Persona bucad1e260

Buća, Vicko 1545 Marin Ivanov Buća Ivan Marinov Buća Kotor dominikanac

U prvoj polovici XV. st. najistaknutiji je član Marin Ivanov, obnašatelj vodećih službi u Kotoru. Njegov sin Ivan bio je otac dominikanaca i teološkog pisaca Dominika (oko 1480 – oko 1560) i Vicka (1475–1550). HE

BUĆA, Vicko (Vincentius, Vincenzo, Vićentije Buchia, Bucchia), teološki pisac i propovjednik (Kotor, 1475 — Kotor 1550). God. 1493. ušao je u Kotoru u Dominikanski red. Na generalnom studiju Reda u Zadru pohađao je filozofiju te dio studija teologije, koji je 1505. nastavio u Bologni, gdje je 1507. položio bakalaureatski ispit, a 9. X 1508. i doktorirao. U dominikanskoj provinciji Dalmaciji bio je provincijal (1510–25. i 1536–40), zamjenik provincijala i starješina samostana. Isticao se kao propovjednik. Umro je, kako piše V. M. Babić, kao prior kotorskog samostana Sv. Nikole. Napisao je više djela crkvenopravnog i egzegetskog sadržaja, među kojima se spominju samo neka: Expositio super epistolas Pauli, Expositio super Cantica Canticorum, Sermones quadragesimales i Sermones de sanctis. General Dominikanskog reda odobrio je 28. I 1534. tiskanje nekih njegovih, zasad nepoznatih, djela. Više starijih pisaca (A. Gučetić, A. Horányi i dr.) spominju njegovo djelo Liber consiliorum (također i s naslovom Opus de conciliis) prema spisima Dominikanskog reda iz 1542; I. Kukuljević Sakcinski naveo je da je djelo bilo tiskano, što poslije ponavlja i više drugih pisaca. Njegove poslanice bratu Dominiku i mrkanjsko-trebinjskom biskupu Augustinu Nalješkoviću (Natalisu, Nalisu) objavljene su u Dominikovim tiskanim djelima (1531, 1545), a poslanica Klementu Ranjini u Ranjininu djelu Quodlibet declamatorium (Venecija 1541, 7–8). Brat mu Dominik ističe u poslanici koju mu je uputio (objavljena u Dominikovu djelu tiskanom 1537) da ga je B. poticao na pisanje i pregledavao njegova djela. J. Kavanjin posvetio mu je više stihova u Bogatstvu i uboštvu. LIT.: V. Pribojević: Della origine et successi degli Slavi. Oratione. Venetia 1595, 43. — A. Gučetić: Catalogus virorum ex familia Praeadicatorum in literis insignium. Venetiis 1605, 249. — G. M. Piò: Delle vite de gli huomini illustri di S. Domenico, 2. Pavia 1613, 287. — Ambrogio (Del Giudice) di Altamura: Bibliotheca Dominicana. Romae 1677, 315. — V. M. Babić (P. Babich): Aperitio sive monitum status tam antiqui, quam moderni conventus Catharensis Ordinis Praedicatorum (rkp., vjerojatno kasniji prijepis spisa iz XVII/XVIII st. Rkp. u Diverse Memorie sulle Bocche di Cattaro, Arhiv JAZU u Zagrebu, III d. 88). — J. Quetif i J. Echard: Scriptores-Ordinis Praedicatorum recensiti, 2. Lutetiae Parisiorum 1721, 119–120. — A. Horányi: Memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum, 1. Viennae 1775, 362–365. — F. M. Appendini: Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri di Cattaro. Ragusa 1811, 18–20. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 63–64. — I. Kukuljević Sakcinski: Marko Marulić i njegova doba (u: M. Marulić, Pjesme. Zagreb 1869, str. XX–XXI). — B. Reichert: Acta capitulorum generalium Ordinis Praedicatorum, 4. Romae 1901, 68, 89, 94, 116–117. — A. Zaninović: Pogled na apostolsko-znanstveni rad dominikanaca u hrvatskim zemljama. Bogoslovska smotra, 8(1917) 3, str. 280. — C. Piana: Ricerche su le Università di Bologna e di Parma nel secolo XV. Spicilegium Bonaventurianum, 1. Firenze 1963, 252–253. — R. Kovijanić: Književnost Kotora. Kotorska sekcija Društva istoričara Crne Gore 1948–1968 (spomenica). Kotor 197(1, 117. — M. Franičević: Razdoblje renesansne književnosti (u: Povijest hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1974). — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 1. Zagreb 1975, 216, 240–241. Stjepan Krasić (1989) HBL