Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona croala.publika.keglevic.simun.01

CroALa, 2017-11-19+01:00.

Persona croala.publika.keglevic.simun.01

Keglević, Šimun 1550 1579 Ivanov sin, ban PETAR, znatno je proširio obiteljske posjede i njihovo središte premjestio u današnje Hrvatsko zagorje (Krapina, Kostel i Lobor u Varaždinskoj županiji, Blinje u Zagrebačkoj, Bijela Stijena u Križevačkoj). Dioba posjeda Krapine i Kostela s Mihovilom Imreffyjem 1525. dovela je do stoljetnoga sukoba Keglevićâ s njegovim nasljednicima Székelyima. Petar je imao sinove Jurja (u. 1553), Ivana (u. prije 1547), Franju (u. 1558), Gašpara (u. 1552), Nikolu (spominje se 1539–57), Petra (u. 1566), Šimuna (u. 1578) i Matiju (spominje se 1539–84) te kćer Anu (spominje se 1525–46), a prema reljefu na nadgrobnom spomeniku u crkvi Blažene Djevice Marije u Pregradi, i Suzanu. Ana se udala za Gašpara Ernuszta, vlasnika Čakovca, Štrigove i čitavoga Međimurja te Đurđevca, Prodavića (Virja) i Koprivnice. Kako nisu imali potomaka, posjedi su nakon njegove smrti 1540. trebali pripasti kruni, no Petar ih je zaposjeo (u međuvremenu Anu dao udati za Ladislava Bánffyja), zbog čega ga je u rujnu 1546, sa sinovima Gašparom i Matijom i po kraljevu nalogu, zatočio ban Nikola Zrinski. Nakon predaje Čakovca i Štrigove, Gašpar i Matija oslobođeni su, a slobodno kretanje dopušteno je Jurju i Franji. Iduće godine sinovi su predali Đurđevac, Prodavić i Koprivnicu, a kralj im je u lipnju potvrdio sve posjede osim polovice posjeda Krapine, koju su 1548. otkupili od obitelji Székely. Malodobni je Franjo 1534. imenovan opatom Svete Marije u Topuskom, kojom je u početku u njegovo ime upravljao otac, potom on s braćom. God. 1557. imenovan je naslovnim bosanskim biskupom, a nakon njegove smrti opatija je vraćena kralju. Obrađen je kao glavni lik u Šenoinoj pripovijesti Opat i žetelica (Vienac, 1871, 5). Gašpar se spominje kao stolnik u službi češkoga kralja Maksimilijana Habsburgovca, s kojim je 1549–52. boravio u Španjolskoj na dvoru Karla V. Habsburgovca. Petar i Šimun zabilježeni su 1549. kao studenti na Bečkom sveučilištu, a 1550. na Padovanskome. Ondje se 1552. kao konzilijar ugarske nacije spominje i Nikola. God. 1557. kralj je Franji, Matiji, Nikoli, Petru i Šimunu potvrdio grad Kostel i polovicu svih posjeda Kostela i Krapine, a Matija i Petar kraljevom su darovnicom 1560. dobili i posjed Bužin u Varaždinskoj županiji. Matija, Petar i Šimun nazočili su 1563. krunidbi Maksimilijana II. Habsburgovca za hrvatsko-ugarskoga kralja u Požunu. U svibnju 1565. Petar je imenovan kapetanom u Győru i kraljevim povjerenikom na Hrvatskom saboru, a 1566. s Matijom je sudjelovao u obrani Kanizse, gdje je poginuo. Istodobno su se braća, osobito Matija, sve više sukobljivala s Lukom Székelyem i sinom mu Mihovilom; nasilja na krapinskim i kostelskim posjedima dovela su do međusobnih optužba pred Saborom. Sukob se zaoštrio za seljačke bune 1573, kad su Székelyi pljačkali posjede Keglevićâ i vjerojatno simpatizirali pobunjenike. Nakon gušenja bune Matija je organizirao banderij svojih službenika i seljaka (na čelu mu je bio i njegov brat Šimun), koji je opustošio posjede Székelya i drugih plemića oko Zaboka, Mirkovca i Gubaševa. U povodu tih događaja vodila se višegodišnja parnica, okončana Matijinom osudom 1579; presuda je izvršena 1581. oduzimanjem polovice krapinskih posjeda i razaranjem utvrđene kurije Šabac, nasuprot krapinskoj utvrdi. Nakon pada Bužima pod tursku vlast 1576. Matija je bio pod istragom, no zbog Maksimilijanove je smrti postupak obustavljen. God. 1579. sporio se sa Stjepanom Gregorijancem oko posjeda Bužin u Varaždinskoj županiji, 1582. u popisu je baruna koji se pozivaju na zajednički ugarsko-hrvatski sabor, a 1584. zabilježeno je da je završio gradnju utvrde Totuševine. Obiteljsku lozu jedini je od braće nastavio Šimun. On se istaknuo u protuturskim borbama 1569. kao kapetan banskih postrojba, a kraljevsku vojsku u Hrvatskoj i Slavoniji opskrbljivao je hranom sa svojih imanja. God. 1571. bio je prisjednik Banskoga stola u ime magnata, 1572. nuncij Hrvatskoga sabora pred kraljem i 1575–76. pred nadvojvodom Karlom, a 1574. nadzirao je utvrđivanje gradova u Slavonskoj krajini. Bio je kandidat za bana 1573. i 1574. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Pregradi, gdje je sačuvan dio nadgrobnoga spomenika što ga je podignula njegova udovica Magdalena Petheő de Gerse. Imali su kćer Anu, udajom koje je za Karla Székelya 1594. okončan sukob dviju obitelji, te sinove Ivana (u. 1619), Petra (u. 1602), Jurja (u. 1621) i Franju. HBL