati, 15

Od gnihga ki jeda sam sebi prihvati.

Oni, er strahihje, meu gnim dase i ovi

Umjescjat neustie pridoſcjalaz novi,

Svi skupno na gnega ſcesrozi? udarisce,

I vas, cim darpega, harbatmu iſranisce. 20

Meu sobom ſarate kadse ki, i srjecese,

Bjeſci, dase na te gnihov bjes ne otrese.

Pripov. XXXIX.

Boglieje doch kaſno na Gosbu,

negh saran na kavghu.

Paſ raskinnut od Drugovaâ.

Da Moghu nach Hranu, svê smirech laccnoſti,

Na drughu Psi stranu poghiosce s' haerloſti.

Jedanſe cîm morri nach travne Livade,

Dva kucka po Gorri vidjetmu jest tade,

Pohleppan dohoddi k' gnjm tada: daerpitti 5

Polu-Ovze nahoddi, kê budde jestitti:

Blasgena sa dosti sebbeje zjennio,

Oggloddat cîm kosti nieſe ljennio.

K' komardi drughje tad poscio, cîm ſretta

(Pristupit nesmije) saerdittâ dva Psettâ: 10

Volovvom nemillo daerpusse na kudi,

Cjebi to bilo pohleppan Paſ trudi.

Cîm novvi pristanne Paſ, gnegga gleddaju,

Smaertnemu tad? ranne nemillo davaju.

"Bjese kogodi, stoj s' mirom, ne teghni, 15

Da ti se nesgoddi Slò koje, pobjeghni.“