Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona galzignad1e518

CroALa, 2017-11-18+01:00.

Persona galzignad1e518

Galzigna, Ivan Petar 1795

GALZIGNA, Ivan Petar (Galcinja, Galzinja, Gocinić, Gočinić; Giovanni Pietro), biskup (Rab, 5. VIII. 1740 — Rab, 27. XII. 1823). Potječe iz rapske plemićke obitelji Galzigna. Temeljna znanja iz gramatike stječe u domovini, uči više razrede gimnazije u Veneciji, gdje potom studira filozofiju i teologiju te građansko i crkveno pravo, završivši školovanje doktoratom iz teologije i obaju prava na sveučilištu u Padovi. Po povratku u domovinu 1775, rapski biskup I. M. A. Dall’Ostia imenovao ga je kanonikom teologom, pomoćnikom pohoditelja i sinodalnim ispitivačem svećeničkih kandidata, kojima je — kao i benediktinkama — držao duhovne vježbe. Prije 1786. postao je kaptolskim starješinom. Stekao je i glas propovjednika. God. 1785. povjerava mu zadarski nadbiskup I. Carsana brigu oko ponovnog tiskanja glagoljskog časoslova, na kojem je G. radio do potkraj 1791. dulje boraveći u rimskom Zavodu Kongregacije za širenje vjere. Tekst, koji su već ranije pripremili M. Karaman i M. Sović, popratio je komentarom iz filozofije i teologije i tiskao ga u Rimu 1791. pod naslovom Breviarium Romanum Slavonico idiomate (Časoslov’ rimskij slavenskim’ êzikom’). S latinskoga je na hrvatski preveo djelo Officia sanctorum Slavonico idiomate recitanda de praecepto ex indulto apostolico in aliquibus locis (Čini světyh’ slovenskim êzykom glagolemyh pod’ zapovědiju izvoleniem’ apostolskim’ V’ někih městěh’), koje je uz pomoć franjevca trećoredca A. Juranića tiskano glagoljicom u Rimu 1791. Za boravka u Rimu često je vodio teološke rasprave što mu je omogućilo da nakon polaganja javnog ispita stekne akademski stupanj na tamošnjem Teološkom fakultetu, ali je on to odbio. Nakon smrti trogirskog biskupa A. Belglave, papa Pio VI. imenovao je 1790. Galzignu njegovim nasljednikom i on je ustoličen po povratku iz Rima 1791. God. 1794. zamolio je crkvene vlasti da ga iz zdravstvenih razloga premjeste u Rab kamo se u kolovozu već bio preselio. Po smrti biskupa Dall’Ostije papa ga je 1795. imenovao rapskim biskupom i na toj dužnosti ostaje do smrti. Uveo je trogodišnji pastoralni obilazak svoje biskupije. Sačuvano je njegovo pastirsko pismo iz 1795, a Š. Ljubić jedini kaže da je nakon smrti ostalo više njegovih rukopisa u prozi i stihu. Pokopan je u crkvi sv. Marije Velike u Rabu. LIT.: Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna–Zara 1856, 138. — I. Kukuljević Sakcinski: Bibliografia hrvatska, 1. Zagreb 1860, 7, 45. — I. Berčić: Čitanka Staroslovenskoga jezika. Prag 1864, str. XVII, 94–96. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 1. Rieka 1864, 44; 2. 1869, 474. — (t): Slavenska liturgija i bogoslužni jezik biskupije zagrebačke. Zagrebački katolički list, 15(1864) 11, str. 84. — L. Jelić: Fontes historici liturgiae glagolito-romanae a XIII ad XIX saeculum. Veglae 1906, 67–68. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 259. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — A. Nazor: Zagreb-riznica glagoljice (katalog izložbe). Zagreb 1978, 80. — M. Granić: Stari rapski grbovi i pečati (u: Rapski zbornik. Rab—Zagreb 1987, 240). Pejo Ćošković (1998) HBL Pejo Ćošković (1998)

ID

Auctoritas VIAF: 305596797

Opera

Numero: 1

opusid21966404 Venerabilibus fratribus, dilectissimis in Christo filiis ... "Diuturna aegritudo quam propter saepius terrenam peregrinationem cum celesti mansione brevi commutaturi putabamur ..."