Persona cecchinid1e284

Cecchini, Toma Cecchini, Tomaso 1619

CECCHINI, Tomaso (Cecchino, Cechino, Thoma), skladatelj (Verona, 1580. ili 1582 — Hvar, 31. VIII 1644). Na mjesto rođenja upućuje jedino pridjevak Veronese, koji je C. dodavao svom imenu u naslovima svojih tiskanih djela. O njegovu životu nije poznato ništa prije njegova dolaska u Dalmaciju. Između 1603. i 1607. nalazio se na dužnosti glazbenog ravnatelja (maestro di cappella) splitske stolne crkve. Trag mu se gubi nakon 1607, a 1613. se ponovo pojavljuje u Splitu na svojoj prijašnjoj dužnosti. U prosincu 1614. napušta Split i prihvaća službu privremenoga glazbenog ravnatelja stolne crkve u Hvaru, a sredinom 1615. postaje stalni službenik na tom položaju. God. 1634. preuzima manje napornu dužnost orguljaša i učitelja pjevanja na kojoj ostaje do kraja života. Cecchinijeva dosad evidentirana skladateljska ostavština obuhvaća 27 opusa, odn. numeriranih zbirki svjetovnih i crkvenih djela, tiskanih kod uglednih venecijanskih nakladnika R. Amadina te Giacoma i Alessandra Vincentija, između 1612. i 1635, dakle u razdoblju njegova djelovanja u Dalmaciji (osim opusa 1). Samo je manji broj zbirki potpuno sačuvan, a više ih se sačuvalo u odlomcima odn. pojedinim dionicama. Veći dio osobno potpisanih opusa C. je posvetio svojim suvremenicima, uglednicima iz Splita; Trogira, Hvara – članovima obitelji Capogrosso, I. Mazzarelliju, članovima hvarskog Kaptola, opatu Fasaneu i kanoniku A. Ivancu, splitskom skladatelju i orguljašu M. Romanu, hvarskom plemiću P. Dujmičiću, članu obitelji Lupo-Budić i dr. C. je skladao svjetovne monodijske arije, madrigale i canzonette s instrumentalnim continuom ili bez continua, duhovne monodije, višeglasne mise, motete i psalme uz orguljski continuo te instrumentalne sonate. U ranim djelima uzor mu je G. Caccini, jedan od začetnika novog, monodijskog ranobaroknog stila. To se očituje osobito u vokalnom virtuozitetu monodijskih madrigala iz prve knjige Amorosi Concetti (1612). U kasnijim djelima, prvobitna naklonost vokalnom ornamentiranju ustupa mjesto jednostavnijoj melodici i suzdržanijem izrazu. Ta je promjena mogla biti rezultat dijelom vlastitog stvaralačkog temperamenta a dijelom prilagođavanja stilu i ukusu koji su tada dominirali u Splitu i Hvaru. Cecchinijev opus svjedoči i o zavidnoj razini muziciranja u splitskim i hvarskim plemićkim i građanskim kućama kojima su bila namijenjena njegova svjetovna djela, a također i u hvarskoj stolnoj crkvi, za čije je potrebe napisao većinu svojih duhovnih skladbi. Imajući zacijelo na umu razmjerno skromnije izvodilačke sastave za koje je skladao, C. je uspio razviti vlastiti izražajni jezik, lišen naglašene pompoznosti, karakteristične za venecijansku glazbu ranog XVII st., a prožet izvornim melodijskim nadahnućem te smislom za jedinstvo riječi i zvuka. Među talijanskim skladateljima koji su svoj stvaralački vijek proveli na jadranskim obalama Hrvatske C. je najznačajniji. Djelujući tri desetljeća u Dalmaciji, ostavio je trajne tragove u hrvatskoj glazbi te uz I. Lukačića postao glavnim predstavnikom ranog baroka. Njegov je opsežan opus nadasve vrijedan po tome što je skladan u kontinuitetu na našem tlu i što osim crkvenih djela sadržava veći broj svjetovnih vokalnih te instrumentalnih djela. Cecchinijeve duhovne monodijske skladbe Canti spirituali op. 3 (1613) ubrajaju se među najranije zbirke duhovne monodije uopće, a instrumentalne sonate, objavljene u zbirci Cinque Messe... op. 23 (1628), vjerojatno su prva instrumentalna djela stvorena u priobalnoj Hrvatskoj. C. je još za života stekao ugled i u zapadnoevropskim zemljama što potvrđuju njegove skladbe uvrštene u antologijska izdanja crkvene glazbe i zbirke pohranjene u knjižnicama u Austriji, Njemačkoj, Portugalu. Međutim, gotovo je polovica njegovih djela izgubljena, a nakon 1938, kada je D. Plamenac sačinio prvi popis, nekim se djelima zameo trag u toku II svjetskog rata, dok su neka; do tada nepoznata, izašla na vidjelo. U katalozima venecijanskog izdavača A. Vincentija iz 1621. i 1649. navedena su djela koja se nisu sačuvala i koja je nemoguće pobliže opisati, posebice: Sonate uno doi violini, Lamentationi a 2 con basso ili Note musicali, intavolatura d’organo. DJELA: IZVORNA IZDANJA: Amorosi Concetti, Madrigali Voce sola... Libro primo. Venetia (Ricciardo Amadino), 1612. — Canti spirituali a Una, Due, et Tre Voci ... op. 3. Venetia (Giacomo Vincenti), 1613. — Motetti concertati a Due Voci... Libro primo op. 4. Venetia (Ricciardo Amadino), 1613. — Amorosi Concetti, Il Terzo Libro de’ Madrigali ... op. 7. Venetia (Giacomo Vincenti), 1616. — Salmi et Motetti concertati a Quatrro ... Et un Echo ... a Otto Voci. Libro primo op. 9. Venetia (Giacomo Vincenti); 1616. — Otto Messe brevi... a Quattro Voci pari... op. 11. Venetia (Giacomo Vincenti), 1617. — Madrigali et Canzonette a Tre Voci... op. 12. Venetia (Giacomo Vincenti), 1617. — Motetti a una Voce sola op. 13. Venetia (Giacomo Vincenti), 1617. — Psalmi, Missa er alia Cantica Quinque Vocibus op. 14. Venetiis (apud Alexandrum Vincentium) 1619. — Madrigali et Arie a cinque Voci ... Libro primo op. 15. Venetia (Alessandro Vincenti) 1619. — Messa, Salmi et Motetti a Sette Yoci divise in Due Chori ... op. 16. Venetia (Alessandro Vincenti) 1620. — Messe ariose a Tre e Quattro Voci, con Motetti a Quattro e Cinque Voci … Libro secondo op. 17 (izgubljeno). — Il terzo Libro delle Messe ariose... a Tre, Quattro, Cinque et Otto Voci... op. 19. Venetia (Alessandro Vincenti), 1624. — Dva moteta u zbirci Corona sacra... praestantissimorum autorum. Antwerpen (P. Phalese), 1626. — Osam moteta u zbirci Deliciae sacrae musicae... Ingolstadt (G. Haenlin), 1626. — Missae Tribus, Quatuor, Quinque et Octo Vocibus... cum Psalmis et aliis Canticis, Liber quartus op. 22. Venetiis (apud Alexandrum Vencentium), 1627. — Cinque Messe a Due Voci... et Yinti due Motetti a Voce Sola... Con Otto Sonate per gl’Istrumenti op. 23. Venetia (Alessandro Vincenti) 1628. — Motetti a Voce Sola, Libro secondo, op. 27. Venetia (Alessandro Vincenti) 1635. — MODERNA IZDANJA: po jedna kom ozicija iz zbirki op. 7, 12, 14 i 23 u redakciji B. Bujića u: L. Županović, Spomenici hrvatske glazbene prošlosti. II Iz renesanse u barok. Zagreb 1971. — Tomaso Cecchini, Osam sonata. Priredio i predgovor napisao B. Bujić. Zagreb 1984 (Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb i Muzikološki zavod Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu). — Jednu kompoziciju iz zbirke op. 13 i po dvije iz zbirki op. 22 i 23 uredio E. Stipčević u: Sv. Cecilija, 55(1985) 3, Glazbeni prilog. LIT.: N. Kalogjera: Povjesne crtice o glazbenim prilikama splitske stolne crkve. Sv. Cecilija, 18(1924) 4, str. 127. — G. Novak: Orgulje, orguljaši i učitelji crkvenog pjevanja u Hvaru. Ibid., 6, str. 180. — D. Plamenac: Toma Cecchini kapelnik stolnih crkava u Splitu i Hvaru u prvoj polovini XVII stoljeća. Rad JAZU, 1938, 262, str. 77–125. — Isti: Music of the 16th and 17th Centuries in Dalmatia. Papers Read at the International Congress of Musicology Held at New York 1939. New York 1944, 21. — D. Berić: Prilog biografiji splitsko-hvarskog kapelnika Tome Cecchinija (u: Prilozi povijesti muzike otoka Hvara. Split 1958, 22). — B. Bujić: Cecchinijeva tretja knjiga madrigalov »Amorosi concetti«. Muzikološki zbornik, 2(1966), str. 18–25. — Isti: Na tragu jednom izgubljenom djelu Tomasa Cecchinija. Zvuk, 1968, 83; str. 159–162. — Isti: Cecchinijeve mise iz 1617. godine. Arti musices, 1969, 1, str. 105–114. — J. Höfler: Dvije zbirke skladbi Tome Cecchinija. Sv. Cecilija, 40(1970) 2, str. 44–45. — B. Bujić: Jedan zanemareni izvor Cecchinijevih moteta. Zvuk, 1971, 115/216, str. 316–321. — D. Plamenac: Ispravci i dopune bibliografiji djela Tome Cecchinija. Arti musices, 1971, 2, str. 43–52. — A. Lengyel: Tomaso Cecchini (Cecchino), Madrigali et Canzonette op. 12. Venezia 1617. Ibid., 1983, 14/2, str. 79–121. — L. Županović: Četrnaeste varaždinske barokne večeri (programska knjižica). Varaždin 1984, 20–21. — E. Stipčević: Iz monodije Tomasa Cecchinija. Sv. Cecilija, 55(1985) 3, str. 53–55. Bojan Bujić (1989) HBL Bojan Bujić (1989)

ID

Auctoritas

VIAF: 33061160

Opera

Numero: 1

opusid21943561