Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona croala.publika.brlic.andrija.torkvat

CroALa, 2017-11-20+01:00.

Persona croala.publika.brlic.andrija.torkvat

Brlić, Andrija Torkvat 15. V 1826 Brod 21. V 1868 Brod BRLIĆ, Andrija Torkvat, publicist i političar (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 15. V 1826 — Brod na Savi, 21. V 1868). Sin Ignjata Alojzija, jezikoslovca i pisca, te Katarine Benko. Nižu gimnaziju završio u Vinkovcima (1837–41), a višu dvogodišnju polazio u Zagrebu 1841–43; prvo u biskupskom sjemeništu, a zatim prelazi u plemićki konvikt. God. 1843, uz pomoć zagrebačkog biskupa J. Haulika, odlazi na teološke studije u Pazmaneum u Beču te nakon njihova završetka prelazi u Augustineum, gdje priprema doktorat iz teologije. Doživjevši revoluciju u Beču u ožujku 1848, uvelike mijenja smjer života. U lipnju 1848. sudjeluje na Slavenskom kongresu u Pragu, gdje se bori na barikadama, a sredinom rujna iste godine napušta Augustineum. Kod Kanjiže (Kanizsa) pridružuje se vojsci bana J. Jelačića, a potom prenosi Jelačićevu poruku Lipi slovanskoj u Prag te češke prvake F. L. Riegera i F. Palackog dovodi Jelačiću. Kao Jelačićev izaslanik početkom prosinca 1849. odlazi u Pariz te ga prima i predsjednik Francuske Republike Louis Napoleon. U ožujku 1849. napušta Pariz, a ljeti iste godine postaje županijski tajnik u Osijeku te ujesen odlazi u Beč, Dresden i Prag, a zimi se vraća u Zagreb. S proljeća 1850. o trošku biskupa Strossmayera odlazi ponovno ali ne u Jelačićevo ime – u Pariz (11. VI–22. VII) preko Beča, Krakova, Berlina i Bruxellesa, zatim se preko Londona – gdje boravi gotovo dva mjeseca – Belgije, Švicarske i Italije vraća u Zagreb, gdje je 1850–51. tajnik Matice ilirske. God. 1851–53. Strossmayerov je vlastelinski provizor u Đakovu; 1853–57. u Beču studira pravo te se potom posvećuje odvjetničkom zvanju u Brodu na Savi. Na Hrvatskom saboru 1861. zastupnik je Vojne krajine te vodi njezinu deputaciju u Beč Franji Josipu I. — Već kao pitomac plemićkog konvikta s još 9 drugova osniva 7. III 1842. čitaonicu, kojoj je i prvim predsjednikom. Za studija teologije zanosi se idejama hrvatskoga narodnog preporoda – ilirskog pokreta, krećući se u krugu J. Kopitara, F. Miklošiča, F. Kurelca i Strossmayera. Na poticaj papinskog nuncija u Beču M. Viale Prelà sredinom rujna 1848. za papu Pija IX sastavlja Bellum civile in Hungaria i Ecclesiae croaticae-slavonicae status. Na putu u Pariz 1848. u Dresdenu na Brlića odlučno utječe savjetnik austrijskog poslanstva grof Lukša Gučetić, pa u Parizu postaje, pristaša »široke federalističke koncepcije preuređenja Austrije« (Šidak). U Parizu se kreće u krugu poljskih izbjeglica oko kneza Adama Czartoryskog, francuskih slavenofila C. Roberta, H. Despreza, C. Bourgoinga, A. Bilcocqa, srpskih, rumunjskih, i čeških iseljenika i izaslanika. Tada objavljuje više članaka o vojnom pohodu bana Jelačića i težnjama Hrvata u listovima Journal des Débats i Tribune des Peuples, suzbijajući time vrlo jaku mađarsku propagandu. Također ga prima princ Jérome Bonaparte i francuski ministar vanjskih poslova Drouyn de Lhuys, pariški nadbiskup, papinski nuncij u Parizu, turski poslanik i dr. Nakon što mu je obustavljena novčana pomoć a M. Ožegović ga pozvao da se vrati u domovinu, B. se obratio Iliji Garašaninu predlažući da će mu za novac dostavljati političke vijesti i, kako sam piše, zastupati njegove ideje u pariskim listovima. Do oktroiranog ustava (6. IX 1849) u svojem djelovanju zastupa austroslavističke koncepcije. God. 1850. sudjeluje u osnivanju Kazališnog društva dobrovoljaca u Zagrebu kao perovođa; tajnik je Družtva za jugoslavensku povjestnicu i starine u Zagrebu, a uz tajništvo u Matici uređuje Kolo (knj. VIII) te priređuje za tisak djela I. Đurđevića Usdasi Mandalijene Pokornice i Saltijer slavinski (1851) te Kristijadu J. Palmotića (1852). Njegovo je najvažnije djelo dnevnik od početka 1844. do ožujka 1857, djelomično objelodanjen, važan napose za povijest Hrvatske 1848, jer je kao Jelačićev tajnik i izaslanik imao uvid u gotovo sva bitna zbivanja. Dnevnik se nalazi u NSB u Zagrebu, a njegova korespondencija sa Strossmayerom, Gučetićem, M. Topalovićem, H. Terleckim, M. Mesićem i drugim istaknutim suvremenicima također je objelodanjena. Neobjelodanjeni dio korespondencije nalazi se u Slavonskom Brodu u Arhivu obitelji Brlić. B. sudjeluje u uređivanju Slavenskog juga i Jugoslavenskih novina. Surađuje u periodicima Danica ilirska (1842), Danica horvatsko-slavonsko-dalmatinska (1843, 1848), Zora dalmatinska (1844–46, 1848), Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske (1848–49), Gazzetta di Zara (1849), List Družtva gospodarskoga horvatsko- slavonskoga (1850), Kolo (1851), Narodne novine (1851), Obći zagrebački kalendar (1852), Gospodarske novine (1853), Neven (1854–56), Il Nazionale (1863), Zviezda (1863), Slavonac (1865). Neki Brlićevi radovi objavljeni su posmrtno u periodicima Bunjevačke i šokačke novine (1870), Bunjevačka i šokačka vila (1874), Građa za povijest književnosti hrvatske (1901), Obzor (1905, 1914, 1934–35), Narodna obrana (1914), Jugoslavenska njiva (1926), Franjevački vijesnik (1930), Novosti (1935). Služi se šiframa i pseudonimima: A. T. B., Andrija Torkvat Brođanin, Andrija Torkvat B., Posavac, And. Torq. Berlich i Kazimir B. Prevodio je s grčkog, češkog i njemačkog jezika. DJELA: Die freimillige Theilnahme der Serben und Kroaten un der vier letzten österreichisch-türkischen Kriegen. Wien 1854. — Grammatik der Illyrischen Sprache. Wien 1854. — Izvori srpske povjestnice iz turskijeh spomenika, 1. Beč 1857. LIT.: M. Prelog: Slavenska renesansa 1780–1848. Zagreb 1924. — I. Brlić-Mažuranić: Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi, 1. Zagreb 1934; 2, 1935. — R. Maixner: A. T. Brlić, émissaire du Ban Jelačić en France. Annales de l’Institut français de Zagreb, 3(1939) 8, str. 1–49. — I. A. Brlić: Pisma sinu Andriji Torkvatu 1836–1855, 2. Zagreb 1943. — A. Barac: Predgovor (u: Građa za povijest književnosti hrvatske, 1948, 16, str. 7–12). — I. Brlić-Mažuranić: Iz korespondencije Andrije Torkvata Brlića. (Ibid., str. 91–234). — R. Maixner: Pisma Lukše Gučetića Andriji Torkvatu Brliću. (Ibid., str. 47–90). — V. Bogdanov: Prilog upoznavanju uloge Andrije Torkvata Brlića u revoluciji 1848–1849. Historijski zbornik, 2(1949) str. 165–176. — R. Maixner: Cyprien Robert i grupa oko »Slavenskog juga«. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1950, 19, str. 145–162. — Isti: Hrvatski prijevodi francuske proze 1800–1860. Rad JAZU, 1952, 290, str. 81–85. — I. Brlić: Deset pisama akademika Šime Ljubića Andriji Torkvatu Brliću. Starine, 1955, 45, str. 311–330. — V. Vučković: Politička akcija Srbije u južnoslovenskim pokrajinama Habsburške Monarhije 1859–1874. Beograd 1965. — S. Gavrilović: Brlićeva i Tkalčićeva pisma patriarhu Rajačiću i Garašaninu. Historijski zbornik, 19–20(1966–67) str. 405–407. — J. Šidak: Studije iz hrvatske povijesti XIX stoljeća, 2. Zagreb 1973. — Isti: Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848–49. Zagreb 1979. — Isti: Kroz pet stoljeća hrvatske povijesti. Zagreb 1981. — S. Blažanović: Knjižnica obitelji Brlić. Slavonski Brod 1983, 50–67. — M. Gross: Počeci moderne Hrvatske. Zagreb 1985. — M. Stanković: Arhiv obitelji Brlić. Slavonski Brod 1987. Mladen Švab (1989) HBL, Mladen Švab, 1989