Croatiae auctorum Latinorum bibliographia: persona bandurid1e72

CroALa, 2017-11-20+01:00.

Persona bandurid1e72

Banduri, Anselmo Dubrovnik, 18. VIII 1675 1705 Pariz, 14. I 1743

BANDUR, Anselm (Banduri, Bandurović, Bandurius), bizantolog i numizmatičar (Dubrovnik, 18. VIII 1675 — Pariz, 14. I 1743). Sin Matije, uglednoga dubrovačkog trgovca i Deše Volanti (Volantić), sestre stonskog biskupa Frane. Oko 1692. ušao je u Benediktinski red te krsno ime Matija zamijenio redovničkim Anselm. Za starine ga je već u mladosti zainteresirao šurjak Ivan Aletin Natali, sekretar Dubrovačke Republike, učen čovjek, bibliofil i starinar, vlasnik bogate arheološke i numizmatičke zbirke. Godinu dana boravio je u samostanu Sv. Jakova u Dubrovniku, gdje mu je dijalektiku predavao dominikanac Alberto Taddei, a potom odlazi u Italiju, u benediktinski samostan Sv. Mihovila (San Michele) u Montescagliosu u blizini Matere. Nakon kratkog vremena vraća se u dubrovački samostan Sv. Jakova i sluša predavanja dominikanca Antuna Bundića (Antonio Bondi), no uskoro zauvijek napušta Dubrovnik i odlazi u Italiju. Najprije se smjestio u samostanu Sv. Lorenza u Aversi, gdje studira filozofiju, a poslije nekoliko mjeseci dolazi u Rim, u kolegij Sv. Anselma (1696). Po završetku studija selio je od jednog do drugog samostana, i naposljetku se smjestio u samostanu Sv. Marije u Firenci. Već za boravka u Rimu počeo je raditi u arhivima, a nastavio još većim marom u Firenci. Istraživao je građu iz crkvene povijesti, posebno Južnih Slavena. U Firenci se sprijateljio sa znamenitim bibliofilom i bibliotekarom Antonijom Magliabecchijem, a 1700. upoznaje benediktinca Bernarda de Montfaucona, tada najboljeg poznavaoca paleografije. Montfauconu je pomagao u prepisivanju firentinskih rukopisa, a ovaj, zadivljen Bandurovom učenošću i marljivošću, obeća da će ga pozvati u Pariz da nastavi svoja istraživanja. Čekajući poziv, B. je ostao u Firenci još dvije godine prepisujući Montfauconu rukopise i isprave. Izradio je također kataloge latinskih rukopisa dviju samostanskih knjižnica, koji su poslije tiskani, jedan pod Bandurovim imenom (u Montfauconovu djelu Diarium Italicum), a drugi pod Montfauconovim. Montfaucon ga potiče da nastavi istraživanja u firentinskim samostanskim knjižnicama, što je urodilo znatnim otkrićima. U knjižnici samostana Santa Maria degli Angeli otkrio je 243 pisma poznatog humanista Coluccia Salutatija, a u knjižnici firentinske Badije pronašao je pisma Leonarda Brunija i Poggia Bracciolinija. Po dolasku u Pariz 1702, smjestio se u samostanu u Saint Germain-des-Près te odmah započeo raditi po arhivima i knjižnicama istražujući osobito rukopise o talijanskom humanizmu te povijesti i kulturi Bizanta. Već iste godine javlja svom meceni Cosimu III Mediciju, nadvojvodi firentinskom, koji mu je osigurao novac za boravak u Parizu te ga preporučio Montfauconu i Mabillonu, da je otkrio 140 Petrarkinih pisama te njegove neobjelodanjene spise Familiares i De viris illustribus. To je otkriće izazvalo živo zanimanje znanstvene javnosti za njega i njegov rad. Započeo je tada pregovore s rotterdamskim izdavačem R. Leersom za izdavanje te građe pod naslovom Bibliotheca anecdota scriptorum decimi quarti et decimi quinti saeculi, koju je želio izdati u 4 sveska. Tu je htio uvrstiti i neobjelodanjenu građu drugih talijanskih humanista (pisma i djela P. Bracciolinija, L. Brunija, A. Poliziana i dr.). Za pregovora s Leersom stigla mu je povoljnija ponuda iz Rima pa je rukopis poslao tamo, no djelo nije tiskano jer neki izrazi koje je B. upotrijebio u tekstu nisu bili po volji papi Klementu XI. Ne hoteći povrijediti Papu i njegove prijatelje, sâm je povukao rukopis i nije ga više nudao izdavačima. U isto vrijeme počeo se baviti bizantologijom. Već 1702. otkrio je u Kraljevskoj knjižnici anonimni spis Patria seu Origines Urbis Constantinopoleos (poznat kao »Bandurov anonim«). U svojoj prvoj tiskanoj knjizi, objelodanjenoj u Parizu 1705, objavio je sačuvana djela carigradskog patrijarha Sv. Nicefora. To će djelo doživjeti još dva izdanja, a pribavilo mu je opće priznanje učena svijeta. Za svoje veliko djelo Imperium Orientale (1712) sakupio je mnoge neobjelodanjene izvore važne za bizantsku povijest, kao i neke ranije poznate, koje je sada tiskao na osnovi novopronađenih rukopisa, među njima i Porfirogenetov spis De administrando imperio. Bilo je to drugo izdanje ovoga važnog djela, koje je pripremio na temelju novopronađena rukopisa. Zanimanje za njegov rad veoma je poraslo te ga već tada drže jednim od najučenijih ljudi u Evropi, a sam G. W. Leibniz hvali ga poradi učenosti. U novom djelu, Numismata Imperatorum Romanorum (1718), koje se na neki način nastavlja na Imperium Orientale, opisao je novac kasnorimskih i bizantskih careva te uza nj izdao numizmatičku bibliografiju Bibliotheca nummaria, jednu od prvih u svijetu, opisavši i kritički valorizirajući oko 200 numizmatičkih djela nastalih od XVI st. do njegova doba. Već 1719. izišlo je u Hamburgu kao posebna knjiga drugo, popravljeno izdanje. U međuvremenu (1714) umro je A. Magliabecchi, upravitelj nadvojvodske Palatinske knjižnice u Firenci, te ga Cosimo III imenuje upraviteljem svoje knjižnice, no B. nije nikada preuzeo dužnost, premda se volio kititi tom titulom. U Parizu je našao nove zaštitnike, kralja Luja XIV i njegov dvor. Kralj je financirao i izdanje njegova djela Numismata Imperatorum Romanorum, a zahvaljujući njemu uskoro je B. postao počasni član znamenite Académie des Inscriptions et belles-lettres. Na dvoru francuskog kralja uživao je poseban ugled; bio je savjetnik regenta Filipa Orléanskog i upravitelj numizmatičke zbirke njegove majke Lizelote. Njegovi odnosi s mecenom Cosimom III su ohladnjeli, a zbog prigovaranja redovnika u samostanu da se nemarno odnosi prema svojim redovničkim dužnostima, preselio se 1724. u dvorac vojvode Orléanskog. Za života više nije objelodanio nijedno djelo. O Bandurovu životu i radu nije dosad napisana opširnija znanstvena studija. Isprave koje se odnose na njegov život i rad čuvaju se u Državnom arhivu u Firenci (važne posebno za njegov odnos prema nadvojvodi Cosimu III), u Nacionalnoj knjižnici u Parizu i dr. Njegova mnogobrojna pisma čuvaju se u Vatikanskoj knjižnici i u Kraljevskoj knjižnici u Hagu (korespondencija s G. Cuperom). DJELA: Conspectus operum sancti Nicephori, patriarchae C Pol., quae propediem duobus tomis edenda sunt, et quorum pauca hactenus edita fuerunt. Cum interpretatione latina, notis ac VIII dissertationibus criticis, dogmaticis et historicis. Parisiis, Apud Cl. Rigaud 1705; Hamburgi 1712 (u: J. A. Fabricius, Bibliotheca graeca, 5, str. 624–667); Lipsiae 1801 (u: G. C. Harles, Bibliotheca graeca, 7, str. 610–632). — Imperium Orientale, sive Antiquitates Constantinopolitanae, in quatuor partes distributae... quae ex variis scriptorum graecorum operibus et praesertim ineditis adornatae, commentariis, et geographicis, topographicis, aliisque quam plurimis monumentorum ac nomismatum tabellis illustrantur, et ad intelligentiam, cum sacrae tum profanae historiae apprime conducunt, 1–2. Parisiis, Typis et sumptibus Joannis Baptistae Coignard 1711; Venetiis, B. Javarina 17292; (ulomak: Animadversiones in Constantini Porphyrogeniti libros De thematibus et De administrando imperio. Bonnae 1840 u: Corpus Scriptorum historiae Byzantinae, 3, str. 271–378). — Numismata Imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Palaeologos Augustos. Accessit Bibliotheca nummaria, sive auctorum qui de re nummaria scripserunt, 1–2. Lutetiae Parisiorum, sumptibus Montalant 1718. — Bibliotheca nummaria ... Recusa curante Jo. Alberto Fabricius, Hamburgi, Apud L. Liebezeit et T. C. Felginer 1719. LIT.: Franjo Marija Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichite, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Dubrovnik 1803, 22–24. — Medo Pucić (O. Pozza): Anselmo Banduri. Galleria di Ragusei illustri, 1841, str. 1–6 (hrvatski prijevod u: Numizmatičar, 1/1933, str. 36–38). — A.: Anselmo Bandur (Banduri). Slovinac, 7(1884) 6 (21. II), str. 81 + 90–91. — Vasilije Derić: Anselmo Banduri Dubrovčanin. Stražilovo, 6(1893) 23, str. 365–366; 24, str. 382–384; 25, str. 393–398; 26, str. 413–414. — Josip Nagy: Prilozi za biografiju Anselma Banduri. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1929, IX/1–2, str. 83–108. — Jean Dayre (J. D.): Documents inédits sur la vie de Banduri e Paris. Annales de l’Institut Français de Zagreb, 1(1937) 2/3 str. 147–158. — Salvatore Impellizzeri i Salvatore Rotta u: Dizionario biografico degli italiani, 5. Roma 1963, 739–750. — Bartol Zmajić: Anselmo Banduri 1671–1743. Numizmatičke vijesti, 18(1971) 29, str. 3–8. — Serafin Marija Crijević: Bibliotheca Ragusina, 1. Zagreb 1975, 88–95. Aleksandar Stipčević (1983) HBL Aleksandar Stipčević (1983)

ID

Auctoritas VIAF: 51990804

Opera

Numero: 8

opusid21929723 Animadversiones in Constantini Porphyrogeniti libros De thematibus et De administrando imperio
opusid21929809 Bibliotheca nummaria sive auctorum qui de re nummaria scripserunt ...
opusid21929895 Bibliotheca nummaria sive auctorum qui de re nummaria scripserunt ... curante Jo. Alberto Fabricio
opusid21929981 Conspectus operum sancti Nicephori ... quae propediem duobus tomis edenda sunt ... Studio et opera Anselmi Bandurii
opusid21930067 Imperatorum Romanorum a Trajano Decio ad Palaeologos Augustos numismata Latina, Graeca, Aegyptiaca ... Studio et opera d. Anselmi Banduri, Ragusini ...
opusid21930153 Imperium orientale sive Antiquitates Constantinopolitanae in quatuor partes distributae
opusid21930239 Imperium orientale sive Antiquitates Constantinopolitanae in quatuor partes distributae
opusid21930325 Numismata imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Palaeologos augustos. Acc._Bibliotheca nummaria sive Auctorum qui de re nummaria scripserunt