Persona defranceschid1e354

De Franceschi, Carlo 1826

DE FRANCESCHI, Carlo, povjesničar i političar (Gologorica kraj Pazina, 16. ili 17. X. 1809 — Gologorica, 8. I. 1893). Školovao se u Pazinu, Rijeci i Gorici (danas Gorizia u Italiji), studij prava završio 1832. u Grazu. God. 1833. počeo raditi u okružnom sudu u Rovinju. Za boravka u Grazu upoznao političke ideje talijanskih studenata, pripadnika karbonarskih društava, a po povratku u Istru pristupio talijanskom iredentističkom pokretu (pripadao liberalnoj struji). God. 1848/49. zastupnik je izbornoga kotara Pazin—Rovinj—Vodnjan u austrijskoj ustavotvornoj skupštini u Beču i Kromĕřižu. Kad je 1854. provedena reforma sudačke službe, nepoćudan austrijskim vlastima prijevremeno je umirovljen. Odlazi u Rijeku te 1855–61. radi u odvjetničkoj pisarni F. de Thierryja, a 1861 –76. tajnik je Istarskog sabora u Poreču. Nastavlja znanstvenim radom, započetim još oko 1843, te priloge iz istarske povijesti i arheologije objavljuje većinom u periodici. Između 1843. i 1852. surađuje u Osservatore triestino, Il Popolo dell’Istria (Trst) i L’Istria (Trst) P. Kandlera, koji mu je bio znanstvenim uzorom, suradnikom i korespondentom (dopisivanje s Kandlerom, C. Combijem, A. Madonizzom i B. Benussijem objavio F. Salata). Za boravka u Rijeci surađuje od 1861. u periodicima L’Eco di Fiume (poslije La Gazzetta di Fiume; 1860. pod pseudonimom Francesco Cheraldi), Almanacco fiumano i rovinjskom L’Istriano. U razdoblju 1867–92. najviše priloga objavio je u koparskoj La Provincia (od 1877. La Provincia dell’Istria), zatim u porečkom tjedniku L’Istria, Annuario della Societŕ agraria istriana (Trst), pulskom Il Giovine Pensiero i dr. Njegov rad Studio critico sull’ istrumento della pretesa reambulazione di confini del 5 maggio 1325... (Archeografo triestino, 1884–85), u kojemu osporava vjerodostojnost Istarskog razvoda, predmetom je kritičkog razmatranja i novijih povjesničara u nas (B. Stulli, D. Klen). Najznatnije njegovo djelo, L’Istria. Note storiche, prvi je pokušaj cjelovita prikaza istarske povijesti do 1815. Knjiga je dijelom plod vlastitih arhivskih istraživanja (npr. dio o Pazinskoj knežiji), a glavninu arhivskih podataka crpio je iz građe koju je za Pokrajinsku vladu u Poreču skupljao u Veneciji povjesničar T. Luciani. Š. Ljubić i S. Rutar kritički su pisali o autorovu neobjektivnom stavu prema slavenstvu Istre u tom djelu, a A. Tamaro ocijenio ga je »nešto višim i nešto boljim od obične kronike«. Carlov sin, povjesničar Camillo, izdao je njegove Memorie autobiografiche, seriju pisama pisanih najstarijem sinu Gian Pietru. Djelo sadržava niz zanimljivih podataka o preporodnim idejama među Hrvatima i Slovencima u Istri oko 1848 (J. Mal, M. Rojnić); ono je vrijedna građa za pisanje socijalne povijesti istarskog XIX. stoljeća (M. Bertoša). Objavljeno je i u hrvatskom prijevodu M. Marasa s predgovorom i komentarima M. Bertoše. U mlađim danima pisao je satirične stihove protiv predstavnika austrijske vlasti, bez literarne snage i znatnijega političkog odjeka (Bertoša), a tiskao je i dvije prigodnice (1826. i s. a., posvećene S. Hauseru). Njegova korespondencija objavljena je (bez imena priopćitelja) u časopisima Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria (1928) i Fiume (1928). J. Jelinčić priopćio je korespondenciju s povjesničarom Rijeke I. Koblerom, Bertoša je objavio pisma koja je pisao Š. Ljubiću, a M. Debeljuh regesta njegovih pisama P. Kandleru i A. Amorosu te pisama koja mu je pisao Giuseppe Susanni (sva neobjavljena i pohranjena u Naučnoj biblioteci u Puli). — Već je 1843 (u Osservatore triestino) predlagao osnivanje društva za istraživanje povijesti Istre, utemeljenog tek 1883 (djeluje od 1884) u Poreču s nazivom Societŕ istriana di archeologia e storia patria, kojemu je bio i predsjednikom (1886–89). Svoj znanstveni rad podredio je u cijelosti političkom djelovanju, kojemu je krajnji cilj bio sjedinjenje istarskog područja s Italijom. Njegove rasprave i radovi, iako djelomice nepouzdani, mogu biti početnim osloncem u radu na istraživanjima i oblikovanju suvremenih sinteza (Bertoša). Portret mu je izradio jedan od sinova, slikar Giulio, a poprsje, postavljeno u Pazinu 1929, talijanski kipar Alfonso Canciani. — Njegov osobni arhiv pohranjen je u Historijskom arhivu u Rijeci, a četiri sveska njegovih Miscellanea u Naučnoj biblioteci u Puli. Neobjavljena pisma koja mu je pisao Kandler čuvaju se u Archivio diplomatico u Trstu. DJELA: L’Istria. Note storiche. Parenzo 1879. — Memorie autobiografiche. Trieste 1926, Pula—Rijeka 1989. — Bibliografia degli scritti editi di C. De Franceschi (u: A Carlo De Franceschi dedicandogli Pisino pubblico busto bronzeo. Parenzo 1929, 7–19). LIT.: T. Luciani: Una lettera bibliografica. Provincia dell’ Istria, 14(1880) 1. III. — Š. Ljubić (S. L.): L’Istria. Note storiche di Carlo De Franceschi. Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, 2(1880) 4, str. 127. — S. Rutar: Franceschi-jeva zgodovina Istre. Ljubljanski zvon, 1(1881) 3, str. 160–164. — (M. Tamaro): Carlo De Franceschi. Atti e memorie della Societŕ istriana di archeologia e storia patria, 10 (1893) IX/1–2, str. 287–291. — Isti: Carlo De Franceschi. L’Istria, 12(1893) 14. I, str. 1–3. — B. Benussi: L’Istria nei suoi due milleni di storia. Trieste 1924, 489, 618. — C. De Franceschi: Prefazione (u: C. De Franceschi, Memorie autobiografiche. Trieste 1926, 3–39). — J. Mal: Carlo De Franceschi, Memorie autobiografiche. Glasnik Muzejskega društva za Slovenijo, 7–8(1926–27) 1/4, Zgodovinski del, str. 65. — A Carlo De Franceschi dedicandogli Pisino pubblico busto bronzeo. Parenzo 1929. — F. Salata: Un precursore: Carlo De Franceschi. Atti e memorie della Societŕ istriana di archeologia e storia patria, 46(1929) XLI/1, str. 1–52. — Le onoranze a Carlo De Franceschi. Ibid., str. 53–64. — M. Rojnić: Nacionalno pitanje u Istri 1948–9. Historijski zbornik, 2 (1949) 1/4, str. 80, 90–99. — E. Chersi: Carlo De Franceschi. Pagine istriane (Trieste—Gorizia), S III, 1(1950) 4, str. 182–189. — F. Barbalić: Prvi istarski sabori (1861–1877). Rad JAZU, 1954, 300, str. 284. — B. Lukić: Neka mišljenja u talijanskoj građanskoj historiografiji o karakteru nacionalnog pokreta u Istri. Jadranski zbornik, 1(1956) str. 157–158. — B. Stulli: Labinski fragment Istarskog razvoda. Ibid., 2(1957) str. 97–98. — D. Klen: Primjedbe Ivana Koblera na De Franceschijevu kritiku Istarskog razvoda. Ibid., 6(1963–65) (1966!) str. 404–405. — B. Milanović: Hrvatski narodni preporod u Istri, 1. Pazin 1967, 145, 147–148. — M. Bertoša: Pisma Carla De Franceschija Šimi Ljubiću. Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 13(1968) str. 117–136. — C. Pagnini: In morte di Carlo De Franceschi. Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria (Trieste), NS 1972–73, 20/21(72/73), str. XXI–XXIV. — M. Debeljuh: Rukopisi i ostala povijesna građa u Naučnoj biblioteci u Puli. Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 18(1973) str. 378, 382, 392–395. — J. Jelinčić: Korespondencija Giovanni Kobler—Carlo De Franceschi. Ibid., 21 (1977) str. 181–196; 22(1978) str. 37–57; 24(1981) str. 127–173. — M. Bertoša: Istarsko vrijeme prošlo. Pula 1978. — J. Jelinčić: Korespondencija Giovanni Kobler—Carlo De Franceschi. Jadranski zbornik, 11(1979–81) str. 293–307. — M. Bertoša: Etos i etnos zavičaja. Pula—Rijeka 1985. — Isti: De Franceschi (predgovor u: C. De Franceschi, Uspomene. Pula—Rijeka 1989, str. 9–30). — Isti: Bilješke i komentari. (Ibid., str. 177–230). Tatjana Radauš (1993) HBL Tatjana Radauš (1993)

ID

Auctoritas

VIAF: 45142588

Opera

Numero: 1

opusid21953966