Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona kovacicantun01

CroALa, 2017-11-20+01:00.

Persona kovacicantun01

Kovačić, Antun Kovačić, Antonio Kovačić, Antonius 1867 Đakovo

Jedina latinska prigodnica spjevana povodom nagodbe koju su 1867. sklopile Austrija i Ugarska tiskana je u Osijeku i svrstana je među ode. Caru Franji Josipu i njegovoj supruzi posvetio ju je Gradski magistrat Slobodnog kraljevskoga grada Osijeka. Pjesmu je sastavio, kako čitamo u završnom dijelu pjesme, đakovački svećenik Antun Kovačić i posvetio ju je Franji Josipu, koji se nakon sklapanja nagodbe naziva kraljem Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Pjesma se sastoji od 71 sapfičke strofe, a podijeljena je na sedam cjelina nazvanih prema motivima koji prevladavaju: orao, kralj, Genij, kruna, Olimp, božice i Sunce. Pravilnost kompozicije vidljiva je u jednolikom rasporedu sapfičkih strofa: svaka se cjelina sastoji od 11 strofa, jedino je prva cjelina, kojom dominira motiv orla, sastavljena od 5 strofa. Pridavši pojedinim slovima u sintagmi “Mira de fama regis apostolici imperio clemens gaude Francisce Josephe” brojčanu vrijednost, autor je u konačnici, zbrojivši sve brojčane vrijednosti dobio godinu 1867., godinu krunidbe Franje Josipa. Na kraju je pjesnik kombinirao riječ i sliku: sintagme je rasporedio u četiri koncentrična kruga. Riječi su poredane tako da, čitane ukrug, tvore smislene cjeline, a svako slovo sintagme početno je slovo nove sintagme. U koncentričnim krugovima čitamo redom ove smislene cjeline: 1. Franciscus Josephus primus imperator et rex noster apostolicus vivat 2. Charta Phoebea consignata cesareo Regiae apostolicae maiestatis honori 3. ab Antonio Kovacic Essekinensi presbytero ac roseo coronationis festo 4. Francisce Josephe mira de fama regis apostolici imperio clemens gaude Prvi je krug podijeljen na 12 dijelova, prema astrologiji koja poznaje 12 zodijačkih znakova i u njemu iščitavamo sintagmu navedenu pod brojem 1. U ostala tri kruga svako slovo pojedine riječi sintagme početno je slovo nove sintagme i u tim se sintagmama podudaraju troslovni završetci triju riječi (npr. Hungariae – variae – ariae; diligit-seligit- exigit), tako da u svakom krugu imamo dvadeset cjelina s po tri riječi, kojima su podudarni završetci. U sredini je Sunce, a grafički raspored slova predstavlja njegove zrake koje obasjavaju. Po obradbi motiva u pjesmi može se zaključiti da je prigodnicu spjevao svećenik. Motiv orla na početku pjesme pjesniku nije samo simbol vladarske moći Habsburgovaca, već mu je i simbol jednog evanđelista. Okrunjenog kralja uspoređuje sa starozavjetnim kraljem Davidom, a njegova sina prijestolonasljednika s Davidovim nasljednikom Salomonom. Jupiter nije samo vladar Olimpa, već je i sudac svijeta. Anđeo je u snu opomenuo papu kojem vladaru treba staviti krunu, baš kao što je anđeo prema Evanđelju po Mateju u snu poslao opomenu Josipu (Mt 2, 12 i d.). Za tvorca pjesme autor rabi riječ psaltes, koja se u književnosti kasne antike rabila i prije pojave Jeronimove Vulgate (Kvintilijan, Marcijan Kapela), no u Svetom pismu ta je riječ češća pa je njezinu uporabu treba pripisati utjecaju Svetog pisma prije nego tekstova iz kasne antike. Galić Bešker, 2010

Zbirka pjesama đakovačkog svećenika Antuna Kovačića tiskana u Osijeku 1869. dobar je primjer za određivanje pjesničkih vrsta prema stihovima kvantitativne metrike koji su se u to doba rabili. Posvećena je svećeničkoj obljetnici pape Pija IX, a pjesme su tematski raznovrsne. U autorovoj žanrovskoj svijesti pjesme u heksametrima bile su carmina heroica iako su govorile o svecima, a ne o bogolikim junacima koja čine čudesna djela; pjesme u elegijskim distisima bile su jednoznačno određene prema svojima metrima i zvale su se elegije. Sve ostale pjesme, spjevane u prvoj i drugoj asklepijadskoj strofi i u sapfičkoj strofi, te u strofama koje više ne podliježu načelima kvantitativne versifikacije, već pripadaju silabičkoj versifikaciji autor je označio sintagmom carmina lyrica.

svećenik prigodnica Poezija