Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona benicd1e126

CroALa, 2017-11-18+01:00.

Persona benicd1e126

Benić, Bono 1777

BENIĆ, Bono, ljetopisac (Čatići kod Visokog, oko 1708 — Kraljeva Sutjeska, 27. III 1785). Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci te postao franjevac. Nakon završena filozofskog i teološkog studija u Italiji, predavao je neko vrijeme (1731–1734) filozofiju u Šibeniku i Zaostrogu. Zatim prelazi u Bosnu. Bio je učitelj novakâ u Kraljevoj Sutjesci, a potom desetak godina gvardijan u samostanima u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. God. 1748. biran je za definitora, 1758. imenovan kustodom, a dvaput (1765–1768. i 1774–1777) provincijalom Bosne Srebrene. — B. je, uz F. Laštrića, bio najugledniji član Bosanske provincije. Zbog zauzimanja za bosanski katolički živalj i franjevce, koje su uznemiravale i turske vlasti i grkokatolički patrijarsi, više je puta zlostavljan i zatvaran. Putujući u Valenciju na Generalni franjevački kapitul, zadržao se u Rimu (1767/1768) i Propagandi podnio izvještaj o teškim prilikama u Bosni. I u nekoliko latinskih okružnica, upućenih franjevcima, vjerno je ocrtao vjersko stanje u Bosni. Zanimao se za domaću crkvenu i narodnu prošlost. Napisao je i izdao polemički spis o osnutku Bosanske provincije Cum auctor Epitomae. U rukopisu je ostao njegov najvažniji rad, Protocollum conventus Suttiscae, u kojem je dao vrijednih podataka za povijest svog Reda i Bosne u XVIII st. Probrane dijelove te kronike objavio je J. Jelenić pod naslovom Ljetopis franjevačkog samostana u Kr. Sutjesci (Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1923–1927); P. Pejčinović preveo je iz latinskoga ulomak Historija vjerske parnice održane u Travniku na turskom sudu između nas i grčkog patrijarha iz Peći (Život, 1974), a u cijelosti ga je objavio I. Gavran (1979). Ljetopis je pretežno pisan narodnim jezikom vareško-sutješkoga govora u koji su često uvršteni talijanski izrazi i rečenice, a pojedini su dijelovi pisani latinskim jezikom. — Prema J. Jeleniću, to je najopsežniji, građom najraznovrsniji i najzanimljiviji franjevački ljetopis, a I. Gavran ističe da je pisan »živo; svježe, privlačno, toplo, plastično i istinoljubivo«. DJELA: Cum auctor Epitomae (s. l. et s. a.). — Ljetopis sutješkog samostana. Sarajevo 1979. LIT.: Julijan Jelenić: Necrologium Bosnae Argentinae. Sarajevo 1916, 6. — Isti: Ljetopis franjevačkog samostana u Kr. Sutjesci. Uvod. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 35(1923) str. 1–11. — Petar Pejčinović: Fra Bono Benić. Život, 23(1974) XLVI/2, str. 712–713. — Ignacije Gavran: Fra Bono Benić, Ljetopis sutješkog samostana (uvod). Sarajevo 1979, 5–27. Anto Slavko Kovačić (1983) HBL Anto Slavko Kovačić (1983)

ID

Auctoritas VIAF: 24850218

Opera

Numero: 2

opusid21934360 Cum auctor Epitomae de antiquitate Provinciae Bosnae Argentinae ...
opusid21934446 Cum autor Epitome ...Vindiciae ad Epitomam ... ed. a.r.p. Bon. Benich