Persona d1e375

Dominik iz Dubrovnika 1425

DOMINIK IZ DUBROVNIKA (Dominicus de Raygosa), liječnik i medicinski pisac (Dubrovnik, oko 1370 — Bologna, 1427). Studirao filozofiju i medicinu u Bologni. Kako je 1394. promoviran i primljen u liječnički kolegij, povjerena su mu predavanja iz astrologije na bolonjskom Sveučilištu (1395/96), gdje je također bio profesor moralne filozofije (1397) i medicine (1398/99). Od 1407. u Modeni je općinski fizik, zatim 1415–21. ponovno na popisu bolonjskih profesora medicine, a po izuzetno visokoj plaći zaključuje se da je bio cijenjen. Neko vrijeme između 1421. i 1426. u Sieni je profesor praktične medicine, a zatim 1426/27. predaje u Bologni. U lipnju 1427. spominje mu se supruga Katarina kao udovica. Njegov sin Galeotti bio je također liječnik; istaknuo se kao profesor medicine u Bologni (1438–53), ali nije slijedio očev primjer u pisanju stručnih rasprava. — Kao profesor u Sieni D. je napisao Consilium ad curam lapidis et podagre (1421), skolastičku raspravu o mokraćnim kamencima i ulozima, pripisujući tim bolestima istu humoralno-patološku etiologiju. Autor je i udžbenika o uroskopiji (1425, sačuvan kao rukopis i tiskana knjiga). Poljski liječnik Stanislav Rozatus objavio je Dominikov traktat De urinis kao školski priručnik za krakovske studente (prvo izdanje tiskano nešto prije 1556, a drugo 1559). Od ostalih poznatih Dominikovih rasprava kojima se služio pri predavanjima važnije su Recepte super nono Almansoris (komentari uz devetu knjigu Rhazesova djela Kitab al-Mansuri), Recepte super tertii Canonis Avicennae (farmakoterapijski izvodi iz treće knjige Avicenina Kanuna), De venenis (sažetak istoimenog djela Petra iz Abana), Introductorium ad curandas febres (upute o liječenju groznica), Contra pestem experientia (praktična razmatranja o postupku s kužnim bolesnicima; sačuvani su samo fragmenti u jednom bolonjskom kodeksu i u djelu Experientia Godefrida de Moscendis) i Liber definitionum medicinalium Galeni ordine alphabetico digestus (latinska preradba pseudogalenskih Definitiones medicae). Neki su rukopisi u biblioteci Medicinske akademije u New Yorku, u bibliotekama Palatina i Casanatense u Rimu, Riccardiana u Firenci, u British Museumu u Londonu te u Državnom arhivu i biblioteci Arhiliceja u Bologni. — D. je jedini hrvatski medicinski i prirodoznanstveni pisac iz XV. st. čija su djela do danas sačuvana. Ona su uglavnom kompilacije u skladu s arabističkom orijentacijom tadašnje europske medicine. DJELA: Clarissimi doctoris Dominici libellus utilissimus de urinarum significatione, olim desideratus. Sebastiani Sleupneri Epigramma lectori candido (S. l., s. a.). — Clarissimi doctoris libellus utilissimus de urinarum significatione, olim desyderatus (!) studiosae juventuti Poloniae. Craccoviae, Lazarus Andreas impressit 15592. LIT.: P. Alidosi: I dottori bolognesi di teologia, filosofia, medicina e d’arti liberali. Bologna 1623. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Ragusa 1803. — U. Dallari: I rotuli dei lettori legisti ed artisti dello Studio Bolognese dal 1384 al 1799, 4. Bologna 1888. — A. Bacotich: Un manoscritto del 1421 del medico raguseo magister Domenici. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 5(1930) IX/52, str. 206–208. — E. P. Vicini: Notizie di medici condotti a Modena nel secolo XV. Modena 1930. — P. Kibre: Hitherto Unnoted Writing by Dominicus de Ragusa (1425–1426). Bulletin of the History of Medicine (Baltimore), 1939, 7, str. 990–995. — M. D. Grmek: Život i djela Dinka Dubrovčanina, srednjevjekovnog liječnika i medicinskog pisca. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 2(1953) str. 217–233. — Isti: Hrvatska medicinska bibliografija, I/2. Zagreb 1970, 11–12. — P. Kibre: Dominicus de Ragusa, Bolognese Doctor of Arts and Medicine. Bulletin of the History of Medicine, 1971, 45, str. 383–386. Mirko Dražen Grmek (1993) HBL Mirko Dražen Grmek (1993)

ID

Auctoritas

VIAF: 305609278

Opera

Numero: 2

opusid21951783
opusid21951880