Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona gucet02

CroALa, 2017-11-20+01:00.

Persona gucet02

Gučetić, Ivan Ioannes Gotius Gozeus Goze Gozze de Gozze de Goze 1451. Dubrovnik Otac: Stjepan (Stijepo), u. 1453(?). Stric Bartul. 14xx_3_third 11.3.1502. Dubrovnik

LHP

Dubrovnik, Budim, Napulj govori ljubavna lirika prigodnice novela Poezija Proza

Učenik Tidea Acciarinija i član njegova kruga: Sigurno je zajamčen Acciarinijev boravak u Dubrovniku od 1477. do 1480. gdje je »praeceptor scholarum in schola a sponge« (u gradskoj školi u palači Sponza) u kojoj su se tada obrazovali dubrovački humanisti Ilija Crijević, Ludovik Crijević Tuberon, Karlo Pucić, Luka i Jakov Bunić, Ivan Gučetić

Od 1471. član je Velikoga vijeća, sudac 1487, 1489. i 1496. te knez 1501.

Ivan Gučetić piše nadgrobni epigram za Domizija Calderinija (1446-1478). Novaković 2003

Ivan Gučetić piše iz Dubrovnika u Ferraru Tebaldu Tebaldiju, tajniku vojvode Ercolea I d' Este: kako se Battisti Guarinu dopala Gučetićeva knjižica stihova? Restat ut me tuo praeceptori iterum atque iterum commendes; ad quem mitto libellum carminum meorum: de quibus quicquid sentiet ad me scribas obsecro. Bertoni 1931, 227 Škunca 1971, 54, bilj. 33 (pogrešan Tebaldeo)

Angelo Poliziano, u dane korizme, piše iz Firence Ivanu Gučetiću. Cerva, Bibliotheca Ragusina Poliziano, Letters (I Tatti)

Gučetić piše epigram Jakovu Buniću koji će biti objavljen 1526, kao popratnica uz Bunićeva djela: Ioanes Gotius Iacobo Bono. Seu tibi Pegasides ueniunt in uerba sorores...

Ivan Gučetić u Budimu drži panegirik hrvatsko-ugarskom kralju Vladislavu II. U dubrovačkom izaslanstvu Frano Sorkočević i Stjepan Zamanja. Gučetić je tekst govora poslao egerskomu biskupu Tomi (= Bakócz Tamás ab Erdőd, kardinal, 1493-1497; 1442-1521), glavnomu kraljevu tajniku, i popratio ga pismom u kojem moli biskupa da mu dade svoj sud. Češki erudit Venceslav Rovné, tajnik Petra Rosenberga, češkoga potkralja, vjerojatno ga je tada prepisao. A. Fiálova i J. Hejnic: Ioannis Gotii Ragusini »Panegyris Vladislao regi dicta«. Archivum Trebonense (České Budějovice), 1(1971) str. 151–172.

God. 1497. održao je govor i pred napuljskim kraljem Fridrikom. Taj je govor i poslanstvo Ilija Crijević popratio epigramom (citira u nadgrobnom govoru: hoc illi monimentum mei libelli in secundam orationem seruant: Non mage Dulichium procerem testatur Homerus...).

Spominje ga Sabellico u Eneadama: Floruerunt, inquit, Sixto pontifice Delmatici nominis Helius Cervinus Rachuseus, poeta insignis, et Ioannes Gotius orator, eius municeps, Marcus Marullus Spalatrensis... Sabellico, Enneadis X liber VIII, Basel 1538: 758

Knez Republike.

Ilija Crijević drži mu nadgrobni govor. Nevenić-Grabovac 1974

GUČETIĆ, Ivan (de Goze, de Gozze, Gotius, Gozze; Ioannes), pjesnik (Dubrovnik, 1451 – Dubrovnik, 11. III. 1502). Otac mu je umro kad je imao dvije godine, pa je brigu o njem i odgoj preuzeo stric Bartul. Preuzeo obiteljske trgovačke poslove, vratio dugove te oporukom znatan dio imutka ostavio u javne svrhe. Od 1471. član je Velikoga vijeća, sudac 1487, 1489. i 1496. te knez 1501. U dubrovačkome humanističkom krugu cijenjen kao vrstan poznavatelj latinskoga i grčkoga jezika. Posjedovao je bogatu knjižnicu s djelima Livija, Terencija, Priscijana, Aristotela (Etika), Donata, Nonija Marcela, Solina, Ovidija, Juvenala, Cicerona i dr. Kretao se u krugu T. Acciarinija, prijateljevao s M. Bečićem i S. M. Crijevićem , koji ga u posmrtnome govoru Oratio funebris in Ioannem Gotium hvali kao izvanredno talentirana pjesnika. O njegovu pjesnikovanju pohvalno je pisao i A. Poliziano, kojemu je slao svoje zbirke na ogled, a bio je u vezi i s B. Guarinijem i humanističkim krugom na dvoru d’Este u Ferrari. Crijević navodi da je G. prvi u domovinu donio atičku poeziju i Isokratovu retoriku te umijeće izražavanja na grčkome i latinskome jeziku, a pisao je i na hrvatskome: Adde quod Illurico tot carmina nectare condis (K tomu, tolike pjesme začinjaš ilirskim nektarom). Pred smrt je spalio tri svoje zbirke ljubavnih pjesama, pa se o njegovu umijeću može suditi tek iz navoda suvremenika. M. Franičević drži kako u Ranjininu zborniku »teško da ima njegovih pjesama«. Poznate su samo dvije Gučetićeve latinske prigodnice: pet dvostiha u pohvalu Jakovu Buniću, objavljenih na kraju Bunićeva djela De vita et gestis Christi (Rim 1526, str. 287) i devet dvostiha ugarsko-hrvatskomu kralju Vladislavu na kraju govora Panegyris Vladislao regi dicta, održanoga u kolovozu 1493. Tada je dubrovačko izaslanstvo, u kojem su, uz Gučetića, bili Frano Sorkočević i Stjepan Zamanja došlo u Budim izraziti kralju Ladislavu radost Dubrovnika što je 1490. preuzeo ugarsko-hrvatsku krunu i dobiti od novoga kralja potvrdu dotadašnjih prava i povlastica. G. je tekst poslao egerskomu biskupu Tomi, glavnomu kraljevu tajniku, i popratio ga pismom u kojem moli biskupa da mu dade svoj sud. Češki erudit Venceslav Rovné, tajnik Petra Rosenberga, češkoga potkralja, vjerojatno ga je tada prepisao. Tako se panegirik sačuvao u ostavštini obitelji Rosenberg u DA u Třeboňu (Ioannis Gotii legati Rhagusini Panegyris Vladislauo Hungarie et Bohemie regi, principi invictissimo dicta, Familiae Rosenbergicae Historica 3356), a objavili su ga 1971. Anděla Fialová i Josef Hejnic u Archivum Trebonense. Gučetićev pohvalni govor ima sve osobine panegirika kakav je u rimsku književnost uveo Plinije. G. odlično poznaje tradiciju panegirika, što dokazuje strukturom govora i općim mjestima, a pojedine slike i motive preuzima iz Plinija i iz zbirke Panegyrici Latini. God. 1497. održao je govor i pred napuljskim kraljem Fridrikom. Njegov besprijekoran latinski jezik i suvereno vladanje stilskim figurama bili su povodom Crijeviću da ustvrdi kako je držao izvrsne govore kojima je sebi i domovini priskrbio veliku čast ( loculentissimas habuit orationes, quibus et sibi et patriae non mediocri fuit honestamento). Nije sačuvana njegova knjižica Delphinus, pisana, kako navodi Crijević, u nevezanu slogu, ali je njezin sadržaj – prijateljstvo dubrovačkoga ribara i delfina – poznat iz Crijevićeve pjesme Ad Ioannem Gotium, objavljene u zbirci U. Appendinija Carmina. Accedunt Selecta illustrium Ragusinorum poemata (Dubrovnik 1811, str. 202–204). LIT.: A. Politiani: Operum tomus primus, Epistolarum libros XII. ac Miscellaneorum Centuriam I. complectens. Lugduni 1550, 121–122.Secundus tomus Operum M. Antonii Cocii Sabellici. Basileae 1560, 999.K. Jireček: Beiträge zur ragusanischen Literaturgeschichte. Archiv für slavische Philologie (Berlin), 21(1899) str. 451–452, 516–518.G. Bertoni: Relazioni letterarie fra umanisti a Ferrara e a Ragusa. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru o 70-oj godišnjici života. Dubrovnik 1931, 227–228.P. Kolendić: Izbor A. Policijana za rektora u Dubrovniku. Zbornik radova SANU (Beograd), 1952, 17, str. 9–17.I. Mahnken: Dubrovački patricijat u XIV veku. Beograd 1960, 253.M. Franičević: Zbornik Nikše Ranjine i pjesnici XV. i prve polovice XVI. st. Forum, 6(1967) 5/6, str. 624.V. Gortan i V. Vratović: Temeljne značajke hrvatskog latinizma. Predgovor u: Hrvatski latinisti, 1. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 2. Zagreb 1969, 10.A. Fiálova i J. Hejnic: Ioannis Gotii Ragusini »Panegyris Vladislao regi dicta«. Archivum Trebonense (České Budějovice), 1(1971) str. 151–172.I. N. Goleniščev-Kutuzov: Il Rinascimento italiano e le letterature slave dei secoli XV e XVI, 1. Milano 1973, 48.D. Nevenić-Grabovac: Oratio funebris. Živa antika (Skopje), 24(1974) 1/2, str. 333–363.S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2–3. Zagreb 1977, 223–225, 338–339. Olga Perić (2002)

Novaković, Darko: Nepoznati epitaf Ivana Gučetića talijanskom filologu Domiziju Calderiniju [Hitherto unknown epitaph to the Italian philologist Domizio Calderini by Ivan Gučetić] In: Hrvatska književna baština, knjiga 2. Zagreb : Ex libris, 2003, S. 131--134 Angelo Poliziano: Letters. Vol. 1: Books I–IV. Edited and translated by Shane Butler. The I Tatti Renaissance Library, Vol. 21. Harvard University Press, 2006. 0674021967. xiii + 362 pp. (Polizianovo pismo Gučetiću (pp. 279–81)

Opera

Numero: 7

gucet02-p01-1493 Ioannis Gotii legati Rhagusini Panegyris Wladislao Hungarie et Boemie regi, principi invictissimo dicta
gucet02-p02-1478 Epigramma in morte Domiti Calderini
gucet02-c01-1526 Ioannes Gotius Jacobo Bono
gucet02-c02-1478 Epitaf Domiziju Calderiniju
gucet02-p01-1493 Ioannis Gotii legati Rhagusini Panegyris Vladislao Hungarie et Bohemie regi, principi invictissimo dicta
gucet02-p01-1493.epist Ioannes Gotius reverendissimo in Christo patri domino Thome, electo Agriensi et supremo regis Pannonici cancellario s. d.
gucet02-p02-14xx Delphinus
gucet02-c02-14xx