Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona budinic01

CroALa, 2017-11-21+01:00.

Persona budinic01

Budinić, Šime Šimun Budineo Budinich, Scymun Budineus, Simon Budinaeus, Simon Budinich, Simon Budineo, Simeone 1530-1535 Zadar 15xx_3_third 13. prosinca 1600 Zadar latinski stihovi epigram Poezija U Zagrebu je diplomirao klas. filologiju i hrv. jezik, a specijalizacijski je studij pohađao u Parizu.

Potpisuje se kao "Notarius publicus et Curiae Archiepiscopalis Iadrae vice cancellarius", "clericus Jadertinus". Strgačić, 355, 359

Sačuvani notarski spisi: "Ego Simon Budineus, clericus Jadertinus, publicus sacra imperiali auctoritate Iadraeque notarius. Strgačić, 359

"plebanus seu perpetuus rector ecclesiae nuncupatae sancti Siluestri tituli sancti Thomae intra moenia Jadrae". Strgačić, 356

"plebanus ecclesiae s. Petri de insula Eso". Strgačić, 356

Primio četiri niža crkvena reda. Strgačić, 357

Kanonik stolne crkve Sv. Stošije u Zadru, Sanctus de Sanctis, djed po majci Šime Budinića, odriče se kanonikata i prebende u unukovu korist. Strgačić, 357

Pio IV. imenovao Budinića kanonikom Kaptola stolne crkve Sv. Stošije u Zadru ("in spe"). Strgačić, 357

"Simon Budineus subdiaconus et mansionarius ecclesiae )adrensis". Strgačić, 358

Počinje proces protiv Budinića zbog sukoba sa svećenikom Martinom Jurjevićem. Strgačić, 358

Klerik Šime Budinić Zadranin, beneficijat katedralne crkve u Zadru, domalo će reći svoju prvu misu. Šime Urlić, Prilozi za biografiju Brna Krnarutića, GZPH 8, 1915, 351.

U Rimu, preveo na latinski pismo (bosančicom) biskupa Antonija de Matheis iz Bosne Srebrene.

U Rimu, u Zboru sv. Jeronima predložen za ispovjednika u crkvi Sv. Jeronima na hrvatskom ("per la lengua Illirica"). Strgačić, 367.

Pochorni i mnozii inii Psalmi Davidovi, Sloxeni u Slovignischi iazich na cislo, i miru po Scymunu Budineii popu Zadraninu. Rim: Zanetti, Francesco 1582.

Ispravniich za erei ispovidniici ...: i. e. breve direttorio, per sacerdoti confessori, e per penitenti Juan Alfonso Polanco, Šime Budinić. Francesco Zanetti, Roma, (1582)

BUDINIĆ, Šime (Budin(a)eus, Budineo, Budinich, Budineić),

crkveni pisac i pjesnik (Zadar, između 1530. i 1535 — Zadar, 13. XII 1600). Sin je Mihovila, zlatara. Obitelj mu je starinom iz zadarskog zaleđa, a u Zadru se spominje od XV st. Ne zna se jesu li bili u kakvoj rodbinskoj vezi sa šibenskim i trogirskim Budinićima. Majka Klara iz obitelji je De Sanctis. O njegovim ranim godinama ne zna se ništa. Pretpostavlja se da je početne škole, elementarnu i humanističku, završio u rodnom gradu te da je pohađao i visoke škole, vjerojatno u Padovi. Bio je vješt glagoljskom i ćiriličkom pismu, a to je mogao naučiti od glagoljaša, franjevaca trećoredaca, koji su bili pobornici slavenske riječi i slavenskog pisma. Arhivski ga spisi prvi put spominju 1556. kao notara i klerika. Crkvena ga uprava često postavlja na razne dušobrižničke funkcije. Još kao klerik bio je župnik i upravitelj crkve Sv. Silvestra unutar gradskih zidina, a istodobno je i župnik crkve Sv. Petra na otoku Ižu. God. 1560. Papa ga imenuje naslovnim kanonikom zadarskog Kaptola, pošto mu se djed po majci, kanonik Sanctus de Sanctis odrekao kanoničke časti u njegovu korist. Od 1563. potpisuje se kao svećenik, a od te je godine i upravitelj poljskih kapela Sv. Marka i Sv. Uršule. Tada postaje kancelar Zadarske nadbiskupije. Zbog izazivanja incidenta na jednom sprovodu bio je ekskomuniciran, ali je uskoro oslobođen ekskomunikacije. Poslije toga je i dalje bio na odgovornim crkvenim i notarskim funkcijama. Nakon djedove smrti 1565. svečano je uveden u dužnost kanonika s prebendom. Iste je godine, zajedno sa zadarskim nadbiskupom Calinusom, tada administratorom Trogirske biskupije, sudjelovao na dijecezanskom sinodu u Trogiru, gdje su bile proglašene odredbe Tridentskog koncila; na jednom dokumentu o tome uz nadbiskupa je potpisan i B. kao kancelar. To je prvi podatak o njegovom udjelu u protureformaciji i katoličkoj obnovi. Uz povremene notarske poslove i dalje je obavljao različite službe u crkvenoj upravi: tako je 1570. imenovan upraviteljem kapele Sv. Lucije na otoku Pagu, a 1577. ninski ga je biskup, koji je tada privremeno upravljao Zadarskom nadbiskupijom, postavio za generalnog vikara te nadbiskupije. Kao dobrog poznavaoca glagoljice i ćirilice, zadarski ga glavari preporučuju – na upit iz Rima – za rad na prilagođavanju hrvatskih crkvenih knjiga zaključcima Tridentskog koncila. Zbog toga odlazi u Rim. Tu je zabilježena njegova prisutnost od sredine 1581, kad je predlagan za hrvatskog ispovjednika u Zboru kanonika Sv. Jeronima i kad je za papu na latinski preveo dva hrvatska pisma pisana bosančicom: jedno biskupa Bosne Srebrne i drugo dubrovačkih trgovaca. Za svog rimskog boravka dvaput je nakratko dolazio u Zadar, a vratio se 1583. Otada pa sve do 1595. o njemu nema nikakvih podataka. Pretpostavlja se da je opet bio u Rimu u Zavodu Sv. Jeronima ili u samoj papinskoj kuriji. Od 1595. do smrti ponovno je notar i župnik. — B. je pisao i ljubavne pjesme, a 7 ih je sačuvano u njegovim bilježnicama (»bastardelli«), u kojima je od 1559. do 1561. zapisivao podatke o notarskim poslovima, pa su vjerojatno tada i nastale. Tu se nalazi i jedna latinska satira. Po stilu i temi te pjesme pripadaju petrarkizmu, iako nemaju uobičajenih figura i metafora. Pisane su uglavnom prema shemi marulićevskog rimovanja, a u njima se više opisuje autorovo stanje u susretu s ljepotom nego ljepota sama. S nekoliko stihova B. je pozdravio i Pelegrinovićevu Jeđupku, što govori o njegovu osjećanju poezije i onda kad ona nema didaktičnu namjenu. U nevelikoj latinskoj satiri bavi se temom prevarenih muževa: Prijevodima psalama B. nastavlja tradiciju srednjovjekovnih prevodilaca M. Vetranovića, N. Dimitrovića i drugih, ali dok su oni psalme prepjevavali u gotovo dvostruko većem broju stihova od predloška, B. je suzdržaniji i jedva prelazi okvir originala. Međutim, ni on ne polazi od Vulgate, već se oslanja o srednjovjekovna parafraziranja iz tekstova koji potječu iz ćirilo-metodske ostavštine. Osobito su zapažene dvije njegove varijacije psalama u kojima opjevava suvremena ratna zbivanja (jedna govori o turskoj opasnosti i donekle sliči na »molitvu suprotiva Turkom«, a u drugoj slavi pobjedu kršćanskog oružja kod Lepanta 1571). Već pod konac 1580. morao je zgotoviti svoj prijevod Katekizma rimskog, temeljnog vjerskog priručnika, što ga je Tridentski koncil proglasio obveznim (čini se na glagoljici) i predati ga Svetoj stolici s molbom za pripomoć. Tako je u Rim pošao s već gotovim prijevodom i, vjerojatno, s nekoliko drugih rukopisa, jer je već te iste godine objavio u Rimu svoju knjigu Pokorni i mnozi ini psalmi Davidovi te Izpravnik za erei izpovidnici i za pokornici, a 1583. Summu nauka kristijanskoga, i to latinicom i ćirilicom. Katekizam rimski tiskao je 1582–85. Knjigama nabožno-poučnoga karaktera B. se uključuje u tokove protureformacije, a svojim ćiriličkim izdanjem Summe nastoji takvu knjigu prenijeti i na južne Slavene istočnog obreda. Međutim, čakavština kojom je pisao bila je preuzak medij za djelovanje na širem jezičnom području. B. je prvi među Hrvatima nastojao pojednostavniti tadašnji pravopis uvođenjem dijakritičkih znakova za č i ž.

DJELA: Izpravnik za erêi izpovidnici i za pokornici, prenesen s latinskoga u slovinski. Rim 1582, 1635 2, Venecija 17093. Katekizam rimski. Rim između 1582–1585. Pochorni i mnozii inii psalmi Davidovi sloxeni v slovignschi iazich na cislo i miru po Scymunu Budineu popu Zadraninu. Rim 1582, Rijeka 1861 2. Summa nauka christianskoga, sloxena častnim učitegliem Petrom Kanisiem, tumačena iz latinskoga iazika u slovignski i utisstena po zapoviedi presustoga Otça Pape Gregoria trinadestoga. Rim, pri Dominiku Basi, 1583. LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venecija 1769, 417. Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 64. I. Kukuljević Sakcinski: Bibliografia hrvatska, 1. Zagreb 1860, 1, 9, 27–28. F. Kurelac: O popu Šimi Budiniću Zadraninu i njegovih knjigah, Pokorni i mnozi ini psalmi Davidovi. Rieka 1861, str. I–XXXV. P. J. Šafařík: Geschichte der südslavischen Literatur, 2. Prag 1865, passim. I. Kukuljević Sakcinski: Pjesnici hrvatski XVI vieka. Književnik, 2(1865) 1, str. 28–29. I. Crnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji. Rim 1867, 109–111. C. Bianchi: Zara cristiana, 2. Zadar 1879, 208. Š. Urlić: Prilozi za biografiju Brna Krnarutića. Građa za povijest književnosti hrvatske, 8(1916) 8, str. 351–353. M. Murko: Die Bedeutung der Reformation und Gegenreformation für das geistige Leben der Südslawen. Prag 1927, 38. J. Jurić: Pokušaj »Zbora za širenje vjere« god. 1627. da kod južnih Slavena uvede zajedničko pismo. Croatica sacra, 4(1934) 8, str. 143–174. F. Fancev: Vatikanski hrvatski molitvenik. Zagreb 1934, str. LXIX i passim. V. Štefanić: Bellarmino-Komulovićev Kršćanski nauk. Vrela i prinosi, 1938, 8, str. 3. A. Živković: Starija hrvatska bogoslovska književnost. Bogoslovska smotra, 26(1938) 4, str. 350. V. Štefanić: Šime Budinić nije bio na tridentinskom koncilu. Nastavni vjesnik, 50(1941–42) 5, str. 358–360. S. Antoljak: Dva priloga proučavanju povijesti hrvatske književnosti u Zadru. 1. Porijeklo i obitelj pjesnika Šime Budinića. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1(1954) str. 142–148. A. M. Strgačić: Neobjavljena djela Zadranina Šime Budinića. Ibid., 2(1955) str. 359–373. A. Rube-Filipi: Popovi glagoljaši na visini svog poziva. Vjesnik Zadarske nadbiskupije, 7(1964) str. 140–143. A. M. Strgačić: Dosad nepoznate hrvatske lirske pjesme Šime Budinića Zadranina i njegova latinska satira. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 11–12(1965) str. 353–388. V. Maštrović: Rijetka Budinićeva knjiga iz 1582. godine. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 19(1973) 1/4, str. 29–43. Z. Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978, 74–75. V. Putanec: Aneksni rječnici u djelu Pokorni i mnogi ini psalmi Davidovi (1582) Šimuna Budinića ... Leksikografija i leksikologija. Zbornik. Beograd—Novi Sad 1982, 227–247. T. Raukar, I. Petricioli, F. Švelec i Š. Peričić: Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797. Zadar 1987.
HBL, Franjo Švelec (1989)

ID

Auctoritas VIAF: 43701202