Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona bizantid1e150

CroALa, 2017-11-18+01:00.

Persona bizantid1e150

Bizanti, Juraj 1532

BIZANTI, Juraj (Gjuro), pjesnik-humanist (Kotor, oko 1490 — Kotor, oko 1560). Pripadnik stare kotorske obitelji. Srednju školu učio je u rodnome mjestu, pravo studirao u Padovi. Za boravka u Italiji upoznao se s djelovanjem učenih humanista, posebice P. Bemba i J. Sannazzara. Donijevši u rodni grad nova pjesnička strujanja, obogatio je kotorski humanističko-pjesnički krug (Marijan Bizanti, Lj. Paskvalić, F. i V. Buća, Kamilo Drago i dr.). Tu je gotovo do smrti obavljao komunalne službe, posebice pravne. Tako je više puta bio sudski auditor i godišnji sudac (prvi put već 1522), arbitražni sudac (1531) te kao odvjetnik vodio niz parnica. U poznijim godinama bio je gradski blagajnik i član gradskih vijeća (Malog i Velikog te Vijeća umoljenih). — Bavio se pjesništvom na talijanskom i latinskom jeziku. Objavio je 1532. u Veneciji kanconijer Rime amorose. To je – po svemu sudeći – najranija na talijanskom jeziku tiskana pjesnička zbirka jednoga »našijenca«. Sadržava četrdeset i osam soneta, tri kancone, dva madrigala i jednu ottavu rimu. Uz jedan »politički« sonet te četiri zaključna religiozna sve su ostale pjesme lirsko-ljubavnoga obilježja. B. je svoje stihove objelodanio samo dvije godine nakon Bembova kanconijera Rime (Venecija 1530) te predstavlja jednog od prvih glasnika i afirmatora nova pročišćena petrarkizma, tzv. bembizma. Vjerojatno se i više bavio pjesništvom na latinskome, o čemu zasada svjedoče samo dva kraća pjesmotvora, na početku i na kraju njegove pjesmarice. Početna pjesma, Endecasilabi, na neki je način programatska objava njegove zbirke, a u stanovitome smislu i pjesničkog umijeća uopće. O njegovu eventualnom proznom, odnosno znanstveno-teološkom radu zasada se tek nagađa (R. Rotković). Bio je cijenjen od svojih suvremenika, iako se o odjeku njegove knjižice malo što zna. Hvaranin V. Pribojević u poznatom govoru iz 1525. De origine succesibusque Slavorum (Venecija 1532) ubraja ga među istaknute obrazovane Dalmatince koji njeguju pjesništvo. Lj. Paskvalić – zacijelo Bizantijev prijatelj – stavlja ga u svojim dvama sonetima pod zajedničkim naslovom A. M. Georgio Bizantio (Rime volgare, Venecija 1549) u red prvih talijanskih pjesnika cinquecenta, proričući mu vječnu čast. Posvetio mu je i dulju pjesmu Ascrivium. Ad Georgium Bizaniium Carmen (u zbirci Ludovici Pascalis, Iulii Camilii, Molsae, et aliorum illustrium poetarum. Carmina, Venecija 1551). Prema sudu J. Torbarine i R. Rotkovića, B. je bio prije spretan versifikator no originalan stvaralac. U razvitku evropskoga petrarkizma zauzima istaknutije mjesto kao pristaša novih pjesničkih strujanja nego kao izvoran pjesnik. DJELA: Rime amorose. Vinegia 1532 (isto objavio G. Praga u Archivio storico per la Dalmazia, 14/1939, XXVII/157 i 158). LIT.: Flaminio Cornelio: Catharus Dahnatiae civitas, in ecclesiastico et civili statu historicis documentis illustrata. Patavii 1759, 101–103. — Šime Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Beč 1856. — Milivoj Šrepel: Ivan Bolica Kotoranin, latinski pjesnik. Rad JAZU, 1894, 118, str. 128–129 i 131. — Đuro Körbler: Talijansko pjesništvo u Dalmaciji 16. vijeka, napose u Kotoru i u Dubrovniku. Ibid., 1916, 212, str. 8, 9, 15, 18 i 52. — Arnolfo Bacotich (a. b.): Delle rime volgari di messer Ludovico Paschale di Catharo, Dalmatino. Archivio storico per la Dalmazia, 1(1926–27) II/8, str. 9. — Giuseppe Praga: Le Rime amorose di Giorgio Bisanti da Cattaro. Ibid., 14(1939) XXVII/157, str. 3–9. — Risto Kovijanić: Kotorski pjesnici – humanisti (po podacima iz Kotorskog arhiva). Stvaranje, 8(1953) 1/2, str. 58–59. — Isti: Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV–XVI vijek) 1. Cetinje 1963; 2. Titograd 1974. — Isti: Književnost Kotora. Kotor 1970, 114–115. — Josip Torbarina: Naš prilog evropskom petrarkizmu. Forum, 13(1974) XXVII/4–5, str. 587–590. — Risto Kovijanić: Kotorski medaljoni. Beograd 1976, 155–156. — Radoslav Rotković: Crnogorsko književno nasljeđe, 1. Titograd 1976, 121–123. — Isti: Petrarkista Gjorgje Bizanti Kotoranin. Stvaranje, 32(1977) 4, str. 675–680. Miljenko Foretić (1983) HBL Miljenko Foretić (1983)

ID

Auctoritas VIAF: 25676464

Opera

Numero: 1

opusid21935705 Rime amorose di Giorgio Bizantio Catharense