Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona gyulaymarosnemethd1e618

CroALa, 2017-11-20+01:00.

Persona gyulaymarosnemethd1e618

Gyulay Maros-Nemeth, Ignjat 1827

GYULAY, Ignjat (Ignàc), general topništva (Sibiu, 11. IX. 1763 – Beč, 11. XI. 1831). Sin podmaršala Samuela Gyulaya grofa od Máros-Németha i Nádaske. Vojnu službu započeo kao kadet 1781. te službovao u pješačkim pukovnijama. Kao major 1788. sudjelovao je u austro-turskom ratu 1788–91. God. 1790. bio potpukovnik i zapovjednik Hrvatskog frajkora (dobrovoljački zbor) J. F. Vukasovića, koji je već u siječnju rasformiran i sveden na 1. bataljun, poznat pod nazivom Gyulayev frajkor s kojim se G. iskazao 1790. u bitki za oslobođenje Cetina. Od 1793. zapovijedao protiv Francuza ugarskim dobrovoljačkim zborom u sastavu armije u Porajnju te se istaknuo prilikom probijanja bojišnice kraj Weissenburga (Wissembourg) 1793. i u bitkama u blizini Schwegenheima i Kaiserslauterna 1794. Pukovnik te zapovjednik 31. linijske pješačke pukovnije i istoga dobrovoljačkog zbora postao je 1795, sljedeće godine iskazao se u bitki kraj Haslacha u Porajnju te u borbama kraj Kemptena i Memmingena. General-bojnikom postao je 1797. i potom bio zapovjednik Carevinskoga kontingenta (Reichscontingent) na talijanskom ratištu do mira u Campo Formiju 1797. U obnovljenom ratu protiv Francuske 1799. kao brigadir austrijske vojske u Porajnju iskazao se u bitkama kraj Ostracha i Stockacha, potom bio promaknut u podmaršala i postavljen za pukovnika vlasnika 60. linijske pješačke pukovnije. Nakon Lunévilleskog mira 1801. služio kao zapovjednik divizije u Pešti, a po izbijanju novog rata zapovijedao divizijom u Njemačkoj i istaknuo se u bitkama kraj Haslacha i Thalfingena. U travnju 1806. imenovan hrvatskim banom, ali je zbog vojnih dužnosti vrlo malo boravio u Hrvatskoj, gdje su ga zamjenjivali zagrebački biskupi M. Vrhovac i A. Alagović. God. 1809. bio zapovjednik u Italiji i Tirolu te sa u Hrvatskoj skupljenim postrojbama ratovao protiv Francuza u Kranjskoj i južnoj Štajerskoj. Po zaključenju primirja povukao se u Čakovec i tamo dočekao potpisivanje mira u Schönbrunnu 1809. Nakon predaje hrvatskih graničarskih pukovnija pod francusku vlast uputio im proglas na kajkavskom narječju u kojem je istaknuo njihove zasluge u dotadašnjim ratovima te svoje žaljenje zbog uvjeta mira. Za mira uglavnom se bavio svojim redovitim banskim poslovima, a po izbijanju novog rata protiv Napoleona 1813–14. imenovan je generalom topništva i postavljen za zapovjednika 3. armijskog zbora Glavne armije te 1813. sudjelovao u bitkama kraj Dresdena 26–27. VIII. i Leipziga 16–19. X. te u borbama 1814. na tlu Francuske. Prilikom Napoleonova povratka s Elbe 1815. obnašao dužnost glavnog zapovjednika u Austriji te nije sudjelovao u borbama. Od zaključenja mira 20. XI. 1815. do 1823, kada je postavljen za zapovjedajućega generala u Češkoj, boravio u Zagrebu i obnašao banske dužnosti. God. 1829. postavljen za zapovijedajućega generala u Beču, 1830. bio predsjednik Dvorskoga ratnog vijeća, a kroz cijelo to vrijeme zadržao i dužnost hrvatskog bana, pa je po toj osnovi sudjelovao u radu Ugarskog sabora. Iako zbog vojničkih dužnosti nije mogao redovito boraviti u Hrvatskoj, dužnost bana smatrao je izrazito znamenitom i simpatizirao s hrvatskim težnjama. Vodio kupovinu palače baruna F. Kulmera koja je preuređena u »zemaljsku kuću i bansku palaču«. Dobio više visokih vojničkih odličja, 1794. Viteški križ Reda Marije Terezije, 1799. Zapovjednički križ Reda Marije Terezije, 1830. Viteški križ Reda Zlatnog runa i Veliki križ Reda sv. Stjepana. Pokopan je u zagrebačkoj crkvi sv. Katarine. LIT.: Österreichischer Militär Almanach, 6–25. Wien 1795–1814. – Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthums. Wien 1815–1832. – J. Hirtenfeld: Der Militär- Maria Theresien- Orden und seine Mitglieder, 1. Wien 1857, str. 237; 2. str. 439, 564–568; 3. str. 834, 1276, 1279; 4. str. 1737, 1742. – I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 4. Pest 1858, 487–489. – Die Hofkriegsratpräsidenten und Kriegsministern der K. u. k. österreichischen Armee. Wien 1874, 51. – J. Lukeš: Militärischer Maria Theresien-Orden. Wien 1890. – I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 58. – R. Horvat: Povijest Banske palače. Zagreb 1916, 11–25. – Ranglisten des kaiserlichen und königlichen Heeres. Wien 1918. – J. Neustädter: Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848, 1. Zagreb 1994, 166, 253, 461. Damir Karbić (2002) HBL Damir Karbić (2002)

ID

Auctoritas VIAF: 305525479

Opera

Numero: 2

opusid21972355 Sermo exc. ac ill. dni. comitis Ignatii Gyulai de Maros Nemeth et Nadaska ..., dum ... Carolum Erdody de Monyorokerek ... in officium et dignitatem supremi ac perpetui comitis inclyti comitatus Varasdinesis ... 20a. Septembris 1827. : Varasdini solenni ritu installaret pronunciatus
opusid21972452 Sermo dni. comitis Ignatii Gyulai de Maros Nemeth et Nadaska ... occasione celebratae 22. Augusti 1825. generalis praefatorum regnorum congregationis pronunciatus