Persona cosmid1e317

Cosmi, Stjepan 1691

COSMI, Stjepan, splitski nadbiskup (Venecija, 24. IX 1629 — Split, 10. V 1707). Otac mu Giovanni bio je priznati matematičar. Srednju školu završio je u sjemeništu venecijanske patrijaršije u Muranu (1640–46) i zatim 1646. stupio u redovničku zajednicu somaska. Filozofski studij zvršio je u Rimu (1649), teološki u Milanu (1652). Od 1652. je u kolegiju somaska Della Salute u Veneciji predavao retoriku i filozofiju, a 1655. preuzeo je i katedru na državnoj školi za spremanje viših činovnika. Uživao je toliki ugled da mu je Senat povjerio predlagati profesore padovanskog Sveučilišta. Uz to je 1676. imenovan »čuvarom Klementinske bule«, tj. nadzornikom imenovanja za crkvene službe i s njima spojene nadarbine. U toj službi napisao je opširnu povijesno-pravnu raspravu. Bio je i cenzor knjiga te istodobno u svom redu definitor (1665–68), provincijal (1668–71), savjetnik (1671–74) i vrhovni poglavar (1674–77). Kao general Reda boravio je najviše u Veroni. Splitskim nadbiskupom imenovan je 5. IX 1678. Spor između Rima i Venecije zbog posjeda Splitske nadbiskupije zapriječio mu je odlazak u Split do rujna 1682. Zbog poslova u biskupiji boravio je zimi 1683/84. u Veneciji. Kad se na proljeće vratio u Split, u Dalmaciji se bio razmahao tursko-mletački rat. O njemu je C. u mnogim pismima izvješćivao papinskoga državnog tajnika kardinala. D. Azzolinija. Često je posjećivao vojničke tabore i ratne lađe te nastojao izgladiti nesuglasice u kršćanskim redovima. U jesen 1685. putovao je u Veneciju i ostao do proljeća kako bi osigurao smještaj i pomoć preseljenom stanovništvu s turskog područja u mletačku Dalmaciju. Izmolio je pomoć u žitu iz Italije pa je narod preživio godine gladi (1684–86). Održavši 1688. sinodu, putovao je u Rim isposlovati odobrenje sinodalnih konstitucija. Ponovno je putovao u Rim i Veneciju 1699. da budućem sjemeništu osigura dobru gospodarsku osnovu. Po povratku iz Italije svečano je 25. III 1700. otvorio sjemenište, tada najbolje uređenu školu u mletačkoj Dalmaciji. Sa starosti i slaba zdravlja ponudio je 1701. ostavku, ali je crkvene vlasti u Rimu nisu prihvatile. Od tada mu je u službi, osobito u pohodu župama, pomagao trogirski biskup Stjepan Cupilli, njegov bivši učenik i poslije nasljednik. Zadnje godine proveo je na bolesničkom krevetu. Pokopan je u splitskoj katedrali. U sjemeništu i u nadbiskupskom domu čuvaju se njegovi portreti. Cosmijevo djelovanje široko je i bogato. Privukao je pažnju kulturnih krugova u Veneciji kad je kao profesor filozofije u tumačenju fizike Demokritovo učenje povezivao s Aristotelovim i zatim s kršćanskim nazorom na svijet. O tom pitanju objavio je 1669. teze javne rasprave. Bio je vrstan govornik; održao je pogrebne govore osmorici najviših mletačkih uglednika. Ti su govori objavljeni pojedinačno te 1691. u zbirci. Objelodanio je monografiju o kardinalu Morosiniju. Namjeravao je pisati povijest svoga reda, raspravu o odnosu Crkve i države, a istraživao je i učenje Markantuna Dominisa. Te radove nije završio. Kao biskup razvio je aktivnost ne samo na pastoralnom nego i na prosvjetnom i kulturnom polju. Slao je misionare u dio biskupije koji je bio oslobođen mletačko-turskim ratom. U Split je doveo kapucine i isusovce. Dao je tiskati Nauk krstjanski kratak složen (Venecija 1708) u redakciji Nikole Bijankovića. Tražio je da Propaganda tiska knjige za glagoljaše i poticao izdavanje glagoljskog brevijara (1688) i misala (1706). Pomogao je 1703. u osnutku Ilirske akademije. U Splitu je otvorio prvu javnu knjižnicu kojoj je darovao knjige Ivan Paštrić iz Rima i on sâm. Osnovao je i nahodište. Za poznavanje onog vremena važna je Cosmijeva korespondencija s kardinalom Azzolinijem (prijepisi u arhivu somaska u Genavi i Hrvatskom zavodu Sv. Jeronima u Rimu), s Antonijem Magliabecchijem i Ivanom Paštrićem. DJELA: Metodo di studio dettato per l’istruzione del serenissimo duca di Savoia da Stefano Cosmi Veneziano (1677). Venezia 1875. — Testamento di ... Stefano Cosmi di felice memoria arcivescovo di Spalato passato a miglior vita lo maggio 1707. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 8(1885) Pr., str. 1–21. LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 3. Venetiis 1765, 514–532. — O. M. Paltrinieri: Notizie intorno alla vita di quattro arcivescovi di Spalatro primati della Dalmazia e di tutta la Croazia che furono della Congreg. di Somasca chiari per dottrina e virtu apostoliche. Roma 1829, 9–72. — F. Banfi: L’istituzione della Biblioteca Pastrizia di Spalato. Rapporti epistolari tra Stefano Cosmi e Giovani Pastrizio con speciale riferimento a Matteo Baccotich. Archivo storico per la Dalmazia (Roma), 14(1939) XXVIII/163, str. 224–238; XXVIII/164, str. 259–264; XXVIII/165, str. 287–292; XXVIII/168, str. 373–383. — V. Mošin: Poljičke konstitucije iz 1620. i 1688. godine. Radovi Staroslavenskog instituta, 1. Zagreb 1952, 175–206. — R. Ritzler i P. Sefrin: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 5, Patavii 1952, 361. — G. Novak: Povijest Splita, 2. Split 1961, 331–333, 347–350. — H. Morović: Osnutak i uređenje Paštrićeve biblioteke splitskog sjemeništa. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 14(1968) 1/2, str. 128–135. — I. Ostojić: Nadbiskupsko sjemenište u Splitu (1704–1970). Split 1971, 12–22. — H. Morović: Povijest biblioteka u gradu Splitu, 1. Zagreb 1971. — I. Ostojić: Metropolitanski kaptol u Splitu. Zagreb 1975. — S. Kovačić: Splitski nadbiskup Stjepan Cosmi, Paštrićev suvremenik i prijatelj (u: Ivan Paštrić, 1636–1708. Život, djelo i suvremenici (zbornik). Split 1988, 107–120). Slavko Kovačić (1989) HBL Slavko Kovačić (1989)

ID

Auctoritas

VIAF: 305485072

Opera

Numero: 1

opusid21949459