Persona horvatovicd1e668

Horvatović, Marko 1793

HORVATOVIĆ, Marko Antun (Horvath, Horvatić, Horvatovich; Marcus Antonius), konstruktor amater i pjesnik (Orahovica, u pol. XVIII. st. — Zagreb, 10. I. 1821). Kako je malo životopisnih podataka o njemu, pretpostavlja se da je pohađao požešku gimnaziju u drugoj pol. 1750-ih. Poslije je, nakon bogoslovnih nauka, u Požeškim Sesvetama bio kapelan, 1769. privremeni upravitelj te župnik do umirovljenja 1792. Potom je neko vrijeme bio pomoćni svećenik u Petrinji, a naposljetku je od 1806. boravio u Zagrebu kao altarist župne crkve sv. Marka. Djela, uglavnom pjesme, pisao je na latinskome (prigodnice u čast caru Franji II, Beč 1793, i banu I. Gyulayu, Zagreb 1814. u dva izd.) i hrvatskom jeziku (o Napoleonovu pohodu na Rusiju 1812, Beč 1814, i prigodnica u čast đakovačkom biskupu M. K. Raffayu, Zagreb 1816). U Petrinji se zacijelo zainteresirao za riječno brodarstvo, pa je napisao knjižicu Način laglji velikih lađah, i uz vodu, i niz vodu putovanja (1804), koju je uskoro (1806) tiskao kao prošireno izdanje na njemačkom jeziku. Kako bi smanjio broj konja za uzvodnu vuču, H. je zamislio brodski pogon »veslatim krilima«, tj. na prednjem i stražnjem kraju broda po jedno poprečno vratilo na kojima je, na oba brodska boka, učvršćeno po jedno pogonsko kolo s po 16 lopatica djelomice uronjenih u vodu. Pogonska bi kola pokretala potjerna ili nagazna kola, povezana zupčanicima s pogonskim vratilima, a svako bi kolo gazio jedan ili dva čovjeka. Takav je pogon kombinirao s jedrima, dok je za nizvodnu plovidbu praznog broda predviđao samo kormilara. U knjižici je objavljena i uglazbljena njegova Lađarska pjesma, kojom se imao određivati ritam rada. U njemačkom je izdanju zastupao stanovitu tipizaciju i prilagodbu oblika i dimenzija broda riječnoj plovidbi, a za nizvodnu plovidbu istaknuo korisnost »dugoga hrvatskog vesla«. Također je ustvrdio da su mnogi slavonski brodovlasnici uredili brodove na njegov način. Knjižica je jedan od prvih radova na hrvatskom jeziku o tehnici i prometu riječnog brodarstva te prinos poznavanju tadašnjeg brodarstva na Savi i Kupi i tamošnjeg nazivlja. DJELA: Nacsin lahglyi velikih lagyah, i uz vodu, i niz vodu putovanya. Zagreb 1804. — Vorschläge zur Erleichterung der Schiffahrt auf Strömen und Flüssen. Agram 1806. — Kruna Naj vechih Vitezovah Velikog Franca Cesara Austrianskoga, i Naj vechega Aleksandra Cara Rusianskoga Sile Francuske Obladîtelyah. Posvechena Imenu Naj vechega Aleksandra. Becs 1814. LIT.: J. Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910. — R. Strohal: Svećenici i hrvatski književnici u 18. i početkom 19. vijeka ovkraj Velebita. Katolički list, 61(1910) 47, str. 373. — J. H.: »Veslata krila« Marka Antuna Horvatovića. Novi list, 1(1941) 129, str. 40. — Ž. Dadić: Marko Antun Horvatović. Priroda, 63(1974) 10, str. 306–307. — V. Muljević: Požeški graditelji, konstruktori i inženjeri. Zbornik radova znanstvenog simpozija »Prirodoslovna baština Slavonske Požege«. Slavonska Požega 1977, 84–89. — Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 2. Zagreb 1982. — V. Muljević: Marko Antun Horvatović i njegov brod s lopatičnim krilima. Hrvatski patentni glasnik, 2(1995) 3, str. 649–651. — Isti: Marko Antun Horvatović. Konstruktor riječnog broda i pisac. Encyclopaedia moderna, 17(1997) 47, str. 54–57. Vladimir Muljević i Ljubica Anđelković (2002) HBL Vladimir Muljević i Ljubica Anđelković (2002)

ID

Auctoritas

VIAF: 305485846

Opera

Numero: 4

opusid21983682
opusid21983779
opusid21983876
opusid21983973