Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona gasparicd1e525

CroALa, 2017-11-20+01:00.

Persona gasparicd1e525

Gašparić, Grgur Josip 1748

GAŠPARIĆ, Grgur Josip (Gasparich, Gregorius Josephus), kanonik (Rakovec, vjerojatno Vrbovečki, o. 1701 — Zagreb, 5. XI. 1761). Trogodišnji studij filozofije pohađao u Zagrebu, teologiju od 1721. studirao u Hrvatskom zavodu u Beču, a za svećenika je zaređen 1725. Službovao je u župama Zagrebačke biskupije, 1732. preuzeo župu u Kalniku, 1734. u Križevcima kada je premješten u župu Visoko u današnjem zelinskom dekanatu. Na poč. 1735. župu je pohodio kalnički arhiđakon Ivan Kos te tom prigodom o Gašpariću zapisao kratke životopisne podatke nazvavši ga župnikom i pomoćnikom arhiđakona (vicearchidiaconus). Potom je postao podlektorom (sublector), a 1737. imenovan je zagrebačkim kanonikom. God. 1738. izabran je za rektora Hrvatskog zavoda u Bologni, dužnost preuzeo u veljači 1739. i obnašao do svibnja 1742, a papa Benedikt XIV. imenovao ga je na poč. 1741. svojim komornikom. Po povratku u domovinu spominje se kao prefekt šuma i trga 1747, ispovjednik 1750. i dekan 1752. kada postaje čazmanskim arhiđakonom i 1753–59. vizitira dubički arhiđakonat. U međuvremenu je 1755. bio sisačkim španom, 1758. imenovan dubičkim arhiđakonom, a 1758–60. obnašao dužnost čuvara pečata. Prigodom smrti biskupa J. Branjuga 1748. sastavio je i 10. VI. održao posmrtni govor, koji je potom dao tiskati pod naslovom Turdus Aetate postremus, Praestantia Primus, unicus e suis superstes, implacabili mortis jaculo de Junipero Prostratus (Zagreb s. a.). G. je bio suvremenik B. A. Krčelića koji ga s nesklonošću spominje u svojim Annuama, a kao ugledan i utjecajan član zagrebačkoga Kaptola bio je i sam uvučen u Krčelićev sukob s Kaptolom i biskupom F. Thauszyjem. Budući su bili na protivnim stranama, Krčelićevi navodi o Gašpariću nisu objektivni. LIT.: V. Noršić: Hrvatski kolegij u Beču. Croatia sacra, 1 (1931) 1, str. 157. — B. A. Krčelić: Annuae ili historija 1748–1767. Zagreb 1952. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971, 209. — A. Lukinović: Zagreb — devetstoljetna biskupija. Zagreb 1995, 242. — A. Sekulić: Juraj Branjug 1723–1748 (u: Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb 1995, 396). — K. Dočkal: Hrvatski kolegij u Beču 1624–1784. Collegium Croaticum Viennense. Wien—Zagreb 1996. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Kaptolskom arhivu, Zagreb, str. 764, 777, 790–791). Pejo Ćošković (1998) HBL Pejo Ćošković (1998)

ID

Auctoritas VIAF: 305596808

Opera

Numero: 1

opusid21966587 Turdus aetate postremus, praestantia primus, unicus e suis superstes, implacabili mortis iaculo de iunipero prostratus a venerabili Capitulo Zagrabiensi deploratur in exequiis ... Georgii de Braniugh ... episcopi Zagrabiensis ... a.s. : MDCCXLVIII die X. Juni