Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona domind1e373

CroALa, 2017-11-18+01:00.

Persona domind1e373

Domin, Josip Franjo 1784

DOMIN, Josip Franjo, fizičar (Zagreb, 28. I. 1754 — Zagreb, 19. I. 1819). Izobrazbu započinje u Zagrebu, a 1769. stupa u Isusovački red te dvije godine provodi u novicijatu u Beču. God. 1771. nastavlja školovanje — ad condiscendum magisterium — u Leobenu u Štajerskoj, a šk. god. 1772/73, kao istaknuti član Reda, ponavlja jednu godinu humaniora u Grazu. Po ukinuću Isusovačkoga reda (1773), vraća se u Zagreb, a zatim tri semestra studira u Beču u Hrvatskom kolegiju. Studij nastavlja na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, gdje 1774. postiže diplomu gimnazijskog profesora filozofije. Kao pripadnik zagrebačkoga klera 1776. završava i teološki studij u tzv. malom stupnju (parvo actu). Potkraj 1775. izabran je za pripravnika iz fizike na Sveučilištu u Trnavi, gdje 1777. postiže i doktorat iz filozofije, predmetno iz matematike i fizike. Iste godine izabran je za redovitog profesora teorijske i eksperimentalne fizike, mehanike i gospodarstva na Kraljevskoj akademiji znanosti u Gypru (šk. god. 1785/ /86. preselila se u Pečuh). God. 1792. profesor je fizike i mehanike na Filozofskom fakultetu u Pešti, gdje nasljeđuje katedru poznatog fizičara I. Horvátha. Od 1794. do 1796. dekan je Filozofskog fakulteta, a tijekom 1798. i rektor peštanskog Sveučilišta. God. 1800. imenovan je zagrebačkim kanonikom i pozvan da obavlja dužnost rektora Zagrebačkoga biskupskog sjemeništa te 1801. seli u Zagreb, gdje ostaje do kraja života. — Isprva se bavi kemijskim istraživanjima i 1784. objavljuje svoje najopsežnije djelo Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura et utilitatibus, kratki udžbenik kemije plinova, prvi takve vrste u Ugarskoj, u kojem s gledišta kasne flogistonske teorije iznosi sva poznata otkrića, istraživanja, spoznaje i osobna zapažanja o različnim vrstama umjetnog zraka. U Zagrebu 1987. objavljen je pretisak toga djela s hrvatskim prijevodom T. Ladana Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka. Po dolasku u Pečuh, Dominov se interes usmjerava na područje elektriciteta te 1786. izdaje knjižicu Sono campanarum fulmina promoveri potius, quam prohiberi, u kojoj se predstavlja kao izvrstan poznavatelj naravi zvuka i elektriciteta te zagovornik prosvjetiteljske uloge znanosti. Na poticaj pečujskog liječnika B. Patkovića počinje se baviti primjenom statičkog elektriciteta u medicini. Rezultate tih istraživanja objelodanio je u četiri knjižice, od kojih je prva Commentatio in electricitatem medicam regii musei physici Quinque-Ecclesiensis izišla 1789. u Zagrebu. To je prva originalna rasprava iz područja elektroterapije tiskana u Zagrebu, ali je bila i povodom napisima koji osporavaju Dominovu liječničku praksu. D. je na prigovore odgovorio knjižicom Reflexiones ..., a potom je u Pešti objavio još dva djela s istom tematikom, od kojih je drugo Ars electricitatem aegris tuto adhibendi, cum propriis, tum aliorum virorum celebrissimorum experimentis innixa sinteza cjelokupnoga dotadašnjeg znanja o elektroterapiji. God. 1799. objelodanio je u Pešti svoje posljednje djelo, u kojem je opisao električni upaljač na vodik i objasnio princip njegova rada. Zbog praktičnosti i primjenljivosti opisanoga tehničkog rješenja rad je 1800. ponovno u Pešti tiskan na njemačkom jeziku u prijevodu Ludwiga von Schediusa. Djelujući više od dvadeset godina na akademijama u Gypru i Pečuhu te na Sveučilištu u Pešti, D. je stekao velik ugled kao profesor i znanstvenik. Njegovi znanstveni pogledi bili su na visini naprednih znanstvenih gledišta druge pol. XVIII. st., u duhu Boškovićeve i Newtonove filozofije i fizike, a njegov rad na primjeni elektriciteta u liječenju pionirski je na prostoru Hrvatske i Ugarske. God. 1799. imenovan je članom Arkadijske akademije (Arcadia Reale) u Napulju, a iste godine dobiva i počasni doktorat te akademije. Od 1802. član je i Etruščanske akademije (Academia Etruscorum) u Cortoni. Djelovao je i kao član mnogih znanstvenih komisija u Ugarskoj. DJELA: Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura et utilitatibus. Iaurini, Typis Iosephi Streibig, 1784. — Sono campanarum fulmina promoveri potius, quam prohiberi. Quinque Ecclesiis, Typis Ioannis Iosephi Engel, 1786. — Commentatio in electricitatem medicam regii musei physici Quinque-Ecclesiensis. Zagrabiae, Typis Joan. Th. de Trattner, 1789. — Reflexiones, quibus auctor Commentationis de electricitate medica in museo physico Quinque-Ecclesiensi experimentis comprobata Julii Tranquilli Animadversioni in eandem Zagrabiae anno 1789 editae respondet. Budae, Typis Regiae Universitatis, 1790. — Commentatio altera de electricitate medica, in museo physico Quinque-Ecclesiensi experimentis comprobata. Pestini, Litteris Matthiae Trattner, 1793. — Ars electricitatem aegris tuto adhibendi, cum propriis, tum aliorum virorum celebrissimorum experimentis innixa. Pestini, Typis Matthiae Trattner, 1795, 17962. — Lampadis electricae optimae notae descriptio, eaque utendi ratio. Pestini, Typis Matthiae Trattner, 1799. LIT.: F. Klohammer: Oratio qua viro eruditissimo Josepho Francisco Domin. Zagreb 1819. — G. Fejér: Historia Academiae scientiarum Pazmaniae Archiepiscopalis ac M. Theresianae regiae literaria. Budae 1835, 138–139. — C. Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, 3. Wien 1858, 354. — J. Ch. Poggendorff: Biographisch-literarisches Handwörterbuch, 1. Leipzig 1863, 598. — S. Matković: Recensio episcoporum, archiepiscoporum, praepositorum majorum et canonicorum. Ecclesiae Zagrebiensis 1888, str. 52–53. — J. Szinnyei: Magyarírók élete es munkái, 2. Budapest 1893, 999–1001. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 2. Zagreb 1910. — L. Thaller: Prvi hrvatski udžbenik za liječenje elektricitetom. Novosti, 20 (1926) 12. IX. — Isti: Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od 1770. do 1850. Karlovac 1927, 67–68. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 158. — A. Schmid: Die elektrotherapeutischen Schriften von J. F. Domin, einem wenig bekannten Pionier der Elektrotherapie in Jugoslavien. Centaurus (Křbenhavn), 1951, 2, str. 11–38. — L. Brozović: Biographisches über Joseph Franz Domin. Ibid., str. 38–43. — I. Esih: Zagrebačka obitelj Domin u hrvatskoj kulturi. Narodni list, 10(1954) 23. III. — M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/1. Zagreb 1955, 56–57. — Isti: Rukovet starih medicinskih, matematičko-fizičkih, astronomskih, kemijskih i prirodopisnih rukopisa sačuvanih u Hrvatskoj i Sloveniji. Rasprave i građa za povijest nauka, 1(1963) str. 325–326. — J. Zemplen: A Magyarországi fizika története a XVIII. században. Budapest 1964, 161–165, 412–414. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis, T/1 Zagreb 1968. — M. D. Grmek: Doprinos jugoslavenskih naroda medicinskim naukama u svijetu. Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 10(1970) 1, str. 14–50. — Z. Faj: Josip Franjo Domin (1754–1819). Priroda, 64(1975) 7, str. 205–209. — Isti: O fizikalnom radu hrvatskog fizičara 18. stoljeća Josipa Franje Domina. Starine, 1978, 57, str. 211–262. — S. Paušek-Baždar: Kemijski rad Josipa Franje Domina. Dijalektika, 13(1978) 1, str. 111–147. — J. Balabanić: Neka biološka i agronomsko-veterinarska shvaćanja u djelu Josipa Franje Domina (1754–1819). Zbornik radova Prvog simpozija iz povijesti znanosti. Zagreb 1978, 99–103. — B. Belicza: F. J. Domin i problem elektroterapije u 18. stoljeću. Ibid., str. 93–97. — Z. Faj: Fizikalni rad Josipa Franje Domina i njegova diskusija s Antunom Kukecom u Zagrebu. Ibid., 75–81. — S. Paušek-Baždar: Josip Franjo Domin kao pneumatski kemičar. Ibid., str. 83–91. — G. Šindler: Fizikalne koncepcije u nastavi na Zagrebačkoj akademiji u 18. stoljeću. Ibid., str. 39–44. — J. Horvat: Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 2. Zagreb 1980, 92. — Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 1–2. Zagreb 1982. — D. Grdenić: Komentar, rječnik i pogovor (u: J. F. Domin, Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka. Zagreb 1987, 3–111). — S. Paušek—Baždar: Josip Franjo Domin 1754–1819 (s bibliografijom). (Ibid., str. 113–129). — Ista: Prilog životopisu Josipa Franje Domina (1754–1819) na temelju istraživanja prepiske i arhivskih izvora. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU, 15(1988) str. 91–113. — Ista: Josip Franjo Domin — uz 200. obljetnicu objavljivanja prvog djela iz elektroterapije u Zagrebu. Matica. Iseljenički kalendar, 1989, str. 213–216. Snježana Paušek-Baždar i dr. Zdravko Faj (1993) HBL Snježana Paušek-Baždar i dr. Zdravko Faj (1993)

ID

Auctoritas VIAF: 2716362

Opera

Numero: 8

opusid21954665 Ars electricitatem aegris tuto adhibendi cum propriis tum aliorum virorum celeberrimorum experimentis innixa
opusid21954751 Ars electricitatem aegris tuto adhibendi cum propriis tum aliorum virorum celeberrimorum experimentis innixa edition: Ed. 2.
opusid21954837 Commentatio in electricitatem medicam regii Musaei physici Quinque-Ecclesiensis
opusid21954934 Commentatio altera de electricitate medica in Musaeo physico Quinque-ecclesiensi experimentis comprobata
opusid21955020 Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura et utilitatibus
opusid21955106 Lampadis electricae optimae notae descriptio eaque utendi ratio
opusid21955192 Reflexiones, quibus auctor Commentationis de electricitate medica in museo physico Quinque-Ecclesiensi experimentis comprobata ... Julii Tranquilli Animadversioni in eandem Zagrabiae anno 1789 editae respondet
opusid21955278 Sono campanarum fulmina promoveri potius quam prohiberi. Prolusio a Iosepho Francisco Domin ... Quinque-Ecclesiis anno MDCCLXXXVI. Calendis Octobris habita