Persona bunicvucicevicd1e258

Bunić-Vučičević, Nikolica Dubrovnik, oko 1635 1671 Silistrija, Bugarska, 16. VIII 1678

BUNIĆ, Nikola (Nicco Giva Bunichia, Nicolao de Bona, Bunić Vučić, Bunić Vučićević), pjesnik, diplomat, državnik (Dubrovnik, oko 1635 — Silistrija, Bugarska, 16. VIII 1678). Sin pjesnika Ivana Bunića Vučića i brat pjesnika Sara. Obrazovanje je stekao u Dubrovniku. God. 1658. stupa u državnu službu kao gradski ekonom za žito i kapetan na Brgatu, a od 1660. radi kao odvjetnik. Sljedeće godine postaje članom Kolegija apelacije, a tu službu, s manjim prekidima, obavlja sedam godina. God. 1665. započinje diplomatsku djelatnost misijom kod generalnog providura Dalmacije, koja je poduzeta radi oslobađanja jednog zaplijenjenog dubrovačkog broda. Karijera mu je u naglom usponu nakon velikog potresa 1667. B. se odmah zauzeo oko stvaranja reda u gradu, pobrinuo se za očuvanje riznice, koja je prenesena u Revelin te za obnovu vlasti. Tada je imenovan članom Odbora dvanaestorice, koji preuzima vlast u kritičnom razdoblju. Ujedno je vodio i brigu o izgradnji grada. U kolovozu iste godine imenovan je, zajedno s Jaketom Palmotićem Dionirićem, za poslanika Republike Porti. Za boravka u Turskoj do početka 1669 (pretežno u Jedrenu, gdje se povremeno zadržavao sultan Mehmed IV sa svitom), osim predaje godišnjeg harača, obavili su i više drugih zadataka (privolili Turke na odustajanje od zahtjeva za isplatu izvanrednog dubrovačkog tributa od 300 kesa, branili trgovačke interese Republike na Jadranu i dr.; događaje u vezi s tim poslanstvom opjevao je J. Palmotić Dionirić u svom spjevu Dubrovnik ponovljen). Od 1669. član je Senata, povremeno ulazi u Malo vijeće, sudac je (1674. i 1677) i konzul civilnih poslova (1672, 1675. i 1678), prokurator samostana Sv. Klare 1670, i Sv. Dominika 1675, a u tri navrata biran je i za kneza Republike (1671, 1674. i 1677). Kada je 1678. Turska zatražila od Dubrovnika mnogo veći danak od uobičajenog, B. je zajedno s Marinom Gučetićem, upućen kao poslanik Republike sultanu Mehmedu IV u Carigrad kako bi isposlovali manji danak. Turci su ih odveli u Silistriju i tamo zatvorili, želeći ih prinuditi da pristanu na postavljeni zahtjev. B. je iz tamnice pisao Dubrovčanima da nikako ne pristanu i tako pomogao Republici u teškoj situaciji. Razboljevši se, umro je u tamnici. — Početak njegova književnog rada povezan je s potresom u Dubrovniku. Tako je u Anconi 1667. objavio pjesmu Grad Dubrovnik vlastelom u trešnji (u istoj knjizi objavljene i pjesme P. Kanavelića i B. Bettere o istom događaju; Bunićeva i Kanavelićeva pjesma objavijene i u Danici ilirskoj, 1841), a u danima nakon katastrofe nastaje i njegov dnevnik Ragguaglio delle cose accadute a Ragusa dopoeche fu dal terremoto destrutta l’anno 1667 (objavili J. Radonić i R. Samardžić). Sljedeće je godine, prilikom boravka u diplomatskoj misiji u Jedrenu, sastavio i spjev o obnovi grada Feniče aliti srećno narečenje gradu Dubrovniku po trešnji (rkp., Arhiv JAZU u Zagrebu, sign. I b 103, 1. 162–174; I b 112, 1. 1–15. Historijski arhiv Dubrovnik, rkp. L. Pavlovića br. 28). Od ostalih njegovih pjesničkih radova ističe se barokno-maniristički spjev u tri pjevanja Glavosječenje navjestitelja Jezusova Ivana Krstitelja slavenoga (objavio L. Kukuljica). Nikolina pohvalna latinska pjesma Juniju Palmotiću i njen hrvatski prepjev (In laudem... D. Junii de Palmota i U slavu istoga ista pjesan...) objavljeni su u Palmotićevu djelu Kristijada (Rim 1670). B. je sastavio i pravni priručnik tiskan tek 1784, a s bratom Sarom s istog područja spis Indice delli statuti, reformationi, Libro verde e Libro giallo, nelli quali si contengono le leggi e li ordini della Republica di Ragusa (rkp., Knjižnica Male braće u Dubrovniku, rkp. 268). Osim navedenih djela, sačuvao se njegov opis dubrovačkog teritorija na latinskom tiskan 1790. te diplomatska korespondencija i genealogija obitelji Bunić. — Odjek je Bunićeve smrti u Dubrovniku bio velik. Dana 17. XI 1678. bila je u crkvi Sv. Vlaha komemoracija u njegovu čast, a tom prilikom je G. B. Tolomei, tadašnji učitelj u Dubrovniku, a poslije kardinal, održao svečan govor. Nepoznati je Dubrovčanin sastavio pjesmu Suze od Parnasa prolivene u smrti prisvjetloga gospodina Nikolace Dživa Vučića Bunića, plemenitoga vlastelina dubrovaškoga u Silistriji (objavio F. Fancev). Mnogi su mu pjesnici posvetili svoja djela. U auli Velikog vijeća dubrovački Senat postavio mu je spomen-ploču, što je u Republici bilo izuzetno priznanje. U Dubrovačkome muzeju čuva se i kopija njegova portreta. DJELA: Grad Dvbrovnich vlastelom v trexgniu. Ancona, Nella Stamperia Camerale, 1667. — Praxis judicaria juxta stylum curiue Rhacusinae perutilis consulibus, udvoeatis et cancelariis, juxta legum dispositlonem et morem curiue ordinatu. Rhacusii, Ex Typographia privilegiata Caroli Antonii Occhi, 1784. — Descriptio ditionis Rhacusanue (u: L. T. Crijević, Commentariolus Ludovici Cervarii Tuberonis de origine et incremento urbis Rhacusanae. Rhacusii, Typis Andrea Trevisan, 1790). LIT.: A. Horanyi: Nova memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum, 1. Pestini 1792. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Rágusa 1803, 104–106, 236. — G. B. Tolomei: In funere illustrissimi domini Nicolai Bona Ioannis filii, patricii Rhacusini, legati ad Bossinatum proregem, quitandem catenatus occubuit, oratio habita Ragusiis in ducali sancti Blasii... die 17. Navembris 1678. Rhacusii 1855 2. — V. Makušev’: Izslědovanija ob’istoričeskih’ pamjatnikah’ i bytopisateljah’ Dubrovnika. Sanktpeterburg’ 1867, 222–224, 250–251. — L. Kukuljica: Nikola Bunić-Vučićević. Dubrovnik, 1868 str. 255–264. — I. A. Kaznačić (I. A. K.): Nikola Bunić Vučićević. Slovinac, 2(1879) 18, str. 284–286. — L. Vojnović: Poslanstvo i smrt Nikole Bone (1678). Dubrovnik, 5(1896) 33, str. 1–3; 34, str. 1–3; 37, str. 1–3; 38, str. 1–3; 40, str. 1–3; 41, str. 1–2; 42, str. 1–2. — I. Đurđević: Biografska dela. Beograd 1935. — F. Fancev: Nepoznati u smrt Nikolice Giva Vučića-Bunića u Silistriji g. 1678. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1938, 13, str. 299–300. — J. Radonić: Dubrovačka akta i povelje, III/2. Beograd 1939. — B. Krizman: O dubrovačkoj diplomaciji. Zagreb 1951, 100–101, 145. — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — S. Kastropil: Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku, l. Zagreb 1954. — R. Samardžić: Borba Dubrovnika za opstanak posle velikog zemljotresa 1667. g. Beograd 1960. — Isti: Veliki vek Dubrovnika. Beograd 1962, 272, 274–276, 278, 283–284, 339–375, 387–393, 494, 511–520, 530. — Z. Bojović: Pesme Nikole Bunića o velikom zemljotresu. Zadarska revija, 16(1967) 5, str. 428–430. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2/3. Zagreb 1977, 496–517. — Z. Bojović: Barokni pesnik Petar Kanavelović. Beograd 1980. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 2. Zagreb 1980, 133, 135, 138, 143–144, 158–160. Neven Budak (1989) HBL Neven Budak (1983)

ID

Auctoritas

VIAF: 304918926

Opera

Numero: 2

opusid21941021
opusid21941107